Želio je haram pa mu je Allah zabranio halal

Želio je haram pa mu je Allah zabranio halal

Prije tri mjeseca na Odjelu intenzivne njege u bolnici upoznao sam dvadesetsedmogodišnjeg mladića, koji, iako me nije poznavao, gledao je u mene pogledom koji je govorio više od hiljadu riječi. Gledajući ga kroz staklo koje je dijelilo hodnik od sobe, odmah sam znao u kakvom se stanju nalazi, a i on je to osjetio, naziralo se u pogledu kojim me gledao, a koji je dopirao sve do moga srca. Kada sam obukao rukavice i stavio masku na lice, ušao sam u njegovu sobu i nazvao mu selam. Odgovorio mi je na selam glasom koji je bio prožet osjećajem stida…

Prvo što mi je u tom trenutku palo na um bili su ajeti: “Ako htjedne, vas će udaljiti i nova stvorenja dovesti, to Allahu nije teško” (Ibrahim, 19–20). Ove Allahove riječi odnose se i na nas, Allah je kadar da s lahkoćom učini da te ljudi sažalijevaju. Kadar je da u bilo kojem trenutku učini da te ljudi gledaju i plaču zbog tvoga stanja i zbog onoga šta je Allah s tebe i mene učinio. Zbog toga kada Allah spominje oduzimanje blagodati od ljudi, spominje da je to vrlo lahko. “Ako htjedne, vas će udaljiti…” Koliko vas? Milijarde. Oduzeo bi od njih sve blagodati. Uzeo bi svako srce koje kuca, svako oko koje gleda, i “…to Allahu nije teško” (Ibrahim, 20).

Popričao sam s njim, pa mi je rekao: “Nemam puno toga za reći. Ja sam želio haram pa mi je Gospodar sada i halal zabranio.” Tada sam pomislio da bi trebali tomovi knjiga da bi se protumačilo ono što taj čovjek osjeća u tom trenutku. Slabim glasom nastavio je kazivati: “Ja sam je želio u haramu, pet minuta, pa mi je moj Gospodar zabranio halal za čitav život. Mislio sam se igrati i zabavljati sa kćerima ljudi, a kasnije sam se planirao oženiti nekom finom djevojkom. Ali, sada ne samo da se ne mogu oženiti nego mi je Gospodar svjetova zabranio da ljude pogledam u oči. Niko od braće i rodbine ne posjećuje me, izuzev majke i sestre, koje, kad god dođu, ulaze i izlaze plačući.

Pogledaj kako je Allah kadar na nas strovaliti čitav dunjaluk. Zabranio mi je halal i nijedna žena sad sa mnom neće stupiti u brak. Sad sam u takvom stanju da pomišljam da se ubijem, ali znam da me u tom slučaju čeka Vatra. Ako ostanem u životu… Tek sam sada spoznao Allaha istinski, Njegovu moć. Znam da mi je Allah dao mogućnosti, imao sam halal i haram, a ja sam izabrao haram misleći da će Allah druge kažnjavati, a meni je Iblis rekao: ‘Ti ćeš kasnije, još ne, kasnije ćeš se pokajati, i rekao je i rekao…“.

Sad dok ležim sam i napušten u ovom krevetu i osjećam poglede drugih koji dopiru kroz staklenu pregradu, ne mogu se sjetiti niti osjetiti nijedne slasti koju sam imao u životu. Znam da me gledaju sa sažalijevanjem jer imam HIV.” Dok sam slušao njegovu emocijama protkanu priču, osjećao sam se slomljeno, a kako bi tek bilo da sam bio na njegovom mjestu. Šta bih tek tad osjećao? Izašao sam sa porukom i poukom koju sam naučio i uzeo. Sa sigurnošću znam da mi je Allah ovo pokazao kako bih se popravio.

A on (šejtan) je rekao: ‘Ja ću se, sigurno, potruditi da preotmem za sebe određen broj Tvojih robova, i navodit ću ih, sigurno, na stranputice, i primamljivat ću ih, sigurno, lažnim nadama…’” (En-Nisa, 118–120)

Dr. Abdulmuhsin el-Ahmed
Za n-um.com pripremio Namik G.