Islamski web sajt

Zašto ne sprovodimo u praksu ono što naučimo

Koliko hutbi smo poslušali? Koliko nasihata nam je upućeno? Koliko hatmi smo proučili? Koliko od toga smo sproveli u praksu? Zašto nam se čitaju ajeti, koji kad bi se objavili brdu vidio bih ga ponizna kako se od straha prema Allahu raspada, a mi ne primamo pouku? Zašto oni na nas ne utječu? Zašto vidimo da mnogi ljudi imaju diplome različitih vrsta šerijatskog obrazovanja ili su dobili nešto od znanja, drugi su zapamtili neke šerijatske tekstove i pročitali mnoge knjige, ali na njima se ne vide tragovi tog znanja, ni na njihovim izgledima, a ni na ponašanju. Kaže Allah ‘azze ve dželle: “O vjernici, zašto jedno govorite a drugo radite?” (Prijevod značenja Es-Saff, 2.)

Znanje treba da bude popraćeno sprovođenjem u praksu, ipak ima među ljudima onih koji ne sprovode u praksu ono što su naučili. Pa iz aspekta samoobračunavanja možemo sebi postaviti pitanje: zašto ne sprovodimo u djelo ono što smo naučili? Koliko hutbi smo poslušali? Koliko nasihata nam je upućeno? Koliko hatmi smo proučili? Koliko od toga smo sproveli u praksu? Zašto nam se čitaju ajeti, koji kad bi se objavili brdu vidio bih ga ponizna kako se od straha prema Allahu raspada, a mi ne primamo pouku? Zašto oni na nas ne utječu? Zašto vidimo da mnogi ljudi imaju diplome različitih vrsta šerijatskog obrazovanja ili su dobili nešto od znanja, drugi su zapamtili neke šerijatske tekstove i pročitali mnoge knjige, ali na njima se ne vide tragovi tog znanja, ni na njihovim izgledima, a ni na ponašanju. U onom što slijedi pokušat ćemo dati odgovor na ova pitanja i lijek za ovaj problem. Kao prvo, iman je taj koji daje motivaciju za rad. Ako je iman slab onda takav iman ne tjera čovjeka na rad. Kaže Allah ‘azze ve dželle: “O vjernici, zašto jedno govorite a drugo radite?” (Prijevod značenja Es-Saff, 2.) Ovaj Kur'an je objavljen da bi se po njemu radilo. I ashabi, radijallahu ‘anhum, su učili ajete i sure, ali bi to odmah sproveli u praksu. Razloga za  nedostatak rada po onom što je naučeno je mnogo. Mi ćemo neke pobrojati:

Slabo poznavanje nagrade 

Slabo poznavanje nagrade može biti razlog za ovaj problem. Zašto je Allah, subhanehu ve te ‘ala, spomenuo nagrade? Da bismo radili! Zašto smo više zagrijani za rad ako je u pitanju neka konkretna materijalna korist? što je veća svjest o veličini nagrade kod Allaha, tim više će čovjek da se trudi da radi dobra djela i da se kloni loših.

Izbjegavanje pohvaljenih stvari i nepotpunost u obavezama

Neki ljudi ne žele da sprovedu u praksu osim ono što je obavezno. I zbog slabe motivacije za radom oni ne rade haman ništa od pohvaljenih stvari. A zar nema nagrade u izvršavanju pohvaljenih stvari? Neka omladina u početku praktikovanja vjere hoće da sprovodi u praksu svaku malu i veliku stvar,pa poslije toga vidiš da je oslabio u tome, te kad ga pitaš o tome, kaže da ima prečih stvari. Jest, ima prioriteta, ali zar nema koristi od sunneta i mustehaba?

Loša okolina u kojoj se čovjek nalazi

Od uzroka za slab rad je loša okolina u kojoj čovjek često nema dobrog primjera, sredina u kojoj lijenost preovladava, a ne rad. Pa ako možeš promijeni tu okolinu! Dobar primjer je vrlo važan, pogotovo u ovom vremenu kad je nered uzeo maha. Puno nas živi na zapadu. Mnogi harami su postali dio svakodnevnog života tako da djeca odrastaju pored ovih harama. Uvijek naglašavamo važnost dobre okoline i društva! Kaže Allah Uzvišeni: “Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i naveče u želji da naklonost Njegovu zasluže, i ne skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovom svijetu, i ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema Nama ostavili i koji strast svoju slijedi.” (Prijevod značenja El-Kehf, 28.) Svaki čovjek, koji može, mora, nakon opominjanja na harame i podsjećanja na kaznu, da napusti lošu okolinu radi Allaha.

Posao na zabranjenim mjestima

Neki ljudi rade na mjestima gdje im nije dozvoljeno da rade. I ovo sigurno ima utjecaj na sprovođenje znanja u djelo. Razni razlozi se navode za rad na ovim mjestima. A Allah, subhanehu ve te ‘ala, kaže: “A onom ko se boji Allaha, Allah će mu naći izlaz.” (Prijevod značenja Et-Talak, 2.) I ovo se ne odnosi samo na napuštanje tog posla nego se odnosi na ostavljanje svih harama.

Manjkavost u izvršavanju

Kod nekih ljudi nastane nedostatak u radu u vidu zastoja ili usporavanja zbog neispravnog načina izvršavanja. Kao što kod nekog u početku praktikovanja vidimo izvršavanje ibadeta velikom žestinom, pa to onda bude previše velik teret nakon čega često dolazi do slabljenja, a nekad čak i do nestanka izvršavanja određenog ibadeta.Treba spomenuti da to nije u skladu sa Sunnetom, kao što vidimo iz predaje u kojoj je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, bio obavješten da Abdullah ibn Amr, radijallahu ‘anhu, radi velika djela u kojima neće moći ustrajati. Zato mu je rekao Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, savjetujući ga i odgajajući ga: “Je li tačno da klanjaš po noći i postiš po danu?” Odgovorio mu je: “Ja to zaista radim.” Poslanik mu reče: “Ti, zaista, ako radiš tako izmorit ćeš svoje oči i sam sebe ćeš mnogo iscrpiti, a zaista tvoje tijelo kod tebe ima pravo i zaista tvoja porodica kod tebe ima pravo, pa zato posti i iftari, klanjaj po noći i spavaj.” (Buharija) Važno je napomenuti da mu Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nije rekao da napusti te ibadete, nego mu je rekao da radi onoliko koliko može.

Zadovoljavanje sa minimalnim i pogrešna skromnost

Kod nekih ljudi dođe do nedostatka ili usporavanja ili nestanka rada zbog pogrešne skromnosti i zadovoljavanja sa minimalnim. Pa nekad bude rečeno: ja nisam učenjak, nisam šejh, nisam imam niti hatib niti da'ija niti neki primjer drugima, i niko u mene ne pokazuje prstom, ja sam samo obični čovjek pa od mene se ne traži visok nivo ibadeta ili zuhda ili znanja, ko će me šta pitati ili od mene šta primiti… Kad čovjek dođe na ovaj stepen razmišljanja onda će mu njegova djela biti mala. Ali, ti radi za Allahovo zadovoljstvo! Vidio te neko od ljudi ili ne, poveo se neko za tobom ili ne!

Strah od kritike ljudi 

Neko isto tako slabo sprovodi u praksu ono što je naučio bojeći se kritike ostalih i bojeći se onoga šta će oni reći o njemu. ‘Reći će da pretjerujem i da sam lud.’ Kad mu cilj bude zadovoljstvo ljudi onda će napustiti mnoga djela i možda će u harame upasti. A kad mu cilj bude Allahovo zadovoljstvo onda će svoj trud usmjeriti prema djelima. Ostavi govor ljudi, neka govore o tebi šta hoće! Kad Allaha učiniš zadovoljnim onda će i Allah učiniti da ljudi budu zadovoljni s tobom. Ne smije kod nas da bude osjećaj poraženosti, gdje je ponos i snaga muslimana?

Slabo vjerovanje u Džennet, Džehennem i polaganje računa

Nekad u našem vjerovanju u Džennet i Vatru ima slabosti. Isto tako u vjerovanju u polaganje računa. Zato se nekad čudimo zašto je Ebu Bekr, radijallahu ‘anhu, mogao udijeliti sav svoj imetak. Ili kako je Omer, radijallahu ‘anhu, mogao udijeliti pola svoga imetka. šta je to njih navelo na taj nivo rada? Iman je taj koji podstiče ljude na dobra djela, iman u Džennet i Džehennem, iman u obračun i  u ono što je Allah obećao bogobojaznima. I zato je jasno da što je iman jači, to su i djela veća.

Slaba privrženost Kur'anu i Sunnetu

Nekad slaba privrženost Kur'anu i Sunnetu biva uzrokom nesprovođenja u djelo ili zastojom u tom. Zašto je Ummu Ejmen plakala kad su je posjetili Ebu Bekr i Omer? Nije plakala zato što je želila da Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ostane na dunjaluku, ona zna da ono što je kod Allaha bolje je za Resula, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Ona je plakala zato što je prestala Objava, ona je željela da još ajeta bude objavljeno jer njihova srca su bila povezana sa Objavom.

Vezanje za nadu i nedostatak straha od Allaha

Imamo isto problem koji se ogleda u velikoj nadi u Allahov oprost i neosvrtanje na Allahove prijetnje kaznom. Ako bi nekog od nas pitao čemu se nada na Sudnjem Danu, rekao bi da se nada Džennetu i da misli da će mu Allah oprostiti i smilovati mu se, jer ako mi ne uđemo u njega ko će? Nevjernici?! A ko ti garantuje da i ako uđeš u njega ne budeš prvo kažnjen Vatrom? “I svaki od vas će do njega stići! Gospodar tvoj se sigurno tako obavezao!” (Prijevod značenja Merjem, 71.) Naš problem je da mi uvijek govorimo da Allah puno prašta i da je Samilostan, a zaboravljamo da je Njegova kazna žestoka. Kaže Uzvišeni: “Kaži robovima Mojim da sam Ja, zaista, Onaj koji prašta i da sam milostiv, ali da je i kazna moja, doista, bolna kazna!” (Prijevod značenja El-Hidžr, 49-50.)

Pogrešna shvatanja

Kod nekih pogrešna shvatanja dovode do usporavanja u izvršavanju pa kažu: ‘Allah ne opterećuje nikog preko njegove mogućnosti, okolnosti mi ne dopuštaju, ne mogu, itd…’ Nekad se desi da neko samo traži olakšice da bi svoje postupke opravdao navodeći da u mes'eli ima razilaženja, ali nije svako razilaženje osnovano na dokazu.Ima govorâ koji nisu ispravni. I nije za običnog čovjeka da bira različita mišljenja slijedeći svoje  strasti. On mora da pita učenog, pa kad mu onaj ko je povjerljiv i kompetentan izda fetvu i kaže da je dozvoljeno, onda mu je dozvoljeno, ako mu kaže da nije, onda neka se suzdrži. Kaže Allah subhanehu ve te'ala: “Ako ne znate pitajte one koji znaju.” (Prijevod značenja En-Nehl, 43.) Nekad se desi da neko pita učenog, pa ovaj odgovori, ali mu odgovor nije po volji, pa pita nekog drugog dok ne nađe ono što mu paše. Ali mi ne možemo Allaha prevariti: “Oni nastoje da prevare Allaha i one koji vjeruju, a oni i ne znajući, samo sebe varaju.” (Prijevod značenja El-Bekareh, 9.)

Odgađanje

Moramo znati isto da nas odgađanje učini da zaboravljamo na rad i to odgađanje nam je puno zla nanijelo. Kaže Uzvišeni: “Onima koji ne očekuju da će pred Nas stati i koji su zadovoljni životom na ovom svijetu, koji su u njemu smireni, i onima koji su prema dokazima Našim ravnodušni – prebivalište njihovo biće Džehennem, zbog onoga što su radili.” (Prijevod značenja Junus, 7-8.) I rekao je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Iskoristi svoje slobodno vrijeme prije zauzetosti.” Znači radi sad jer ne znaš šta će se desiti u budućnosti i šejtan se trudi da nas odvrati od dobrih djela i od sprovođenja u praksu onog što smo naučili.

Nepoznavanje vrijednosti naučenog

Ovo je vrlo važan aspekat u radu; osjećaj za vrijednost znanja. Ispravni prethodnici kad bi naučili neki hadis ili ajet ili propis, oni bi osjećali da su dobili ogromno blago, a mi danas čujemo mnogo toga ali ne osjećamo da smo dobili nešto vrijedno. Naprimjer, prije spavanja trideset tri puta reći subhanallah, trideset tri puta elhamdulillah, trideset četiri puta Allahu ekber je hiljadu dobrih djela. Kad nam dođe ova informacija, da li smo osjetili da je do nas došlo nešto ogromno? Ili je kao da nam je došla neka obična informacija? Neki učenjaci hadisa nisu puno podučavali nove hadise, nego naprimjer učenika poduči tri nova hadisa u jednom danu da bi ih ovaj sproveo u praksu. Pa ako ga učenik upita da ga poduči novom hadisu, on ga pita da li je radio po onom kojem ga je već podučio. Ako kaže da nije onda ga učenjak pita: “Pa žašto onda umnožavaš Allahove dokaze protiv sebe?”

Liječenje slabog sprovođenja u djelo: razmišljanje o selefu

Jedan od vidova liječenja ovog problema jeste da razmišljaš o tome kako je selef radio. Razmislimo o tim pričama. Ahmed ibn Hanbel, rahimehullah, kaže: “Nisam napisao ni jedan hadis od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a da nisam po njemu radio. Pa sam jednom naišao na hadis u kojem je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, dao jedan dinar Ebu Tajjibi da mu uradi hidžamu pa sam i ja dao dinar onom ko mi je uradio hidžamu.”

Govor selefa o podsticanju na rad po znanju 

Selef (prve tri generacije muslimana) je mnogo govorio o brizi za traženjem znanja. El-Hatib El-Bagdadi, rahimehullah, je napisao knjigu „Znanje zahtijeva rad“  u kojoj kaže: “Znanje je drvo dok je rad plod, i ne ubraja se u učenjake onaj ko ne radi pa njegovom znanju.” I prvi s kim će Vatra biti potpaljena na Sudnjem Danu je onaj kome je Allah dao da nauči Kur'an pa će biti pitan o toj blagodati, pa će reći: “Učio sam znanje i učio sam Kur'an i podučavao njemu radi Tebe.” Reći će mu se: “Slagao si! Ti si zaista želio da kažu da si učač, pa to su i rekli!” Pa će biti naređeno da bude odvučen i u Vatru bačen. Prenosi se da je Ebu Derda, radijallahu ‘anhu, rekao: “Ja se zaista bojim da je prvo šta će me moj Gospodar pitati na Sudnjem Danu: ‘Znao si, pa šta si radio s onim što si znao?'” Zašto je blagodat znanja kod njih bila toliko velika? Zato što bi oni naučili deset ajeta i ne bi učili više od toga dok to ne bi sproveli u praksu.

Ljudi prvo gledaju djela učenog. Ako mu rad prati govor- primiće od njega. šta više, oni njegova djela uzimaju kao dokaz. I nećemo reći da samo učeni bivaju primjeri za ostale ljude, oni imaju naravno odgovornost da pokažu ljudima lijep primjer, ali i svaki drugi pojedinac koji bude u situaciji da bude primjer drugima. Tako naprimjer nevjernici ne samo da gledaju Islam kroz djela naših učenih, nego isto tako gledaju na Islam kroz djela nas, ostalih pripadnika ove vjere. Pa ako jedan pojedinac učini neku grešku i svi ostali budu viđeni kao odgovorni za djelo tog jednog pojedinca. Ovaj način razmišljanja naravno nije opravdan logikom, jer ova vjera ima svoje osnove i propise koje je Allah, subhanehu ve te ‘ala, odredio. Bez obzira kako se neki ophodili prema tim propisima, sigurno je da je na nama svima odgovornost da prikažemo ovu vjeru ostalima kroz lijep primjer. Zaista ono što znaš, a ne radiš po tom, bit će dokaz protiv tebe kad se susretneš sa svojim Gospodarom. Neka te ono što ti je naređeno od pokornosti prema Allahu odvrati od onog što ti je zabranjeno. Nemoj biti jak u radu drugih, a slab u svom radu! Usjev neće uspjeti bez vode i zemlje, tako neće ni vjerovanje bez znanja i rada! Kome Allah želi dobro On ga uputi u znanje i otvori mu vrata rada i zatvori vrata lijenosti, a kome On želi zlo On mu otvori vrata lijenosti, a zatvori vrata rada. Pa ne odgađaj, jer je to šejtanovo oružje! Molimo Allaha ‘azze ve dželle da nam podari korisno znanje i iskren rad! Amin!

Izvor: el-asr.com

image_pdfimage_print