Vrijednost poznavanja Allahovih imena i svojstava (drugi dio)

Allah, subhanehu ve te’ala, voli Svoja imena i svojstva i voli da vidi njihove tragove na Svojim stvorenjima, a to ukazuje na Njegovu savršenost. Otuda je On vitr (nepar), voli vitr, lijep je i voli ljepotu, sve zna i voli one koji imaju znanje (učenjake), plemenit je i voli plemenite, jak je, a jak vjernik mu je draži od slabog, stidljiv je i voli stidljive, mnogo prašta i voli one koji praštaju, zahvalan je i voli zahvalne, istinu govori i voli iskrene, dobročinitelj je i voli dobročinitelje, milostiv je i voli milostive, pravedan je i voli pravedne i nagradit će Svoje robove shodno prisustvu ovih osobina kod njih.

Znanje o Allahovim imenima i svojstvima je najvažnije, najbolje i najpreče šerijatsko znanje, zato što govori o Onome koji je najpreči, a to je Allah, tebareke ve te’ala. Stoga je znanje o Allahu, subhanehu ve te’ala, Njegovim imenima, svojstvima i radnjama najuzvišenije islamsko znanje. Najveći cilj je viđenje Allahovog lica, a obožavanje Njega, subhanehu ve te’ala, je najbolje djelo, a najbolji govor je veličanje i hvaljenje Allaha, subhanehu ve te’ala, Njegovim lijepim imenima i svojstvima. To je znanje o kojem su govorili i u koje su pozivali svi vjerovjesnici, od prvog pa do posljednjeg, Muhammeda, salavatullahi ve selamuhu alejhim.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u potpunosti je i na najbolji način ljude upoznao sa njihovim Gospodarom, govoreći im o Njegovim imenima, svojstvima i radnjama. Zar nije rekao: „Ostavio sam vas na jasnom putu, čija je noć jasna kao dan,s njega neće skrenuti niko osim onoga ko je propao“ (Ahmed, 4/126; Ibn Madže, 43); ”Allah nije poslao nijednog vjerovjesnika a da nije imao za obavezu da uputi svoj ummet na ono što je znao da je dobro za njih i upozori ih na ono što je znao da je zlo za njih.“ (Muslim, 1844.)

Stoga je nezamislivo da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučio svoj ummet adabima jela i pića, adabima pri obavljanju nužde, a ostavio ih ne podučivši ih šta će jezicima govoriti i srcima vjerovati u pogledu svoga Gospodara, tim prije što je spoznaja i obožavanje Allaha najveća potreba bez koje nema ni sreće, ni spasa, ni uspjeha, ni užitka, ni rahatluka. U spominjanju, veličanju i približavanju Allahu, subhanehu ve te’ala, vjernici nalaze duševni smiraj i radost svojih očiju. U ovome se ogleda vrijednost i uzvišenost ovog znanja, jer ono je jedini način i put do čovjekovog uspjeha na dunjaluku i na ahiretu.

Ibn Kesir, rahmetullahi alejhi, rekao je u komentaru Allahovih, subhanehu ve te’ala, riječi: ”A Allaha se boje od robova Njegovih – učeni“ (prijevod značenja Fatir, 28): ”Tj. istinski Ga se boje učenjaci koji Ga poznaju, jer, što je poznavanje Veličanstvenog, Moćnog, Sveznajućeg, Opisanog svojstvima savršenstva i lijepim imenima, potpunije, i znanje o Njemu veće, veće je i strahopoštovanje prema Njemu.“ (Tefsir Ibn Kesir, 3/553.) Na vrijednost i uzvišenost poznavanja Allahovih imena i svojstava ukazuju brojne činjenice, od kojih su najbitnije:

Prvo: Da je znanje o Allahovim imenima i svojstvima najvrednije i najbolje znanje, i nema vrednijeg ni boljeg znanja od znanja o Allahu, Njegovim imenima i svojstvima, spomenutim u Kur’anu  i sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Drugo: Da znanje o Allahu, subhanehu ve te’ala, navodi čovjeka na ljubav prema Allahu, strah od Njega, nadu u Njegovu milost i rad u Njegovo ime. Sve što je ova spoznaja veća kod čovjeka, i njegova predanost Allahu, subhanehu ve te’ala, bit će veća.

Treće: Da Allah, subhanehu ve te’ala, voli Svoja imena i svojstva i voli da vidi njihove tragove na Svojim stvorenjima, a to ukazuje na Njegovu savršenost. Otuda je On vitr (nepar), voli vitr, lijep je i voli ljepotu, sve zna i voli one koji imaju znanje (učenjake), plemenit je i voli plemenite, jak je, a jak vjernik mu je draži od slabog, stidljiv je i voli stidljive, mnogo prašta i voli one koji praštaju, zahvalan je i voli zahvalne, istinu govori i voli iskrene, dobročinitelj je i voli dobročinitelje, milostiv je i voli milostive, pravedan je i voli pravedne i nagradit će Svoje robove shodno prisustvu ovih osobina kod njih.

Četvrto: Allah je stvorio stvorenja iz ničega i potčinio im ono što je na nebesima i na Zemlji, kako bi Ga spoznali i činili Mu ibadet, kao što kaže Stvoritelj svjetova: „Allah je sedam nebesa i isto toliko zemalja stvorio, Njegovo naređenje na sve se njih odnosi, a neka znate da je Allah kadar sve i da Allah znanjem Svojim sve obuhvata!“ (prijevod značenja Et-Talak, 12); „Džinne i ljude sam stvorio samo zato da Me obožavaju, Ja ne tražim od njih opskrbu niti želim da Me hrane, opskrbu daje jedino Allah, Moćni i Jaki!“ (prijevod značenja Ez-Zarijat, 56-58). Stoga je bavljenje znanjem o Allahovim imenima i svojstvima, bavljenje onim zbog čega je čovjek stvoren, a njegovo zapostavljanje istovremeno je i zapostavljanje onoga radi čega je čovjek stvoren. Razumnom čovjeku, onome kojeg je Allah, subhanehu ve te’ala, obasuo Svojim blagodatima, ne dolikuje da bude neznalica u pogledu svoga Gospodara i da odbija da Ga spozna.

Peto: Jedan od imanskih šartova, čak najbolji, najvredniji i osnovni, jeste vjerovanje u Allaha. Ali ne samo da čovjek kaže ”vjerujem u Allaha”, bez znanja o Njemu, nego je istinsko vjerovanje da poznaje svoga Gospodara u kojeg vjeruje, te da uloži maksimalan trud u spoznaji Allahovih, subhanehu ve te’ala, imena i svojstava, kako bi dostigao stepen ubjeđenja. Čovjekov iman se ogleda u tome koliko on poznaje svoga Gospodara, što više poznaje i razumije Njegova imena i svojstva, više Ga poznaje, pa mu je i iman u Allaha veći i jači. Onaj ko spozna Allaha, spoznat će i ostale stvari, a ko za Allaha ne bude znao, u drugim stvarima će biti još veća neznalica. Rekao je Uzvišeni: ”I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je On učinio da sami sebe zaborave, to su pravi grješnici.“ (Prijevod značenja El-Hašr, 19) Stoga, ko zaboravi na Allaha, Allah će dati da on zaboravi samog sebe, i da zaboravi sve ono što je dobro za njega, za njegov dunjalučki i ahiretski život.

Šesto: Poznavanje Allahovih, subhanehu ve te’ala, imena i svojstava je unosna trgovina, a njena zarada jeste; duševni smiraj, nastanjenost u Džennetu, gledanje u Allahovo lice, i Allahovo zadovoljstvo. Kada srce je smireno na tome, da mu je Allah jedini Gospodar, Jedini kome se klanja, i da će se Njemu vratiti, dat će sve od sebe kako bi zaslužilo Allahovo zadovoljstvo, i radit će sve ono čime je Allah, subhanehu ve te’ala, zadovoljan.

Sedmo: Znanje o Allahovim, subhanehu ve te’ala, imenima i svojstvima je zaštita od propasti. Ono otvara vrata nade, povećava sabur, udaljava od lijenosti, podstiče na činjenje dobrih djela, ulijeva strah od grijeha i griješenja, zaštita je od šejtana, podstiče na ljubav i dobročinstvo i još mnogo toga.

Ovo su neke od činjenica koje ukazuju na vrijednost ovoga znanja, znanja o Allahovim, subhanehu ve te’ala, imenima i svojstvima, koje ukazuju na veliku potrebu čovječanstva za ovim znanjem, odnosno nema veće potrebe od potrebe da ljudi spoznaju svoga Gospodara, Stvoritelja, Onoga koji im opskrbu daje, Onoga od kojeg ne mogu biti neovisni ni jedan jedini treptaj oka.

Po djelu: ”Fikhu esmaillahil-husna” od šejha dr. Abdur-Rezzaka el-Bedra, hafizehullah

Izvor: el-asr.com

image_pdfimage_print