Vjera islam

To je vjera koju je Allah Uzvišeni dostavio Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem. Njome je Allah zapečatio sve prijašnje vjere, učinio je potpunom, kako bi Mu putem nje ibadet činili i na takav način je blagodat Svoju usavršio. To je vjera sa kojom je On zadovoljan i ni od koga neće primiti nijednu vjeru osim islama.
Allah Uzvišeni kaže:
Muhammed nije roditelj nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik. (Kur’an, Azhab, 40)
Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.(Kur’an, Al- Ma’ida, 3.)
Allahu je prava vjera jedino – islam. (Kur’an, Ali Imran, 19.)
A onaj koji želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onome svijetu nastradati. (Kur’an, Ali Imran, 85.)
Allah Uzvišeni je svim ljudima naredio da Ga obožavaju onako kako je to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, činio.
On kaže: Reci: O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik, Njegova vlast je na nebesima i na Zemlji; nema drugog boga osim Njega, On život i smrt daje, i zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, vjerovjesnika, koji ne zna čitati i pisati, koji vjeruje u Allaha i riječi Njegove; njega slijedite – da biste na Pravome putu bili! (Kur’an, Al – A’raf, 158)
Muslim bilježi od Ebu Hurejrea, radijallahu ‘anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao:
„Tako mi Onoga u Čijoj Ruci je moja duša, ko god čuje za mene-bio Jevrej ili kršćanin-a zatim umre, a ne povjeruje u ono sa čime sam poslat, bit će od stanovnika Vatre.“
Vjerovanje u Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, podrazumijeva čvrsto uvjerenje u njegovu ispravnost i ispravnost onoga sa čime je poslat, kao i prihvatanje svega toga i pokoravanje.
Iz ovog razloga, Poslanikov amidža Ebu Talib nije bio vjernik i pored toga što je vjerovao u ispravnost onoga sa čime je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslat i što je tvrdio da je islam najbolja vjera.
Islamska vjera obuhvata i sadrži sve korisne bitnosti koje su bile sadržane i u prijašnjim vjerama, s tim što je islam specifičan po tome što odgovara svakom narodu, vremenu i prostoru.
Obraćajući se Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, Uzvišeni Allah kaže:
A tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi knjige prije nje objavljene i da nad njima bdi. (Kur’an, Al–Ma’ida, 48.)
Značenje a ukazuje da je Kur’an knjiga koja odgovara svakom narodu, prostoru i vremenu, a ne da se treba mijenjati i potčiniti shodno prostoru i vremenu u kojem čovjek živi i djeluje, kao što to tumače određene skupine.
Onome ko bude slijedio upute islamske vjere, Allah Uzvišeni obećava pomoć i pobjedu.
Uzvišeni kaže: 
On po Poslaniku Svome šalje uputstvo i vjeru istinitu da bi je uzdigao iznad svih vjera, makar ne bilo pravo mnogobošcima. (Kur’an, As-Saff, 9.)
Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah sigurnošću zamijeniti; oni će se samo Meni klanjati, i neće druge Meni ravnim smatrati. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni-oni su pravi grješnici. (Kur’an,An-Nur, 55.)
Islam je vjera koja u sebi sadrži vjerovanje, a i vjerozakon. Dakle, on je savršen i u svojim postavkama koje su vezane za vjerovanje, kao i u pravilima i zakonima koje je odredio.
1. Islam naređuje vjerovanje u samo jednog Boga, a zabranjuje politeizam (širk).
2. Naređuje istinu, a zabranjuje laž.
3. Naređuje pravdu , a zabranjuje nepravdu.
4. Naređuje povjerenje, a zabranjuje prevaru.
5. Naređuje ispunjavanje obaveza, a zabranjuje kršenje.
6. Naređuje dobročinstvo roditeljima, a zabranjuje neposlušnost.
7. Naređuje očuvanje rodbinskih veza, a zabranjuje njihovo kidanje.
8. Naređuje lijepe međukomšijske odnose, a zabranjuje loš odnos među njima.

Dakle, općenito islam poziva ka svemu što je lijepo i dobro, a zabranjuje sve što je ružno i loše.
Allah Uzvišeni kaže: Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje, a razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite, On vas savjetuje. (Kur’an, An-Nahl, 90)

Temelji islama
Islam ima pet temelja na kojima opstoji, a koji su spomenuti u hadisu kojeg prenosi Ibn-Omer. U tom hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:
„Islam se temelji na pet principa: svjedočenju da je samo Allah bog i da je Muhammed, Njegov rob i poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata, postu ramazana i obavljanju hadždža.“ Neki čovjek reče: „Na hadždžu i na postu ramazana“, a on kaza: ‘Na postu ramazana i obavljanju hadždža. Ovako sam čuo od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.’“ (Muttefekun alejhi, a ovo je Muslimova verzija)

Svjedočenje da samo Allah istinski zaslužuje da se obožava i da je Muhammed, Njegov poslanik
Ovo označava čvrsto uvjerenje koje se potvrđuje izgovorom. Ove riječi su nerazdvojne i smatraju se jednim temeljom, iako njihovo značenje sadrži dvoje: svjedočenje da je Allah Jedini Koji istinski zaslužuje da se obožava i da je Muhammed Njegov rob i poslanik.
Razlog zašto se smatraju jednim temeljom je sljedeći:
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je dostavio vjeru od Allaha, tako da svjedočenje da je on rob i poslanik ukazuje na potpunost svjedočenja da nema istinskog božanstva koje zaslužuje ibadet osim Allaha.
A drugi razlog je što su ove riječi temelj ispravnosti svakog dobrog djela. Dakle, nije ni ispravno, a ni primljeno djelo osim ukoliko je izvršeno u ime Allaha i u skladu sa Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, praksom. Iskrenošću u ime Allaha ostvaruje se svjedočenje Njegove jednoće, dok se slijeđenjem Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ostvaruje svjedočenje da je on rob i poslanik.
Rezultat i plod ovog svjedočenja jeste oslobađanje srca od robovanja nekom drugom mimo Allahu i od slijeđenja nekog drugog mimo Poslanika.

Obavljanje namaza
Ovaj ibadet označava obožavanje Allaha putem klanjanja namaza, ustrajnost na tom putu i obavljanje istih u njihovom propisanom vremenu i na način kako je to propisano.
Rezultat i plod ovog ibadeta jeste širokogrudnost, radost i sreća, te ostavljanje loših djela.

Davanje zekata
Obožavanje Allaha putem izdvajanja određene obavezne količine imetka onima koji to zaslužuju.
Rezultat i plod ovog ibadeta jeste čišćenje duše od škrtosti i ispunjavanje potreba muslimana.

Pravda označava izjednačavanje između istih (sličnih) stvari, a razdvajanje između različitih. Dakle, pravda ne podrazumijeva apsolutno izjednačavanje, kao što to tvrde određeni ljudi, koji uopćavaju i kažu: „Islam je vjera koja izjednačava svakog.“ U islamu nema izjednačavanja među različitim stvarima, i to je nešto što nije pohvalno.

Post mjeseca ramazana
Obožavanje Allaha na način da se tokom ramazanskog dana ostavi sve što kvari post. Rezultat i plod ovog ibadeta jeste treniranje duše da ostavi ono što voli s ciljem da zasluži Allahovo zadovoljstvo.

Obavljanje hadždža
Obožavanje Allaha na način da se posjeti Mekka i Ka’ba, s nijjetom obavljanja obreda hadždža.
Rezultat i plod ovog ibadeta jeste treniranje duše na žrtvovanje imetka i tjelesni trud u pokornosti Allahu. Upravo zbog toga hadždž je jedna vrsta džihada na Allahovom putu.
Rezultati i plodovi koji proizilaze iz temelja islama čine da muslimanski ummet ispoljava svoje vjerovanje na ispravan način, da se prema stvorenjima ophodi iskreno i pravedno. Svi ostali obredi i propisi islama zavise od ispravnosti ovih temelja.
Stanje ummeta se može popraviti samo ukoliko se ummet okrene vjeri, a stanje se mijenja shodno odnosu prema vjeri i njenim propisima.
Ko želi detaljnije pojašnjenje ovoga, neka pročita u kojem Uzvišeni Allah kaže:
A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili. A zar su stanovnici sela i gradova sigurni da ih Naša kazna neće snaći noću dok budu spavali? Ili su stanovnici sela i gradova sigurni da ih naša kazna neće stići danju dok se budu zabavljali? Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne? Allahove kazne se ne boji samo narod kome propast predstoji. (Kur’an, Al-A’raf, 96.)

Pogledajmo u povijest onih prije nas, jer je u njoj pouka za razumom obdarene i za one čije srce nije koprenom prekriveno.

Preveo: Ferid Aljović

image_pdfimage_print