Utisci o predavanju šejha Pezića u Novom Pazaru

Dok su se vatreni sunčevi zraci rasprostirali sobom kroz moje poluotvorene roletne, razmišljala sam o životu, njegovom trajanju, blagodatima i svemu onome što okupira vjernika. Na um mi je palo da često nismo svjesni blagodati kojima nas Allah obasipa i svaku blagodat doživljavamo kao stanje po “defaultu”. A, zapravo, realnost je sasvim drugačija. Ovo je uvod za govor o blagodati kojom je Allah počastio moj Pazar. Prije nekih desetak dana ili koji dan više, proširila se informacija da će šejh Elvedin Pezić održati ders u našem gradu. Sreća i oduševljenje nisu se mogli sakriti na licu vjernika. A što je mene najviše dojmilo da pišem o ovome jeste činjenica da naš narod voli Allahove robove koji odašilju poruku mira, ma koliko im stavovi bili u koliziji.

Čim je bilo precizirano kada će se ders održati, uzela sam telefon i gledala koga da obavijestim od poznanica koje, eto, još nisu spoznale ljepote Islama. Nakon što sam ih informisala, dobila sam pozitivne komentare koji su me oduševili. Skoro svaka od njih znala je o kojem je šejhu riječ i spomenula da je nedavno pogledala neki zanimljiv govor našeg magistra. Valja priznati da je to stvarno počast od Allaha da daiju koji propagira izvorni islam slušaju i vole osobe koje još ne klanjaju. Koračajući našim ulicama u predakšamskom dijelu dana, skupine mladića i skupine devojaka, muslimana i muslimanki različitih starosnih dobi, kretali su se u istom smjeru. Prizor je bio oduševljavajući. Upoređujem stanje grada sada i prije šest godina kad je moja ljubav prema islamu i svemu islamskom počela da plamti – neuporedivo! Hvala Allahu, koji menja stanja nabolje, čak i kad razum pomisli da su kulminirali zlo i haos.

Predavanje se održalo u sportskoj hali Pendik, i to je prvo predavanje koje se održalo u toj dvorani. Ulazi za žene i muškarce su bili na suprotnim stranama, ulaz je bio, naravno, besplatan, i sve što je trebalo ponijeti sa sobom tog dana bilo je: iskreno srce. O broju posjetilaca neću govoriti, slike će to dočarati preciznije. Da nagovijestim da je ovaj događaj zapravo bio manifestacija koja je obuhvatala: učenje Kur’ana najmlađeg hafiza u Sandžaku Abdulmelika Hajdarevića, učenje ilahija, dodjelu nagrada pobjednicima na takmičenju iz sire i ono što je u najvećoj meri okupilo vjernike – govor daije Pezića.

Šejh je započeo predavanja suzama. To je vjerovatno bila prva reakcija kada je vidio da mi, Bošnjaci u Sandžaku, volimo Allaha, iako smo Mu često nepokorni. Njegova sreća bila je toliko očigledna da su se emocije pretočile u suze. Suzama su orosile oči većine nas. U mom narodu ima hajra. Tekbiri ohrabrenja počeli su da odjekuju ogromnom dvoranom da su moje misli na trenutak odlutale vrelim ulicama Medine, kad su muslimani masovno počeli davati podršku Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Danas, nakon više od petnaest vijekova, neki drugi ljudi, neki drugi muslimani, okupili su se iz istog razloga, da veličaju Allaha, samo na drugom mjestu, u Srbiji. Tema dersa bila je “Usreći svoju dušu”. Nadahnuto predavanje našeg šejha bar na trenutak ujedinilo je srca muslimana.

Moramo priznati da u današnjem vaktu veliki broj ljudi osjeti neku tjeskobu u duši bez obzira na materijalna dobra, ugled i titule. Razlog za to, naravno, nalazi se u samom insanu, a jedini lijek jeste povratak Allahu, što je predavač temeljno precizirao i pojasnio, približavajući konkretnim primjerima i na zanimljiv način izlaganja svojstven šejhu. Uvaženi daija dao je savjete koji su, nadam se, ostali ugravirani duboko u razumu svakog ko je bio prisutan srcem. Kada bi šejh počeo da uči ajete, primjetila sam blage i spokojne izraze lica insana pored mene. Allah je istinu rekao: “A srca se, doista, kad se Allah spomene smiruju.” U meni i dalje odjekuje hadis, na koji nas je šejh podsjetio (parafraziram), da će na Sudnjem danu onima koji su se iskreno voljeli u ime Allaha zavidjeti vjerovjesnici i šehidi…

Molim Allaha da nam podari jaka srca zaštićena ogradom imana do kojih neće dopirati oholost, zavist i mržnja. S obzirom na to da su u mom gradu sutra predsjednički izbori, ja ponosno mogu da tvrdim da su Sandžaklije pokazali koga biraju! Sva hvala pripada Allahu, koji je otvorio prsa Bošnjaka i koji je otvorio vrata pokajanja, koji je dozvolio da u mom gradu riječi tevhida nadjačaju svaki drugi govor. Molim Allaha da ovaj nesvakidašnji skup bude na vagi dobrih djela šejha, organizatora, i svih nas koji smo, inšallah, iskreno otišli da probudimo bar na koji sat naša srca, i ovo je dokaz da ona nisu zamrla i da nisu okovana.

Sestra Z. K.

Izvor n-um.com

image_pdfimage_print

Možda ti se takođe svidi Više od autora