U razumijevanju islamskih prioriteta je uspjeh na oba svijeta (2)

Prvi dio teksta: https://putsredine.com/u-razumijevanju-islamskih-prioriteta-je-uspijeh-na-oba-svijeta-1/

4 – Preče je da prvo popraviš samog sebe, a potom ostale

Rekao je Uzvišeni Allah:
„O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od Vatre kojoj su ljudi i kamenje gorivo“ 1

Imam Ibn Kesir je o ovom ajetu rekao sljedeće:
„O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre“, tj. naredite sebi samima, svojim ženama, djeci, braći, rodbini, poslužiteljima i poslužiteljkama da Allahu budu pokorni, odnosno zabranite sebi i svima koji su skrenuli sa pravog puta da griješe Allahu Uzvišenom. Također, podučite ih i odgajajte ih. Brinite se o njima po Allahovim propisima, naređujte im da ih izvršavaju i pomažite im u tome. Kada vidite da neko griješi prema Allahu Uzvišenom, izgrdite ga i odvratite ga od toga. To je obaveza svakog muslimana – da upozna one koji su pod njegovom nadležnošću sa onim što im je Allah Uzvišeni naredio, i onim što im je zabranio. 2

Ono što je vrlo bitno je i to da se musliman kao pojedinac, i muslimansko društvo kao zajednica, prvo trebaju pobrinuti o sebi i popraviti svoje stanje, prije nego li se počnu brinuti o vanjskim neprijateljima i njihovim planovima koje danonoćno kuju protiv islama i muslimana; jer u osnovi, vanjski neprijatelj nikada ne bi imao pristup nekoj od muslimanskih zemalja da nije unutrašnje slabosti, čiji je rezultat udaljavanje od Allahove vjere i ne postupanja po istoj.

Također, od unutrašnjih slabosti su razdor i cijepanje muslimana radi pitanja oko kojih je dozvoljeno imati različita mišljenja, kao što su fikhske mesele i dr. Dakle, ove stvari ne smiju biti razlog za cijepanje muslimanskog saffa i jedinstva, zbog toga što nema nikakve koristi u tome da musliman ne voli i ne prijateljuje sa svojim bratom muslimanom zbog određenih, ne tako bitnih, vjerskih pitanja – dok s druge strane neprijatelji islama kuju planove i oštre svoje zube za istrebljivanje svega što asocira na muslimane.

5 – Preče je popravljati djela srca nego djela udova

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je jedan narod opisao sljedećim riječima:
„Među vama će se pojaviti ljudi da ćete svoj namaz smatrati bezvrijednim u poređenju s njihovim. Isto tako i svoj post i svoja ostala djela. Oni će učiti Kur’an (samo riječima) koji neće prelaziti granice njihovih grla. Izlazit će iz vjere kao što strelica izlazi iz lovine.“ 3

Hadis ukazuje na to da ovi ljudi pridavaju pažnju samo vanjskim djelima, a što se tiče djela srca – nemarni spram njih. Zbog toga su i zalutali, jer svoja srca nisu čistili od raznih bolesti, kao što su rijaluk, kibur, samodopadanje i sl.

Nema sumnje da se ne smiju ostavljati djela udova koja su obaveza svakom onom ko prihvati islam, kao što su namaz, post i dr. Dakle, ova djela čovjek mora izvršavati samim prihvatanjem islama, ali cilj je da se treba više i ozbiljnije pozabaviti čišćenjem srca od ostalih ibadeta.

6 – Preče je izvršavati farz i vadžib nego sunnet i nafilu

U jednom hadisu-kudsi stoji da je Uzvišeni Allah rekao:
„Najdraže s čime Mi se Moj rob može približiti jesu farzovi.“ 4

Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahimehullah, je rekao:
“U ovom hadisu se spominje da približavanje Allahu biva na dva načina:
1) približavanje Njemu Uzvišenom izvršavanjem farzova;
2) približavanje Allahu činjenjem nafila, tek nakon izvršenih farzova.” 5

Također, kada je Ebu Bekr, radijellahu anhu, odredio Omera za budućeg halifu, on mu je između ostalog oporučio sljedeće:
“Uistinu, Allah Uzvišeni posjeduje pravo noću, koje ne prima danju. I posjeduje pravo danju, koje ne prima noću. I zaista On Uzvišeni ne prima dobrovoljnu sadaku, sve dok ne udijeliš obaveznu.” 6

Jedan od velikih problema kod muslimana danas je taj što neispravno raspoređuju stvari, jer su izgubili orijentaciju u rasporedu i redoslijedu. Pa vidiš čovjeka kako se po sedmi ili osmi put sprema za odlazak na hadž ili umru – a to mu je nafila, dok s druge strane imamo na stotine gladnih, bosih, neodjevenih, siromašnih muslimana!

Vidiš drugog kako cijelu noć klanja noćni namaz ili uči Kur’an, a zatim prije samog nastupanja sabahskog namaza legne, pa tako prespava dva rekata sabahskog farza, jer je cijelu noć proveo u nafili!

Treći je blag i dobrodušan prema svojim prijateljima, ali se zato ne sjeća kada je zadnji put bio u zijaret svome djedu, amidži i dr., iako je to jedan od najpritvrđenijih farzova! Također, nema društvenijeg i istinoljubivijeg od njega kada je u svom društvu, ali kada su u pitanju njegovi roditelji, žena, djeca – miskin se ne sjeća kada se zadnji put nasmijao ili našalio s njima, a kamoli nešto više od toga!

Da, ovo je taj slijepi „fikh“ zbog kojeg se muslimani danas nalaze u ćorsokaku, i zbog kojeg nema napretka u muslimanskom ummetu. Naprotiv, ummet sve više i više tone, i ide u beznađe.
Dakle, dajemo prednost sunnetu nad farzom, i izvršavamo nafile zapostavljajući vadžibe. E, baš je ovo „pravo“ razumijevanje vjere!

7 – Preče je davati prednost kolektivnoj koristi nad individualnoj

Drugim riječima, ovo bi značilo da je preče činiti djelo od kojeg ima korist više osoba, nego li djelo čija se korist vraća na samo jednu osobu ili samog počinitelja tog djela.

Kada ne bi postojali šerijatskih dokazi koji potvrđuju ispravnost ovog pravila, čovjeku bi bio dovoljan zdrav razum da to prizna i potvrdi, jer je od ljudske zdrave prirode da insan teži većoj i široj koristi nad onom manjom i užom. Pored toga, mi ćemo spomenuti par šerijatskih dokaza koji potvrđuju dotično pravilo, iako je njih daleko više.

1) Nakon pohoda na pleme Fezare, Selemi b. El-Ekv’a, radijellahu anhu, je (kao robinja) dodijeljena jedna od najljepših arapskih djevojaka. Seleme, radijellahu anhu, kaže:

“Došao sam s njom u Medinu. Nisam joj otkrio odjeću. Sreo me Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na pijaci i rekao mi:
– ‘Seleme, pokloni mi tu ženu’
– Rekao sam: ‘Allahov Poslaniče, tako mi Allaha sviđa mi se. Ja joj još nisam otkrio odjeću (tj. nisam je još ni dodirnuo).’
Sutradan me je Allahov Poslanik, ponovo sreo na pijaci i rekao mi: – ‘Seleme, pokloni mi tu ženu.’
– Rekao sam: ‘Ona je tvoja, Allahov Poslaniče. Tako mi Allaha, ja joj nisam otkrio odjeće.’

Potom ju je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao Mekkelijama i razmijenio je za neke muslimane koji su bili zarobljenici u Mekki.” 7

Ovaj hadis je daleko jasniji od toga da se na njega daje bilo kakav komentar osim jedne stvari, a to je: Kako bi mi postupili kada bi se našli u dotičnoj situaciji, i da li bi mi dali prednost kolektivnoj koristi (muslimanskim zarobljenicima) nad individualnom (posjedovanjem najljepše robinje)?!

Ovo je pitanje koje zahtjeva da se čovjek na jedan duži period osami i razmišlja o odgovoru.

Dakle, nije sve u paroli: „Moje pravo“, i „Meni pripada“. Naprotiv, u islamu postoji nešto više od toga, nešto što je dragocijenije i važnije, a to je: preča i veća korist.

2) Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:
“Musliman je muslimanu brat. Ne čini mu nasilje niti ga ostavlja na cjedilu. Ko pomogne svom bratu, Allah će njemu pomoći. Ko otkloni muslimanu neku poteškoću, Allah će zbog toga od njega otkloniti poteškoću na Sudnjem danu. Ko prikrije muslimana, Allah će njega prikriti na Sudnjem danu.” 8

Hadis nam ukazuje na to da Allahova pomoć ne dolazi sa mnoštvom namaza, niti On Uzvišeni otklanja poteškoće na Sudnjem danu zbog mnogobrojnih ‘umri! Naprotiv, onda kada pomogneš svom bratu muslimanu, On Uzvišeni će tebi pomoći. I onda kada mu otkloniš neku poteškoću, On će tvoje poteškoće otkloniti na Sudnjem danu.

3) U jednoj od predaja stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao:
„Allahu je najdraži od ljudi onaj koji je najkorisniji istima. A najdreže djelo Allahu je obradovati muslimana, ili otkloniti mu neku poteškoću, ili namiriti njegov dug, ili utoliti njegovu glad. I da ja krenem sa svojim bratom kako bi mu pomogao u nečemu, draže mi je od toga da boravim mjesec dana u itikafu u ovom svom mesdžidu.“ 9

Ova predaja direktno ukazuje na ono o čemu mi govorimo: pomognuti muslimanu u njegovim potrebama je preče i korisnije nego li činjenje određenog ibadeta poput čitanja Kur’ana, odlaska na umru, bdijenja u itikafu i dr. baš kao što je spomenuto u hadisu. Iz ovoga slijedi da je samo pomaganje muslimanima od najboljih, najprečih, i najkorisnijih ibadeta. I ovo uvijek trebamo imati na umu.

Dragi muslimani, nemojte dozvoliti šejtanu da vas obmane time što će vam doći i kazati: “Pa ti si udijelio pet eura”, ili “Ti redovno daješ članarinu (od 20 maraka) u svom džematu!”

Kao prvo: da li izdvajaš zekat (koji je farz) od svog imetka? Ako izdvajaš, tu nije kraj priče, jer upravo nakon toga dolazi pitanje o nafilama: kako i gdje ti trošiš svoj imetak? Tada se trebaš prisjetiti gorespomenutog hadisa o nafilama, a i drugih šerijatskih tekstova.

Kao drugo: čovjek će na Sudnjem danu biti pitan o pet stvari, a jedna od tih je: “Kako je stekao imetak, i u šta ga je potrošio.” Prema tome, nije poenta da samo stekneš imetak na halal način, već nakon toga dolazi još bitnije: “U šta si potrošio svoj imetak?” Da li si nahranio siromaha, obukao miskina, obezbjedio jetima, ili si pak kupio neki BMW X5, i sagradio vilu od mermera? Da, upravo ćeš o ovome biti pitan, pa pripremi sebi adekvatan i tačan odgovor!

(Nastaviće se, in sha Allah…)

Napisao: Emir Krčo


FUSNOTE:

1 Et-Tahrim: 6.

2 Tefsir Ibn Kesir (8/167).

3 Buhari (5058), Muslim (1064).

4 Buhari (6502).

5 Medžmu’ul-fetava (3/417).

6 Hiljetul-evlija (1/36), Zuhd (28) od Ebu Davuda, Tarihul-medine (2/671), El-Džamius-sahih lis-suneni vel-mesanid (15/340), a Albani je rekao da je ova predaja sahih.

7 Muslim (1755), Ebu Davud (2697).

8 Buhari (2442), Muslim (2580), Ebu Davud (4893), Tirmizi (1426).

9 Sahihu el-džami’is-sagir (175), Sahihu et-tergibi vet-terhib (2623), Albani je za hadis rekao da je hasen, iako je većina učenjaka ovaj hadis ocijenila slabim.

 

image_pdfimage_print