U društvu iskrenih 2/2

Kako su selefi prikrivali svoja djela
Dobri ljudi prikrivali su svoje ibadete i dobra djela iz bojazni od rijaluka ili nečega što bi mogo umanjiti njihovu iskrenost.
Zubejr b. Avvam, r.a., rekao je: “Ko god mogne da uradi neko dobro djelo i da ga prikrije neka to i uradi.” Abdullah b. Mesud, r.a., rekao je: “Ako osvanete kao postači, onda to i prikrijete.”

Hasan el-Basri, Allah mu se smilovao, rekao je: “Ako čovjek nauči Kur'an napamet, neka o tome ne obavještava
svoga komšiju; ako čovjek nauči mnogo od fikha, neka to ne obznanjuje ljudima. Ako čovjek klanja dugo po noći, a ima goste, onda neka ne dozvoli da oni saznaju da je klanjao. Upoznali smo ljude koji nikada nisu obznanjivali djela koja urade u tajnosti ako je to bilo moguće.”
On također veli: ”Ako čovjek bude na nekom sijelu pa mu dođe da progovori o svojim djelima, neka se sustegne, a ako se pribojava da neće moći, onda neka napusti to sijelo.”
Davud b. Ehu Hind postio je četrdeset godina, a da njegova porodica nije znala za to. Radio je kao obućar i od kuće sa sobom nosio hranu koju bi u putu podijelio kao sadaku, a navečer se kući vraćao i večeravao s porodicom.”
Supruga Hasana b. Ehu Sennana kaže: “Hasan i ja lijegali smo u postelju pa bi me on zatim prevario kao što
majka prevari dijete i kada bi shvatio da sam ja zaspala, ustajao je iz postelje i klanjao.
“Pojedini siromasi Medine živjeli su a da nisu ni znali odakle im dolazi nafaka, pa kada je preselio Ali b. Husejn (Zejnulabidin) uvidjeli su da hrana više ne stiže, i na taj su način saznali ko im je tu hranu donosio.

Na leđima Ali b. Husejna uočili su tragove konopaca od težine onoga što je po noći nosio do domova pojedinih hudovica.”
“Abdullah b. Mubarek je u Tarsusu često navraćao u jednu gostionicu a jedan mladić ga je služio i pri tome od njega slušao hadis. Jednom prilikom je Abdullah navratio i nije vidio tog mladića, a bio je u žurbi. Otišao je u boj na Allahovom putu, i nakon što se vratio, ponovo je navratio i upitao za onog mladića. Rekli su mu da je u zatvoru zbog dugova. Abdullah je upitao: ‘Koliki su mu dugovi?’ ‘Deset hiljada dirhema’, odgovoriše mu. Te noći je potražio čovjeka kojem je mladić bio dužan i izbrojao mu deset hiljada dirhema i zakleo ga Allahom da nikome o ovome ne govori sve dok god je Abdullah živ. Na koncu je rekao: ‘Sutra, nakon
što se probudiš, pusti mladića iz zatvora.”‘

Abdullah b. Mubarek je u bitkama stavljao šal preko svoga lica, a imam ehli-sunneta Ahmed kazao je: “Allah je uzdigao spomen na Ibn Mubareka zato što se nije isticao nego se skrivao.”
Abdurahman b. Mehdi, Allah mu se smilovao, klanjao je, ali kada bi neko ušao u prostoriju, on bi legao na krevet
i pravio se da spava.

Er-Rebi b. Husajm, Allah mu se smilovao, činio je gotovo sva svoja djela tajno, pa kada bi otvorio Kur'an da uči
i vidio da neko dolazi, on bi ga prekrivao svojom odjećom.
Ebu Vail Šekik b. Selema mnogo je jecao dok bi klanjao u svojoj kući, ali da mu daš dunjaluk, on to ne bi
uradio ako ga neko gleda.
“Ljudi su izašli u pohod na Kabul. U toj vojsci bio je Sila b. Ešim. Pred sami mrak ulogorili su se a jedan čovjek je kazao da će noćas pratiti šta će Sila b. Ešim uraditi, pa nakon Što su klanjali i ljudi polijegali da spavaju, on se pridigao i ušao u jedan gustiš, a ja sam ušao za njim i vidio kako se abdesti a zatim klanja.”
Musa b. Bišar, Allah mu se smilovao, rekao je: “Putovao sam s Muhammedom b. Vasiem od Meke do Basre a on
je na svojoj jahalici, sjedeći na njoj, po cijelu noć klanjao.”
Muhamed b. Vasia, Allah mu se smilovao, rekao je: “Pravi je čovjek onaj koji dvadeset godina plače, a da njegova supruga ne zna za to.”
Muhamed b. Kasim, sluga Muhameda b. Eslema etTusija
rekao je: “Muhamed b. Eslem ulazio je u kuću i zaključavao vrata a sa sobom je unosio bardak vode, a ja nisam znao šta radi tamo, sve dok nisam čuo njegovom malog sina kako priča o očevom plaču dok mu majka to zabranjuje. Upitao sam je: ‘O kakvu plaču je riječ?’ Reče: ‘E bu Hasan (Muhamed b. Eslem) uđe u kuću i uči Kur'an i plače, a dijete ga čuje pa o tome priča, a on kada hoće da izađe van, opere svoje lice i stavi surmu na oči da se ne vide tragovi plača. “‘
El-Hurejbi, Allah mu se smilovao, rekao je: “Selefi su praktikovali da čine dobra djela o kojima niko ništa ne zna
pa čak ni njihove žene.”
Šafi, Allah mu se smilovao, rekao je: “Poželio bih da svi ljudi uče od mene, ali da se meni za to ne pripisuju
zasluge.”
Ejjub Sihtijani, Allah mu se smilovao, rekao je: “Tako mi Allaha, čovjek je iskren u onome što uradi tajno bez objelodanjivanja tog djela.” Njega je plač nadvladao jednog dana pa je rekao: “Kad čovjek ostari, jecanje i plač ga lahko svladaju.”
Nakon svih ovih izreka dat ćemo kraći komentar: Nakon što su ovi dobri ljudi postigli potpunu iskrenost
i skrivali svoja djela na putu ostvarenja istinskog tevhi-da bez primjesa širka, Allah, dž.š., nagradio ih je brzom nagradom i lijepom pohvalom i uzdigao spomen na njih jer su željeli samo Allahovo zadovoljstvo, pa je Allah zadovoljan njima, a i ljudi su zadovoljni njima.

S druge strane, oni neiskreni, okićeni rijalukom, umi­šljeni i razumom opčinjeni ljudi doživjeli su samo prijezir
kao kaznu za njihove pokvarene namjere, a još teža kazna očekuje ih na ahiretu.
Omer b. el-Hattab kaže: “Onaj čije namjere budu iskrene pa makar i sa samim sobom, Allah će ga zaštiti od ljudskih prigovora, a onoga koji se pretvara s onim što nema pri sebi Allah osramoti.”

Iz knjige: Poslanikov edeb