U društvu iskrenih 1/2

Onaj ko čita biografije naših ispravnih prethodnika zapaža na kojem su stupnju iskrenosti oni bili i kako su isključivo Allaha radi izvršavali dobra djela. U nastavku ćemo navesti nekoliko primjera njihove iskrenosti, ne bi li krenuli njihovim stopama.

Sufjan b. Ujejna, Allah mu se smilovao, kazao je: ”Ako rob bude iskren četrdeset dana, Allah mudrost spusti na njegovo srce, jezik mu oslobodi, a oči njegove produhovi kako bi vidjele nedostatke ovog dunjaluka te bolest i lijek za njega.”
Er-Rebia b. Husajm, Allah mu se smilovao, rekao je: “Sve ono čime se ne želi Allahovo zadovoljstvo ništavno je.”
Imam Ahmed, Allah mu se smilovao, je, oporučujući svome sinu, kazao: “Nanijeti da činiš dobro jer ćeš biti u dobru sve dok nijetiš da činiš dobro.”

Avn b. Abdullah, Allah mu se smilovao, rekao je: “Ako siromahu daš nešto, pa ti kaže: ‘Allah ti dao be reket’, ti mu
reci: ‘I tebi Allah dao bereket’, kako bi tvoja sadaka bila iskrena.” 

Jahja b. Ehi Kesir, Allah mu se smilovao, rekao je: “Koncenrišite se na ni jet jer je on bitniji od samog djela.”

Muhammed b. Jusuf el-Esbehani nije običavao kupovati hljeb od jednog pekara te je govorio: ‘Mogu me upoznati, pa me zavoljeti i da tako budem od onih koji na osnovu svoje vjere žive. ‘
Uvejs el-Kami, Allah mu se smilovao, govorio je: “Kada se probudiš, moli Allaha da popravi tvoje srce i nijet jer ništa nije teže za tebe nego to dvoje.”
Hamza ez-Zijat prošao je pored čovjeka i zatražio vode, a zatim upitao: “Ti si onaj što nas podučava Kur'anu?” “Da”, odgovori čovjek. Hamza mu reče: “Onda ja ne želim vodu od tebe.”

Abdullah b. Idris kazao je nekom čovjeku: “Upitaj za cijenu soli”, a zatim ga je vratio i rekao: “Nemoj pitati, jer ti pišeš hadise od mene, a ja ne volim da pitam nekog ko sluša hadis od mene.”

Hamdun el-Kassar, Allah mu se smilovao, bio je upitan: “Zašto su riječi selefa bolje od naših riječi?” Rekao je: “Zato što su oni govorili u čast vjere, izbavljenja duša i radi zadovoljstva Allaha, a mi govorimo u čast duša, traganju za dunjalukom i radi zadovoljstva ljudi.”
Abdullah b. Muhejriz ušao je u jedan dućan želeći da kupi odjeću pa je neki čovjek vlasniku dućana kazao: ‘Ovo je Ibn Muhejriz, pa gledaj da ga fino uslužiš’. Na ove riječi Ibn Muhejriz se naljuti, iziđe te reče: ‘Mi kupujemo našim imetkom, a ne našom vjerom.”‘
Zubejd, Allah mu se smilovao, kazao je: “Volim da u svemu imam nijet pa čak i u jelu i piću.”

Iz knjige: Poslanikov edeb