Treći hadis: Zagovorništvo Kur'ana na Sudnjem danu za one koji su ga učili

Prenosi se od Ebu Umame El-Bahilija, radijallahu anhu, da je rekao: „Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je kazao: „Učite Kur‘an, jer će on, uistinu, na Sudnjem Danu doći kao zagovornik za one koji ga budu učili.“ (Muslim)

Komentar hadisa: U hadisu stoji potvrda šefa'ata (zagovorništva) na Sudnjem danu, koga, kao i onih koji će biti zagovornici, ima više vrsta. A šefa'at neće biti osim za muvehhida (monoteistu), dok mušrik (politeista) neće imati pravo na to, pa makar bio od najboljih hafiza Kur'ana, jer je njegovo djelo izgubljeno na ovom svijetu zbog širka, i takođe na onom svijetu neće od njega biti primljeno. Tražimo zaštitu kod Allaha od širka i onih koji ga čine.

Koristi iz ovog hadisa:

Prva korist: Riječi Poslanika s.a.v.s.: “Učite Kur’an”, u njima je savjet i žudnja Poslanika s.a.v.s, i ne postoji nikakav hajr a da nije ukazao svom ummetu na njega.

Druga korist: U riječima Poslanika s.a.v.s.: “Učite Kur’an” se nalazi uputa ljudima u onome što će im koristiti i na dunjaluku i na ahiretu, i ono što će ljudima popraviti njihov dunjaluk i ahiret. Kur’an je potpuno dobro, i u njemu se nalazi samo hajr ljudima, kao što kaže Uzvišeni Allah: “O ljudi, već vam je stigla pouka od Gospodara vašeg i lijek za vaša srca i uputstvo i milost vjernicima. Reci: “Neka se zato Allahovoj blagodati i milosti raduju, to je bolje od onoga što gomilaju.” Junus, 57-58.

Treća korist: Potrebno je da onaj ko nešto naredi ili zabrani spomene uzrok, mudrost i sebeb (razlog) naredbe ili zabrane. U tom smislu je Allahov poslanik s.a.v.s, kada je podstakao svoj ummet na učenje Kur’ana, riječima “Učite Kur’an”, spomenuo i mudrost naredbe, a to je: “On (Kur’an) će uistinu na Sudnjem Danu doći kao zagovornik za one koji ga budu učili.” Puno je sličnih primjera koje sam spomenuo u zasebnom djelu.

Četvrta korist: U riječima Poslanika s.a.v.s : “On (Kur’an) će uistinu na Sudnjem Danu doći kao zagovornik za one koji ga budu učili” se nalazi potvrda proživljenja i nagrađivanja poslije smrti.

Peta korist: Riječi Poslanika s.a.v.s. “On (Kur’an) će uistinu na Sudnjem Danu doći kao zagovornik za one koji ga budu učili” ukazuju na to da se vjernici razlikuju shodno imanskom stanju, i da nisu svi vjernici na istoj imanskoj lestvici, kao što Uzvišeni Allah kaže: “Mi ćemo učiniti da Knjigu poslije naslijede oni Naši robovi koje Mi izaberemo; biće onih koji će se prema sebi ogriješiti, biće onih čija će dobra i loša djela podjednako teška biti, i biće i onih koji će, Allahovom voljom, svojim dobrim djelima druge nadmašiti – za to će veliku nagradu dobiti.” Fatir, 32.

Iman se povećava pokornošću prema Allahu swt, a opada nepokornošću (griješenjem), i ovo je akida (vjersko ubjeđenje) sljedbenika sunneta i džemata.

Šesta korist: U hadisu stoji potvrda šefa'ata (zagovorništva) na Sudnjem danu, koga, kao i onih koji će biti zagovornici, ima više vrsta.

Prva vrsta je zabranjeni šefaa’at, i on je širk. Označava traženje od nekoga ono što je u stanju učiniti samo Allah Uzvišeni, kao što je traženje od vjerovjesnika, meleka, dobrih ljudi ili kipova (kumira). Primjer zabranjenog šefa’ata je govor: “O, poslaniče, zauzmi se za mene kod tvog Gospodara”, ili “ O, ti i ti, zauzmi se za mene”, ili “O, Alija, zauzmi se za mene”, i slično tome. Ako bi neko upitao: “Šta je dokaz da je ovo zabranjeni šefaa’at, da je on širk, i da je razlog da njegov počinilac bude od vječnih stanovnika vatre, odgovor bi bile riječi Uzvišenog Allaha: “Reci: “Niko ne može bez Njegove volje posredovati”, Zumer 44. Objasnio je Uzvišeni u ovom ajetu da šefaa’at pripada samo Njemu, da je šefaa’at ibadet kao i drugi ibadeti i Allahovo pravo od Njegovih prava, i da ko ga traži od nekog drugo mimo Allaha učineo je širk, njegova će djela biti poništena i njegovo traženje je propalo, kao što kaže Uzvišeni Allah: “A onima koji pored Njega uzimaju zaštitnike: “Mi im se klanjamo samo zato da bi nas što više Allahu približili” – Allah će njima, zaista, presuditi o onome u čemu su se oni razilazili. Allah nikako neće ukazati na Pravi put onome ko je lažljivac i nevjernik.”, Zumer 3. U spomenutom ajetu Allah je sve njih nazvao lažljivcima i nevjernicima. I rekao je Uzvišeni: “Njima posredovanje posrednika neće biti od koristi”. Mudesir, 48. Obavijestio nas je Allah swt o takvima koji će se u Džehennemu prepirati međusobno, govoreći: “Pa nemamo ni zagovornika, ni prisna prijatelja.” Pjesnici, 100-101. Takođe, rekao je Allah Uzvišeni, naređujući Poslaniku s.a.v.s.: “I upozori ih na bliski Sudnji dan kada će srca do grkljana doprijeti i popriječiti se, kada nevjernici ni prisna prijatelja ni posrednika neće imati koji će uslišan biti.” Gafir, 18. I rekao je Uzvišeni, obaveštavajući Poslanika s.a.v.s: “A tebi, i onima prije tebe objavljeno je: Ako budeš druge Allahu ravnim smatrao, tvoja djela će sigurno propasti, a ti ćeš izgubljen biti. Nego, Allahu se jedino klanjaj i budi zahvalan!” Zumer, 65-66. Navedeni dokazi ukazuju na zabranjeni šefaa’t koji je širk, a za koji su mušrici ubjeđeni da im je ono posredništvo kod Allaha koje će im koristiti.

Druga vrsta je potvrđeni šefaa’at kod Allaha, koji je obavezan i sa kojim je On zadovoljan, i koji se traži samo od Allaha swt. U tom smislu je primjer čovjeka koji kaže: “Allahu moj, podari mi šefaa’at tvog Poslanika Muhammeda s.a.v.s na Sudnjem danu.”

Dokaz da je ovaj šefaa’at dozvoljen i potvrđen je govor Allaha swt: “Reci: Allahu pripada sav šefaa’at”, Zumer, 44. Kao što je prethodno objašnjeno, šefaa’at pripada samo Allahu Jedinom, i on je ibadet poput drugih ibadeta, i pravo od Allahovih prava, pa ko ga traži od Allaha riječima: “Allahu moj, podari mi šefaa’at tvog Poslanika Muhammeda s.a.v.s na Sudnjem danu”, povinovao se Allahovoj swt naredbi i jednoći Allaha swt u traženju, i nije upao u širk. Međutim, onaj ko šefaa’at traži od nekog drugog mimo Allaha swt pogriješio je i učinio širk. Takav je zbunjen i nije spoznao zabranjeni šefaa’at kog treba da se kloni.

Koji su šartovi (uvjeti) potvrđenog, dozvoljenog šefaa’ata? Postoje dva uslova.

Prvi uslov, dozvola Allaha swt šefadžiji da može da se zauzima za nekog na Sudnjem danu, a dokaz su riječi Allaha swt; “Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova?!”, Bekara 255. Znači, niko nije u stanju da se zauzima ni za koga, čak ni poslanici, ni bliski meleki, osim poslije Njegovog dopuštenja i Njegove naredbe, zato što On posjeduje svu moć, vlast, uzvišenost i veličinu, neka su svjeta Njegova imena i svojstva.

Drugi uslov, Allahovo zadovoljstvo za onog za koga se traži zauzimanje, kao što kaže Uzvišeni Allah: “I oni će se samo za onoga kojim On bude zadovoljan zauzimati.”, Vjerovjesnici, 28., a Allah nije zadovoljan osim sa muvehidom (monoteistom).

Oba uslova sadržana su u riječima Uzvišenog Allaha: “A koliko na nebesima ima meleka čije posrijedovanje nikome neće biti od koristi, sve dok Allah to ne dozvoli onome kome On hoće i u korist onoga kojim je zadovoljan.”, Nedžm, 26.

Iz knjige: “El-erbe'une-l-Kur'anijje” (40 hadisa o Kur'anu)

Autor:  dr. Ahmed el-Ankari