Skupovi ashaba i naši skupovi

Uzvišeni Allah ih je odabrao da budu drugovi Njegovom Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, da uspostavljaju i šire Njegovu vjeru. U njihovom ponašanju i njihovoj uputi prepoznavali su se znaci dobra. Po zemlji su skromno hodili, umjesto riječima, govorili su svojim djelima. Hranili su se isključivo halalom i ponizno su robovali jedino Allahu. Danju su ustrajavali u sijamu (postu), noći provodili na kijamu (noćnom namazu). Svoje jezike zapošljavali su zikrom. Kada ih je Uzvišeni Allah pozvao da pomognu Njegovu vjeru, za nju su davali svoje imetke i svoje živote. Ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u svemu su iznad nas: u znanju, razumijevanju i pridržavanju vjere. Kada bi neki od njih zastupao neko mišljenje, Kur’an bi se objavljivao potvrđujući njegovo mišljenje, jer je to mišljenje izlazilo iz srca ispunjenog svjetlom i imanom, mudrošću i znanjem, spoznajom i razumijevanjem.

Uzvišeni Allah odabrao je Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, najbolje drugove. Pogledao je u stanovnike Zemlje, Arape i nearape, pa je za Svoga Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, odabrao ashabe, najbolje ljude iz ovoga ummeta, ljude najčišćih srca, najvećeg znanja i najmanjeg pretjerivanja. Uzvišeni Allah ih je odabrao da budu drugovi Njegovom Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, da uspostavljaju i šire Njegovu vjeru. U njihovom ponašanju i njihovoj uputi prepoznavali su se znaci dobra. Po zemlji su skromno hodili, umjesto riječima, govorili su svojim djelima. Hranili su se isključivo halalom i ponizno su robovali jedino Allahu. Danju su ustrajavali u sijamu (postu), noći provodili na kijamu (noćnom namazu). Svoje jezike zapošljavali su zikrom. Kada ih je Uzvišeni Allah pozvao da pomognu Njegovu vjeru, za nju su davali svoje imetke i svoje živote. Ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u svemu su iznad nas: u znanju, razumijevanju i pridržavanju vjere. Kada bi neki od njih zastupao neko mišljenje, Kur’an bi se objavljivao potvrđujući njegovo mišljenje, jer je to mišljenje izlazilo iz srca ispunjenog svjetlom i imanom, mudrošću i znanjem, spoznajom i razumijevanjem. Otuda u rješavanju svojih problema trebamo davati prednost mišljenju i stavovima ashaba u odnosu na svoja mišljenja. Ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, imali su svoje skupove, okupljali su se na sijelima. Šta se dešavalo na tim skupovima? U čemu su provodili svoja sijela?

●  Prenosi se od Ebu Nadra da je rekao: “Sjedili smo kod Imrana b. Husajna, radijallahu anhu, i ponavljali znanje!”

●  Fudajl b. Gazvan je rekao: “Mugire i ja smo sjedili i ponavljali fikh – šerijatsko pravo, pa ponekada ne bismo ustajali sa sijela sve dok ne bismo čuli sabahski ezan.”

●  Jedne prilike Omer, radijallahu anhu, rekao je: “O Ebu Musa, podsjeti nas na Allaha”, pa je Ebu Musa el-Eš’ari, radijallahu anhu, počeo učiti Kur’an, a ostali su slušali.

●  Čak se prenosi da je jedne prilike Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izašao iz svoje sobe i ugledao jednog ashaba, stanovnika soffe, kako uči Kur’an, dok ga ostali slušaju, pa je i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sjeo i s njima slušao.

●  Džabir, radijallahu anhu, rekao je: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izašao je pred nas, a mi smo učili Kur’an. Među nama je bilo i Arapa i nearapa, pa nam se obratio: ‘Učite, sve je to dobro. Doista će doći narod koji će požurivati s Kur’anom i neće ga sporo učiti.’” (Ebu Davud, 830.)

●  Govorili bi jedni drugima: “Sjedite s nama da zajedno vjerujemo u Allaha jedan sat.”

●  Razgovarali su o predznacima Sudnjeg dana i životu poslije smrti. Huzejfe b. Usejd el-Gifari, radijallahu anhu, rekao je: “Pred nas je izašao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a mi smo ponavljali znanje, pa je upitao: ‘Šta to ponavljate?’ Rekli smo: ‘Govorimo o Sudnjem danu.'” (Muslim, 7467.)

●  Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, pripovijeda: “Pred nas je izašao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a mi smo razgovarali o Mesihu Dedždžalu, pa je rekao: ‘Zar da vas ne obavijestim o onome čega se više bojim za vas od Mesiha Dedždžala?’ Rekli smo: ‘Svakako!’ Rekao je: ‘Skriveni širk: a to je da jedan od vas ustane i klanja pa uljepša svoj namaz kada vidi da ga drugi gleda.’” (Ibn Madže, 4204. Albani ga je ocijenio dobrim u Miškatul-mesabih, 3/156.)

●  Diskutirali su o Allahu, subhanehu ve te’ala, najdražim djelima. Abdullah b. Selam, radijallahu anhu, kaže: “Nekoliko nas okupilo se oko Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako bismo ponavljali znanje, pa smo rekli: ‘Kada bismo znali za Allahu najdraža djela pa da ih činimo!'” (Sahih, Hakim, 2384.)

●  U njihovim razgovorima uočavale su se velike ambicije. Zejd b. Eslem prenosi od svoga oca da je Omer b. El-Hattab, radijallahu anhu, jednog dana rekao svojim drugovima: “Šta biste vi voljeli da imate?” Jedan od njih je rekao: “Ja bih volio da imam punu ovu sobu srebrenjaka pa da ih sve udijelim na Allahovom putu!” Drugi je rekao: “A ja bih volio da imam punu ovu sobu zlatnika pa da ih sve udijelim na Allahovom putu!” Treći je rekao: “Ja bih volio da imam punu ovu sobu dragulja pa da ih sve udijelim na Allahovom putu!” Omer, radijallahu anhu, rekao je: “A ja bih volio da imam punu ovu sobu ljudi poput Ubejde b. El-Džerraha, Muaza b. Džebela, Huzejfe b. El-Jemana, pa da ih sve upotrijebim u pokornosti Allahu”, tj. da ih postavim kao namjesnike u raznim mjestima pa da upućuju ljude na istinu, da ih uče propisima vjere, predvode u namazu, presuđuju u njihovim sporovima po pravdi, pa da budu istinski namjesnici.

●  Ashabi nisu mogli sjediti i sijeliti u svojim kućama jer tamo nisu imali mjesta, kuće su im bile pretijesne za takvo nešto, tako da su sjedili u dvorištima, po putevima. Ebu Talha, radijallahu anhu, pripovijeda: “Sjedili smo na putu i razgovarali, pa nam je prišao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i upitao: ‘Zašto sjedite po putevima?’ Rekli smo: ‘Nismo sjeli ni zbog čega lošeg. Sjeli smo da razgovaramo i podsjećamo jedni druge!’ Rekao je: ‘Ako već morate, onda poštujte pravo puta: oborite pogled, uzvratite na selam i lijepe riječi govorite.’” (Muslim, 5773.) Zbog čega su bili prinuđeni da sjede po putevima? Kako bi se opominjali i podsticali na dobro, podučavali se propisima vjere.

Ukoliko bi na njihovim sijelima došlo do rasprave, ako bi se počeli raspravljati o zabranjenom, tada bi ih Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, opominjao i usmjeravao. Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu: “Izašao je pred nas Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a mi smo se raspravljali o kaderu. Rasrdio se na nas toliko da se zacrvenio, kao da su mu obrazi bili dva crvena nara. Rekao je: ‘Je li vam to naređeno?! Ili jesam li ja s tim poslan vama?! Doista su narodi prije vas uništeni zbog toga što su raspravljali o ovome! Obećajte mi da nikada više nećete raspravljati o ovome!’” (Tirmizi, 2133. Albani je hadis ocijenio dobrim u Sahihu i daifu Sunena Tirmizije, 5/133.)

Današnja sijela

Ovako su izgledala sijela ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Kakva su naša današnja sijela? Koliko je u njima vjere, a koliko dunjaluka? Koliko je u njima pokornosti Allahu, a koliko grijeha? Koliko su naša sijela ispunjena zikrom? Da li se na njima spominju i obrađuju neka šerijatsko-pravna pitanja? Spominjemo li na našim sijelima drugi svijet, ahiret? Da li svoja sijela otpočinjemo učenjem Kur’ani-kerima? Ispunjavamo li svoja sijela kur’anskim ajetima i hadisima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili su naša sijela ispunjena: gibetom – ogovaranjem drugih, nemimetom – prenošenjem tuđih riječi, ili su ispunjena narušavanjem tuđe časti, razmatranjem kako jesti tuđe meso, ismijavanjem s drugima, dugim besplodnim raspravama? Gdje su ona sijela na kojima su sjedili ashabi, pa ih ispunjavali znanjem i imanom? Zar ne znamo za hadis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Kada god se ljudi okupe na jednom sijelu, a zatim raziđu i na njemu ne spomenu Allaha niti donesu salavat na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, to sijelo za njih će biti propast na Sudnjem danu.” (Sahih, Ahmed, 9764.) Također, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Kada god se ljudi okupe pa zikre – spominju Allaha, neće se razići a da im neće biti rečeno: ‘Ustanite, oprošteno vam je!'” (Ahmed, 12453. Albani ga je ocijenio vjerodostojnim zbog mnoštva predanja. Vidjeti: Sahih tergiba i terhiba, 2/98.) Kur’an je zikr, sunnet je zikr, fikh je zikr, govor o ahiretu je zikr. Govor o da’vetu i pozivanju da se čine dobra djela a ostave loša djela je zikr. Govor o islamskoj porodici, odgoju djece, halalu i haramu je zikr. Vjernik musliman treba da sjedi s ljudima koji u svome govoru biraju riječi kao što u svome jelu biraju hranu. Budu li tvoji sabesjednici dobri vjernici, i tvoje sijelo bit će dobro. Uzvišenog Allaha molim da bude zadovoljan ashabima, a da nas pomogne u slijeđenju ashaba, da budemo poput njih.

 

Izvor: el-asr.com

image_pdfimage_print