ŠIRK (MNOGOBOŠTVO)

Definicija širka

Širk ili mnogoboštvo je pripisivanje Allahu druga, bilo da je u pitanju širk u svojstvima, ili u obožavanju, ili u vlasti. Zbog toga kažemo da je širk (tj. mnogoboštvo) suprotan monoteizmu, kao što je vjerovanje suprotno nevjerovanju.

Vrste širka

Širk se dijeli na dvije vrste: veliki širk i mali širk.

Veliki širk je pripisivanje nekih od osobina Allaha nekome drugom mimo Allahu. Onaj koji upadne u ovu vrstu širka izlazi tj. otpadnik je od vjere, i njegovo konačno boravište je u džehenemu. Od vrsta velikog širka je:

  • Širk u dovi, pod kojim se podrazumijeva traženje i upućivanje dove nekom drugom mimo Allaha, poput Poslanika ili dobrih ljudi, kao na primjer da se traži opskrba od njih, ili izliječenje neke bolesti, ili nečeg drugog a što može uraditi samo Allah. Allah u Svojoj plemenitoj knjizi kaže: ”I ne prizivaj mimo Allaha ono što ti ne koristi, niti ti šteti. Pa ako učiniš – onda si zaista od zalima.” (Junus, 106). Kažu mufessiri (tumači Kur’ana): pod zalimima se podrazumijevaju mnogobošci.
  • Širk u namjeri, pod kojim se podrazumijeva da namjera i razlog djelovanja čovjeka bude radi nekog drugog a ne Allaha. Ovo je širk u ubjeđenju, kao što kaže Allah u Svojoj knjizi: ”Ko želi ovaj svijet i njegove ukrase, isplatićemo im djela njihova u njemu i oni u njemu neće biti oštećeni. To su oni koji će na drugom svijetu imati samo vatru, a propašće šta su činili na njemu, a uzalud je šta su radili.” (Hud, 15 – 16).
  • Širk u ljubavi, tj. da čovjek voli nekog drugog osim Allaha kao što se samo Allah voli, ili pak više od toga. Ovo, zato što se uz ljubav podrazumijeva pokornost i poniznost voljenom, kao što kaže Allah: ”Ima ljudi koji su umjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao što se Allah voli.” (El –Bekara, 165).
  • Širk u pokornosti. Pod ovim se podrazumijeva da se Allahu pripisuje sudrug u propisivanju vjerozakona, jer je to samo Allahovo pravo. Kaže Allah u Kur’anu: ”Sud je jedino Allahov”. (El – En’am, 57). Također se pod ovom vrstom širka podrazumijeva pokornost učenjacima koji su skrenuli sa istine, tako što dozvoljavaju ono što je Allah zabranio, ili zabranjuju ono što je Allah dozvolio. Tome svjedoče Allahove riječi: ”Oni, pored Allaha, bogovima smatraju sveštenike svoje i monahe svoje” (Et – Tevbe, 31). Poslanik Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve sellem, objasnio je značenje ovog ajeta: pokorni su im u dozvoljavanju zabranjenog i zabrani dozvoljenog[1]. Stoga, svako ko smatra da neko drugi ima pravo da propisuje vjerozakone osim Allaha, uznevjerovao je u ono što je Allah objavio.  Kaže Allah Uzvišeni: ”A oni koji ne sude prema onome što je Allah objavio, oni su pravi nevjernici.” (El – Maide, 44).  Stoga, ne može narediti niti zabraniti niko osim Allah: ”Samo On stvara i upravlja”. (El – A’raf, 54)
  • Širk sjedinjenja, a to je vjerovanje da se Allah nalazi u Svojim stvorenjima i da je sjedinjen sa njima. Ovo je vjerovanje Ibnu Arebijja[2], i svih onih koji ga slijede u njegovoj zabludi.
  • Širk u upravljanju, pod kojim se smatra da vjerovjesnici i dobri ljudi imaju moć da upravljaju svemirom. Ovdje treba napomenuti da ne negiramo odlike i osobine poslanika i dobrih ljudi, ali negiramo da oni imaju bilo kakvu moć u upravljanju, ili nanošenju štete, ili pribavljanju koristi drugima, jer su to osobine svojstvene samo Allahu. Ova vrsta širka spada pod širkom u rububijjetu (tj. vjerovanju da je Allah Jedini Upravitelj kosmosom, da On samo stvara, i druge osobine koje su svojstvene samo istinitom Gospodaru), i ovu vrstu širka su negirali čak i mnogobošci plemena Kurejš. O tome kaže Uzvišeni Allah: ”Ko upravlja svim?” – “Allah!” – reći će oni.” (Junus, 31).
  • Širk u strahu. Značenje ove vrste širka jeste da je osoba ubijeđena da mu neko drugi, osim Allaha, može štetu naneti i korist pribaviti, ili da se boji nekog drugog kao što se boji od Allaha, kao na primjer da se osoba boji da mrtvi mogu direktno uticati na žive. Međutim, ovde treba napomenuti da postoje samo dve vrste straha. Prva vrsta je prirodni ili urođeni strah, kao na primjer strah od zvjeri, nepravednog vladara i sličnog, koji je prema šerijatu dozvoljen i prihvatljiv. Allah, govoreći o ovoj vrsti straha, navodi primjer poslanika Musaā, alejhis – selam, pa kaže: ”I Musa izađe iz grada, prestrašen”. (Kasas, 21). Druga vrsta straha, koja je ujedno i suprotna ovoj vrsti, jeste strah od Allaha, koji je najviši stepen straha, i obaveza je svakom muslimanu da se boji Allaha i Njegove kazne.
  • Širk u oslanjanju na Allaha. Oslanjanje na Allaha, koje je propisano u islamu, jeste oslanjanje čovjeka srcem na Allaha po pitanju pribavljanja koristi i otklanjanja nezgoda, naravno uz preuzimanje uzroka od strane čovjeka. Kaže Uzvišeni Allah: ”I pouzdaj se u Živog, Onog koji ne umire”. (El – Furkan, 58). Stoga, nije dozvoljeno oslanjanje na nekog drugog mimo Allaha, jer je to širk u oslanjanju (tj. oslanjanje na nekog drugog mimo Allaha). Od primjera ove vrste širka jeste oslanjanje čovjeka srcem na druge mimo Allaha u stvarima koje ne može uraditi niko osim Uzvišeni Allah, kao na primjer da stvorenje može dati opskrbu drugom stvorenju, ili je pak zabraniti istom. Davanje opskrbe je osobina svojstvena samo Allahu.

Mali širk je vrsta širka koja ne izvodi čovjeka iz vjere, ne poništava tevhid (monoteizam), ali ga skrnavi. Ova vrsta širka vodi velikom širku, spada u velike grijehe, i ima mnogo oblika od kojih ćemo navesti sljedeće:

  • Mali širk koji se čini govorom, tj. koji biva izgovaranjem riječi koje spadaju pod ovu vrstu, poput zakletve nekim drugim mimo Allahom, ili kada se kaže nekome: Kako Allah želi i ti, ili riječi: Sudija nad svim sudijama, i slično, jer sve to spada pod veličanje nekog drugog mimo Allaha.
  • Mali širk u djelima, poput zloslutnje, kao na primjer da čovjek odustane od nekog posla zbog nečega što je vidio ili čuo, ili pak zbog ubjeđenja da neke životinje, ptice ili dani sa sobom nose zlo. Ovdje spada i odlazak prorocima radi traženja pomoći od njih u pronalaženju lopova i slično.
  • Mali širk u namjerama, koji se čini srcem, poput pretvaranja, želje za popularnošću i djelovanja samo radi sticanja ovosvjetskih koristi, bez želje za vječnom nagradom i Allahovim zadovoljstvom.

Pretvaranje se dijeli na četiri vrste:

  • Da bude namjera čovjeka u svom djelovanju postizanje nagrade na ovom svijetu, bez želje za nagradom na ahiretu, i ovakva osoba će dobiti shodno svojoj namjeri na ovom svijetu, i neće imati nikakve nagrade na drugom svijetu. Ova vrsta je dostigla stepen velikog širka.
  • Da čovjek djeluje samo radi ljudi, što je pretvaranje u djelima, i što je vrsta malog širka.
  • Da čovjek svojim djelovanjem i ibadetima želi samo novac i zaradu, kao na primjer da obavlja hadždž u Mekki samo radi novca koji će uzeti zbog toga, ili radi djevojke koju želi oženiti, ili pak da se posveti sticanju znanja i nauci samo radi postizanja određene titule.
  • Da čovjek radi djelo iskreno u ime Allaha, ali da to njegovo djelo biva samo po sebi širk ili kufr (nevjerstvo). Kaže Allah u Kur’anu: ”Allah prima samo od bogobojaznih”. (El – Maide, 27).  U ovom slučaju, čovjek neće imati nikakve koristi na drugom svijetu od svojih djela, zbog prisustva širka i nevjerstva u djelima koji su suprotni vjerovanju i tevhidu, a vjerovanje i tevhid se ne mogu postići osim iskrenom namjerom prilikom djelovanja i u skladu sa praksom Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem.

Napomena: Svaka vrsta malog širka može prerasti u veliki širk, ako se veliča bilo ko drugi mimo Allaha na način kojim se veliča samo Allah Uzvišeni.

Što se tiče djela koja su sama po sebi širk, ne mogu se nabrojati zbog njihovog velikog broja, ali napomenućemo par njih koji su rasprostranjeni među ljudima, a da ljudi nisu svjesni njihove opasnosti po vjerovanje.

  • Sihr (crna magija). Pod ovim se podrazumijevaju sve vrste zapisa i hamajlija koje mogu uticati na srce ili tijelo čovjeka, tako da se čovjek razboli, ili ubije, ili pak razdvoji supružnike. Zbog toga je svako ko se bavi sihrom nevjernik, koji – i ako je bio musliman – ovim djelom izlazi iz okvira islama, zato što je sihr od djela kojim se izlazi iz okvira vjere.
  • Proricanje i gatanje. Proricanje je tvrnja da se poznaje budućnost i sve ono što će se desiti, a što je nevidljivo i nepoznato. Shodno tome, proricatelji i gatari tvrde da znaju šta budućnost donosi, a to ne može znati niko osim Uzvišeni Gospodar. Zato je svaki proricatelj nevjernik, zbog svoje tvrdnje da poznaje nevidljivo, i ko povjeruje u ono što on tvrdi, iskreno vjerujući da poznaje budućnost, uznevjerovao je u Allaha.
  • Liječenje sihra sihrom. Postoje dvije vrste liječenja od sihra: otjerivanje sihra istim vradžbinama, što je u islamu zabranjeno i predstavlja vid nevjerstva. Drugi način je liječenje učenjem određenih ajeta iz Kur’ana i dova iz hadisa Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, što je dozvoljeno u islamu.
  • Astrologija. Pod ovim se misli na ubjeđenje da zvijezde i svemirske promjene imaju direktnog uticaja na dešavanja na Zemlji, tako da svako onaj, ko je ubijeđen da zvijezde imaju uticaja i da su uzrok dešavanja na Zemlji, biva mnogobošcem (mušrikom) koji je izašao iz okvira islama. Svrha stvaranja zvijezda jeste ukrašavanje nebesa, putokaz putnicima koji se orijentišu na osnovu njih i stvorene su kao padalice kojima se gađaju šejtani, kao što nas je Uzvišeni Allah obavijestiо u Svojoj plemenitoj knjizi. Međutim, vjerovanje da promjene u kosmosu prate promjene na Zemlji, a ne da utiču na njih kao što smo pomenuli, spada pod mali širk kojim se skrnavi tevhid.
  • Talismani. U talismane spada sve što se kači na vrat ili drugi dio tijela, sa ubjeđenjem da se njima otklanjaju nevolje i pribavljaju koristi, bez obzira da li se radilo o kačenju ajeta iz Kur’ana, ili koncima, ili perlama, ili pak raznim vrstama plemenitog kamenja, poput ćilibara i slično. Ovdje razlikujemo dvije vrste talismana:

Prva vrsta su talismani koji su zabranjeni u islamu, poput nošenja ogrlica, kostiju ili komada kože na kojoj je ispisan nerazumljiv natpis i koji nije iz Kur’ana, i ko bude vjerovao da oni sami po sebi utiču na dešavanja onda je izašao iz okvira islama i postao mnogobožac. Međutim, ubjeđenje da su ovi talismani uzroci izlječenja spada pod mali širk. Razlog zašto su svi talismani u islamu zabranjeni jeste zbog vezivanja čovjekovog srca za nekog drugog mimo Allaha, kao i zbog potpunog oslanjanja na njih a ne na Allaha. Isto tako, otvaraju vrata mnogim lažnim i iskrivljenim ubjeđenjima i vjerovanjima, koja vode velikom širku i izlasku iz islama.

Druga vrsta talismana su oni na kojima se nalaze ajeti iz Kur’ana, po čijem pitanju su se prethodnici islamskog ummeta razišli. Neki od njih su zastupali mišljenje da su dozvoljeni, dok su drugi smatrali da su zabranjeni. Drugo mišljenje je ispravnije mišljenje, koje se zasniva na opštim dokazima u kojima se pominju talismani u smislu širka, bez preciziranja njihovih vrsta, tako da se ne pravi razlika između talismana na kojima postoje kur’anski ajeti ili ne. Međutim, ako bismo smatrali prvo mišljenje ispravnim, onda bismo otvorili vrata vrstama koje su u suštini zabranjene. Allah najbolje zna.

  • Liječenje od sihra. Ovdje ćemo spomenuti dozvoljeni način liječenja od sihra, a pod time se podrazumijeva učenje opsihrenoj osobi, koje obuhvata učenje određenih ajeta iz Kur’ana kao i određenih dova koje su prenesene od Poslanika Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Da bi učenje bilo ispravno, moraju se ispuniti sljedeći uslovi: da ono što se uči bude na arapskom jeziku, da bude razumljivo i razgovjetno, da ne sadrži ništa od nedozvoljenih riječi, poput traženja pomoći od nekog drugog mimo Allaha. Isto tako, onaj koji se liječi, ne smije se oslanjati na učenje kao jedini način liječenja, već da bude ubijeđen da je učenje sredstvo koje samo Allahovom dozvolom može biti ljekovito. Stoga, ako izostane samo jedan od navedenih uslova, onda učenje biva zabranjeno u islamu.
  • Nošenje narukvica, konaca i drugih stvari radi otklanjanja ili sprečavanja nevolje. Šteta i korist može zadesiti čovjeka samo nakon Allahove volje, zato što je samo On to u stanju da učini. Stoga, onaj ko vjeruje da mu bilo šta od pomenutog može odagnati nevolju ili pribaviti korist uznevjerovao je i izašao iz okvira islama, dok vjerovanje da su ovakve narukvice razlog izlječenja spada u mali širk.
  • Čitanje dlanova i šoljica i slično. Zbog toga je na nama muslimanima da se čuvamo širka, i da tražimo od Allaha da nas ne iskuša time, kao što je pomenuo u Svojoj knjizi pominjući kazivanja o Ibrahamu, alejhis – selam: ”A kada Ibraham reče: ‘Gospodaru moj, učini ovaj grad sigurnim i sačuvaj mene i sinove moje da se klanjamo kumirima”. (Ibrahim, 35). U sljedećem ajetu nakon toga navodi i razlog traženja Ibrahimovog utočišta kod Allaha pa kaže: ”oni su, Gospodaru moj, mnoge ljude na stranputicu naveli”. (Ibrahim, 36).

Rekao je Ibrahim et-Tejmi: Pa ko može biti siguran od iskušenja nakon Ibrahama, alejhis – selam! Kaže učenjak Abdur – Rahman b. Hassan, Allah mu se smilovao: ‘Nije siguran od širka osim onaj koji zna šta je širk i šta ga može od njega sačuvati, i sa znanjem o Allahu, i o onome sa čime je poslao svoje Poslanike, a to je tevhid i zabrana širka’[3].

A Allah najbolje zna, i neka je Allahov blagoslov i mir na Poslanika Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i sve njegove vrle ashabe.


[1] Hadis prenosi ashab Adijj b. Hatim, radijallahu anhu, a bilježi ga Tirmizi. 

[2] Ibn Arebi (1165 – 1240). Bio je filozof, sufija, mistik i pjesnik. Ostao je upamćen po svom učenju o vahdetul vudžudu (panteizam) i zastupanju jednakosti svih religija.

[3] Fethul – medžid li šerhi kitabit – Tevhid, Abdur – Rahman b. Hassan, str. br. 47.

image_pdfimage_print