Prenosi se od Katade, radijallahu anhu, da je došao kod Aiše, radijallahu anha, i rekao joj: „Majko vjernika, obavijesti me o ponašanju Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.“ Ona je rekla:“ Zar ne učiš Kur'an?“ Rekao sam: „Naravno „ Ona je rekla: „Pa uistinu je ponašanje Vjerovjesnika sallahu alejhi ve sellem bilo Kur'an.“
A prenosi se od Sa'da ibn Hišama ibn ‘Amira da je rekao: „Došao sam Aiši, radijallahu anha, pa sam rekao: „Majko vjernika obavijesti me o ponašanju Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.“ Ona je rekla: „Njegovo ponašanje je bio Kur'an. Zar ne učiš Kur'an, riječi Allaha, ‘azze ve dželle: „A ti si zaista najljepšeg ponašanja.“ (El-Kalem, 4). Biježi Ahmed, hadis je sahih.
Komentar:
Prvo: U ovom časnom hadisu nalazi se smjernica Majke vjernika Aiše radijallahu anha koja upućuje na ono čega se učač Kur'an treba pridržavati, na šta se treba ugledati i na ono što treba biti njegov životni put, svjetiljka njegovog srca, što će povećati njegovu uputu, zastajanjem kod njegovih naredbi i njegovih zabrana. Učač Kur'ana se treba odgojiti Kur'anskim pravilima ponašanjama, uzeti pouke iz njegovih primjera i kazivanja, pa blago se onome kome je Kur'an vodič, ko se odgoji Kur'anskim ponašanjem i okiti Kur'anskim ahlakom.
Drugo: Riječi Aiše radijallahu anha: „„Njegovo ponašanje je bio Kur'an.“. Rekao je veliki imam Ibn Kesir rahmetullahi alejhi: „A značenje ovoga je da je njemu, sallallahu alejhi ve sellem, pokoravanje naredbama i zabranama Kur'ana postalo ćud, i ponašanje koje je poprimio ostavljajući svoje prirodne sklonosti. Pa ono što mu je Kur'an naredio uradio je, a ono što mu je zabranio ostavio je, uz sve ono na čemu ga je Allah stvorio od naljepšeg ponašanja kao što je stid, darežljivost, hrabrost, oprost, blagost, i svih lijepih osobina kako je to potvrđeno u predajama. (Tumačenje sure El-Kalem).
Baš ovakav bi trebao biti musliman, da učini Kur'an proljećem svog srca, da izgradi i popravi oštećene dijelove srca, da se odgoji Kur'anskim odgojem, da se okiti Kur'anskim ponašanjem, da izvršava njegove naredbe i da se kloni njegovih zabrana, i da, kao takav, bude prepoznat kod ostalih ljudi koji ne uče Kur'an.
Treće: Najuzvišeniji stepen ahlaka učača Kur'ana jeste da bude bogobojazan u tajnosti i na javi, ulažući napor na potvrđivanju tevhida njegovog Gospodara u Allahovim djelima (rububijjetu), djelima stvorenja prema Stvoritelju (uluhijjetu), Njegovim lijepim imenima i svojstvima, iskreno i sa slijeđenjem Vjerovjesnika sallahu alejhi ve sellem. Potrebno je da bude pronicljiv u svom vrijemenu u pogledu nereda kog ljudi prave, podsjećaće ih na njihovu vjeru, zapošljen i zabrinut popravljanjem pokvarenih stvari . Učač Kur'ana čuva svoj jezik, odabranog je govora. Kada govori – govori po znanju, onda kada smatra da je ispravno govoriti. Kada ćuti – ćuti po znanju, onda kada smatra da je ćutanje ispravno. Ne upliće se u ono što ga se ne tiče, svog jezika se plaši više nego što se plaši svog neprijatelja, i o njemu razmišlja kao o svom neprijatelju, kako bi se sačuvao njegovog zla i loših plodova. Učač Kur'ana je vedrog lica i lijepog govora.
Ne hvali sebe za ono što se nalazi pri njemu, a kamoli za one osobine koje ne posjeduje, i oprezan je kada je u pitanju njegova duša, kako ga ne bi navela na ono što joj udovoljava, a što srdi njegovog Gospodara. Ne ogovara i ne ponižava nikoga, ne raduje se nedaći muslimana, ne čini nasilje niti zavidi drugome, nema ružno mišljenje ni prema kome, osim kada je to pravedno. Učač Kur’ana se čuva svega što je mu je zabranjeno a što čini nedaće drugima, ulaže napor kako bi ljudi bili sigurni od njegovog jezika i njegovih ruku. On treba biti ljubazan, kada mu se kaže istina da je prihvati, od djeteta ili od starca, tražeći od Allaha da ga uzdigne, a ne od ljudi.
Učač Kur’ana ne bi trebao da Kur’an uzima za srijedstvo stjecanja imetka, niti da voli da mu se preko njega ispunjavaju njegove potrebe, niti da Kur’anom stremi društvu uglednih i moćnih ljudi, a da izbjegava one koji su u potrebi. On ne sjedi sa bogatima kako bi ga učinili poštovanim, niti izbjegava siromašne zbog toga što ništa ne posjeduju. Ako mu je dato i on drugima daje, a ako mu je uskraćeno on se suzdrži, koristeći umjerenost u njegovom jelu, piću i zaradi.
Neophodno je da učač Kur’ana bude dobročinitelj prema roditeljima, da bude samilostan prema njima, da spusti svoj glas ispod njihovih, da troši svoj imetak na njih i da im bude zahvalan kada ostaraju. Učač Kur’ana spaja rodbinske veze, a prezire njihovo kidanje, plemenitih je osobina, krase ga lijepe karakterne osobine poput stida, plemenitosti, opraštanja, ispunjavanje obaveza.
Rekao je Ali’ ibn Ebi Talib: „Ko uspostavi vođstvo nad ljudima, neka počne sa podučavanjem sebe prije podučavanja drugih i neka odgaja svojim ponašanjem prije odgoja svojim jezikom. Da poduči i odgoji sebe je važnije od podučavanja i odgajanja drugih ljudi.“
Iz knjige: “El-erbe'une-l-Kur'anijje” (40 hadisa o Kur'anu)
Autor: dr. Ahmed el-Ankari