Sedždetut – tilave

Šta je sedždetut – tilave?

Sedždetut – tilave je zaseban ibadet koji se manifestira činjenjem jedne sedžde, koja se formom ne razlikuje od sedžde u namazu, koju čini učač Kur’ana ili onaj koji sluša učenje Kur’ana druge osobe u momentu kada u Kur’anu naiđe na mjesto u kojem se naređuje sedždetut – tilave. 

Propis sedždetut – tilave

Propis za sedždetut – tilave je da je ona pritvrđeni sunnet, za onoga koji uči i onome koji sluša učenje.

Šta se sve uči na ovoj sedždi?

Uče se dove: ”Subhane rabije-l-e'ala, sedžede vedžhije lillezi halekahu ve savverehu ve šekka sem'ahu ve besarehu bi havlihi ve kuvvetihi” – Moje lice čini sedždu Onome koji ga je stvorio, Onome koji mu je stvorio vid i sluh, Njegovom snagom i moći[1].

”Allahumme-k-tub li biha edžren, ve da’ ‘anni biha vizren, vedž'alha lii ‘indeke zihren, ve tekebbelha minni kema tekbelte min ‘abdike Davud” –Gospodaru moj, upiši mi kod Sebe nagradu zbog nje, oprosti mi grijehe zbog nje, učini je mojom opskrbom kod Sebe i primi je od mene kao što si je primio od Svoga roba Davuda[2].

Koliko ima ajeta gdje se spominje sedžetut – tilave?

Najispravnije mišljenje je da ima na četrnaest mjesta.

Da li se izgovara tekbir za ovu sedždu?

  • Ako je van namaza ne izgovara se tekbir (riječi Allahu ekber – Allah je najveći), niti se predaje selam, a najpreče je da je osoba pod abdestom prilikom činjenja ove sedžde.
  • Nije propisano ustajanje radi činjenja sedžde u pogledu osobe koja izvan namaza sjedeći uči ili sluša Kur’an.
  • Ako je u namazu, izgovoriće tekbir prilikom spuštanja na tlo i podizanja sa sedžde.

Pripremio:

Prof. Ferid Aljović


[1] Tirmizi, br. 580, Ebu Davud, br. 1414, Nesai’, br. 1130.

[2] Tirmizi, br. 579, Ibn Madže, br. 1053.