“Sa ženama lijepo živite”

Autor: dr. Omer b. Abdullah el-Mukbil

Preveo: Abdurrahman Kuduzović

Islam od ljudi traži da se jedni prema drugima lijepo ophode, a pogotovu bračni drugovi, koji su povezani najčvršćom vezom. Allah, džellešanuhu, rekao je: “O vjernici, zabranjuje vam se da žene kao stvari nasljeđujete, preko volje njihove, i da im teškoće pričinjavate, s namjerom da nešto od onog što ste im darovali prisvojite, osim ako budu očito zgriješile. Sa ženama lijepo živite! A ako prema njima odvratnost osjetite, moguće je da je baš u onom prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao” (en-Nisā, 19). Ovaj ćemo ajet bolje razumjeti ako ga sagledamo u svjetlu razloga njegove objave. Imam el-Buhari zabilježio je da je Ibn Abbas, radijallahu anhu, kazivao: “Prije islama vladao je običaj da porodica umrlog ima veće pravo na ženu umrlog nego njezina porodica, pa bi se neko iz porodice umrlog njome oženio, ili bi je udali za nekog drugog čovjeka, ili bi joj uskratili udaju. Allah, džellešanuhu, objavio je da se prema ženi mora lijepo postupati i time je poništio ovaj predislamski običaj.”[1]

U lijep odnos prema supruzi spada i sljedeće: dati joj vjenčani dar, izdržavati je, sustezati se od verbalnog uznemiravanja i bezrazložne ljutnje na nju; provesti kod žena isto vremena i čuvati se preferiranja jedne žene kad je riječ o poligamnom braku…

Razmislimo li o značenju i porukama kur’anskog pravila:  “Sa ženama lijepo živite”, bit će nam kristalno jasno da je Kur’ani-kerim nesumnjivo Allahov govor, i to iz sljedeća dva razloga: prvo, ovo pravilo čini tek nekoliko riječi, a ono nosi veličanstvena i dalekosežna značenja o kojima bi se moglo nadugo i naširoko govoriti, a mi smo o njemu ovdje izuzetno malo kazali, dali smo o njemu samo natuknice; i, drugo, Sveznajući Allah ničim nije ograničio sintagmu lijepo živite nego je prepustio da se lijep taj odnos shvati na osnovi običajnog prava određenog mjesta, a običajna se prava uvelike razlikuju. Svemogući Allah učinio je da se ljudi razlikuju kad je riječ o imovnom stanju i društvenom položaju (a postoje i neke druge mjerodavne razlike), pa se ljudi u i pogledu ovog imperativa razlikuju.

Kako Allahove, džellešanuhu, riječi: “Sa ženama lijepo živite” (en-Nisā, 19) imaju veliki značaj u životu muslimanā, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, potvrdio je i naglasio u govoru na dan Arefata, najbrojnijeg tadašnjeg skupa, važnost prava koja žena ima u islamu.

Mnogi muslimani, nažalost, krše ovo kur’ansko pravilo i prelaze granice šerijata u ophođenju prema suprugama. Naći ćeš da neki muževi pamte i navode ajete i hadise u kojima se govori o njihovim pravima, a istodobno zapostavljaju one šerijatske tekstove u kojima se naglašava pravo supruge – teško onima koji mjere dvostrukim mjerilima! Treba, s druge strane, napomenuti da se žena mora bojati Uzvišenog Allaha u pogledu svog muža, pa treba izvršavati sve svoje dužnosti prema njemu onoliko koliko može, te ne smije dozvoliti da mužu uskrati njegova prava ukoliko on podbacuje u svojim dužnostima prema njoj. Neka se strpi i nada da će joj Allah, džellešanuhu, za to dati ogromnu nagradu.

Prvi su muslimani savršeno dobro razumijevali i ovo kur’ansko pravilo. Naprimjer, Ibn Abbas, radijallahu anhu, slavni učenjak i najznaniji komentator Kur’ana, govorio je: “Predstavlja mi radost da se uljepšam svojoj supruzi, kao što volim da se ona meni uljepša, jer je Allah, džellešanuhu, rekao: ‘Sa ženama lijepo živite…’ (en-Nisā, 19). I ne želim od svoje supruge tražiti sva svoja prava jer Gospodar kaže: ‘One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti, prema zakonu, a muškarci su nad njima za jedan stupanj’ (el-Bekara, 228).” Primjer za to jest i predanje u kojem Jahja b. Abdurrahman el-Hanzali pripovijeda: “Posjetio sam Muhammeda b. el-Hanefijju, koji me dočekao u otmjenom ogrtaču i namirisan ugodnim mirisom. Upitao sam ga: ‘Zbog čega si se tako lijepo obukao i namirisao?’ ‘Žena mi je naredila da se elegantno obučem i namirišem ugodnim mirisom. Supruga želi kod supruga vidjeti ono što on želi kod nje vidjeti.’”

Eto, tako islam zahtijeva da svestrana veza između supružnika bude čvrsta i neraskidiva, a ona je sadržana u ajetima: “Sa ženama lijepo živite…” (en-Nisā, 19); “One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti…” (el-Bekara, 228). Veza između muža i žene počiva na dobročinstvu i trpeljivom podnošenju mogućih manjkavosti i podbacivanja. A onda kad ta veza ne može opstati, treba je prekinuti pomoću velikodušne rastave, koja je garancija čuvanja prava obiju strana, muža i žene.

Sve ovo u vjerniku budi osjećaj ponosa i zahvaljivanja Allahu na tome što ga je uputio i učinio pripadnikom islama i šerijata, apsolutno savršenog islamskog vjerozakona, s jedne, i izaziva kod njega odvratnost prema onima što muževe i žene koji imaju bračnih problema potiču da utjehu i izlaz iz bračne krize traže u flertovanju, bludnim radnjama i stranputici, s druge strane.

Izvor: minber.ba

___________________

[1] El-Buhari (4303).

image_pdfimage_print