Ramazan je mjesec Kur'ana

To je, doista, govor koji rastavlja istinu od neistine, lakrdija nikakva nije. Ko ga ostavi od silnika ponizit će ga Allah, a ko bude tražio uputu pored njega otići će u zabludu. On je čvrsto Allahovo uže, mudri zikr, i Pravi put. Ne mogu ga se zasititi učenjaci i njegova čuda ne prestaju. Ko sa njime govori, istinu govori, ko radi po njemu biće nagrađen, ko sudi po njemu pravedan je, a ko poziva ka njemu upućen je na Pravi put.

Zahvala Allahu Gospodaru svih svjetova, salavat i selam donosimo na našeg vjerovjesnika Muhammeda, pečata svih  poslanika i predvodnika svih bogobojaznih, koji je poslan kao milost svim svjetovima i kao uzor svim dobročiniteljima, i kao dokaz protiv svih Allahovih robova, a zatim: doista je Allah poslao Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, sa najpotpunijom vjerom i najkorisnijom za potrebe ljudi u njihovom životu na ovome svijetu i poslije njega, kao što kaže Uzvišeni Allah: “Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.” (Prijevod značenja El-Maide, 3.), i kaže Uzvišeni: “Doista ovaj Kur'an upućuje na ono što je najbolje, i vjernicima koji čine dobra djela donosi radosnu vijest da ih čeka nagrada velika.” (Prijevod značenja El-Isra, 9.). Tako da je Allah sa ovom vjerom zapečatio sve vjere i učinio je korisnom i važećom za svako mjesto i vrijeme, i kao ona koja popravlja stanja ljudi bilo da su vezana za njihovu vjeru i dunjaluk ili vezana za zajednicu i pojedinca. Temelji na kojima je sagrađen islam su različitih vrsta, neki od njih su djela vezana za čovjekovo tijelo, neki od njih za njegov imetak, neki od njih i za njegovo tijelo i imetak, u nekima od njih se traži činjenje djela a u nekima ostavljanje nečega dragog. Ta raznolikost u ibadetima je kako bi vjera obuhvatila sve vrste djela i obaveza, te se tako usavršilo robovanje Uzvišenom Allahu sa svake strane, i duše navikle i ustalile na pokornost Allahu u svakom pogledu.
Od temelja islama i njegovih ruknova je i post mjeseca Ramazana, kao što je došlo u dva ‘Sahiha’ u hadisu od Ibnu Omera, radijellahu ‘anhuma, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Islam je sagrađen na pet stvari: Svjedočenju da nema drugog istinskog božanstva pored Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, obavljanju namaza, udjeljivanju zekata, obavljanju hadždža, i postu mjeseca Ramazana.” Ovo je predaja kod imama el-Buharije, a kod imama Muslima: “…i postu mjeseca Ramazana, i obavljanju hadždža.” Reče čovjek: “… obavljanju hadždža, i postu mjeseca Ramazana.” Pa reče Ibnu Omer: “Ne! Postu mjeseca Ramazana. Tako sam čuo od Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem.” Allah je odabrao post mjeseca Ramazana ovom ummetu, zato što je to mjesec u kojem je objavljen Kur'an, koji je najveličanstvenija nebeska knjiga koja je spuštena kao uputa čovječanstvu, da popravi njihova vjerovanja, ubjeđenja, život na ovom svijetu, njihov put ka Gospodaru, i njihove međusobne odnose. To je Knjiga, za koju ako se stvorenja ne budu držala, biti će od propalih.

Doista je Allah počastio ovaj ummet sa Kur'anom u kojem su kazivanja o onome prije i vijesti o onome poslije njega, i sud u međusobnim sporovima. To je, doista, govor koji rastavlja istinu od neistine, lakrdija nikakva nije. Ko ga ostavi od silnika ponizit će ga Allah, a ko bude tražio uputu pored njega otići će u zabludu. On je čvrsto Allahovo uže, mudri zikr, i Pravi put. Ne mogu ga se zasititi učenjaci i njegova čuda ne prestaju. Ko sa njime govori, istinu govori, ko radi po njemu biće nagrađen, ko sudi po njemu pravedan je, a ko poziva ka njemu upućen je na Pravi put. Uzvišeni Allah ga je opisao sa veličanstvenim opisima, od kojih je da je uputa bogobojaznim. “Elif-lam-mim. Ova knjiga, u koju nema sumnje, Uputa je onima koji se boje.” (Prijevod značenja El-Bekare, 1-2.) On je uputa i svim ljudima: “U mjesecu Ramazanu počelo je objavljivanje Kur'ana, koji je uputa ljudima, jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanje dobra od zla.” (Prijevod značenja El-Bekare, 185.) Kao što ga je opisao i da je duša sa kojom se oživljavaju srca: “Na takav način mi tebi objavljujemo dušu od onoga što ti se objavljuje.” (Prijevod značenja Eš-šura, 52.)
On je taj koji ukazuje na najispravniji put i donosi velike radosti: “Doista ovaj Kur'an ukazuje na ono što je najispravnije, i vjernicima koji čine dobra djela donosi radosnu vijest da ih čeka nagrada velika, a da smo za one koji u onaj svijet ne vjeruju – bolnu patnju pripremili.” (Prijevod značenja El-Isra, 9-10.) On razdvaja istinu od laži i opominje: “Neizmjerno neka je blagoslovljen Onaj Koji robu Svome objavljuje Furkan – koji razdvaja istinu od laži da bi svjetovima bio opomena.” (Prijevod značenja El-Furkan, 1.) Kao što ga je Allah, ‘azze ve dželle, opisao da je lijek, uputa, i milost: “O ljudi, već vam je stigla poruka od Gospodara vašega, i lijek za vaša srca, i uputa i milost vjernicima.” (Prijevod značenja Junus, 57.) Uzvišeni Allah je pripremio veliku nagradu za one koji nauče Kur'an i druge njemu podučavaju, i učinio ih najboljim od ovog Ummeta. Kaže Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Najbolji od vas je onaj koji nauči Kur'an i njemu druge podučava.” (Hadis bilježi el-Buhari) I kaže Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Ko prouči harf iz Allahove knjige ima dobro djelo, a dobro djelo se desetorostruko nagrađuje. Ne kažem da je Elif-lam-mim harf, nego je elif harf, lam harf, i mim harf.” (Hadis bilježi et-Tirmizi i kaže da je sahih-vjerodostojan) Natjecali su se oni koji se natiču u dobru da zadobiju ovu veliku nagradu i počast, duše se predale njegovom čitanju, učenju,  primjenjivanju njegovih propisa, i uzimanju pouka iz njegovih priča i opomena. Islamski učenjaci bi ostavljali isčitavanje hadisa i učenje znanja u Ramazanu i prihvatili se mushafa. Neki od njih bi proučili Kur'an svake treće noći, neki u dvije noći, a neki čak i svake noći. Sunnet je da se Kur'an prouči jednom svakog mjeseca kao što bilježi imam el-Buhari u hadisu Abdullaha ibn ‘Amra, radijellahu ‘anhuma. Učenje Kur'ana je lahko, njegovo pamćenje brzo, a razumijevanje olakšano, kaže Uzvišeni: “A mi smo Kur'an okakšali za učenje pa ima li ikoga ko bi pouku primio?” (Prijevod značenja El-Kamer, 17.) Razmisli samo kako je njegovo učenje i pamćenje olakšano mališanima. Kaže Ibnul-Kajjim: “Nekoliko je vrsta izbjegavanja Kur'ana: izbjegavanje njegovog slušanja, vjerovanja u njega, rada po njemu, razmišljanja o njegovim značenjma, i liječenja sa njime od duševnih i tjelesnih bolesti, i to ulazi pod riječi Uzvišenog: “Poslanik je rekao: ‘Gospodaru moj, narod moj ovaj Kur'an izbjegava!‘” (Prijevod značenja El-Furkan, 30.)
Kaže šejhul-islam Ibnu-Tejmijje, rahimehullah: “Ono što se traži jeste razumijevanje Kur'ana i rad po njemu, i ako ovo nije cilj onoga koji ga pamti nije od sljedbenika znanja i dina.” Onaj ko se lijepo bude družio sa Kur'anom, učio ga, razmišljao o njegovim značenjima, i sprovodio njegove propise u praksu, doista će Kur'an biti njegova vodilja sve dok ga ne dovede do najuzvišenijih stepena Dženneta, kao što je došlo u hadisu da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Reći će se učaču Kur'ana: Uči i penji se! Uči kao što si učio i na dunjaluku, jer doista je tvoj stepen u Džennetu kod zadnjeg ajeta kojeg proučiš.” (Hadis bilježi Ebu Davud u ‘Sunenu’ i vjerodostojnim ga je ocjenio šejh el-Albani u ‘Sahihul-Džami’ 8122)

Dragi brate, čitaoče Kur'ana, ako želiš da se okoristiš od Kur'ana dobro usmjeri svoje srce prilikom njegovog učenja i svoj sluh prilikom slušanja, i budi prisutan pred Onim kome se obraćaš, jer je to doista Allahov govor usmjeren tebi preko jezika Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže Uzvišeni: “U tome je, zaista, pouka za onoga ko razum ima, i ko sluša, a priseban je.” (Prijevod značenja Kaf, 37.) Kaže Osman ibnu Affan, radijellahu ‘anhu: “Da su vam srca doista čista ne bi se mogla zasititi od učenja Kur'ana.” Kaže Hasan el-Basri, rahimehullah, savjetujući: “O sine Ademov, tako mi Allaha, ako budeš učio Kur'an i vjerovao u njega; tvoja tuga na dunjaluku će se produžiti, tvoj strah povećati, a tvoj plač učestaliti.” A što se tiče licemjera i lijenih njihovo stanje je kao što je opisao Evs ibn Abdullah: “Prenošenje teških stijena im je lakše i draže od učenja Kur'ana.” Budi marljiv, moj brate u islamu, u iskorištavanju svog vremena, natjeraj sebe na trud i marljivost. Kada bi sebi rasporedio da učiš dva ili tri džuz'a nakon svakog namaza postigao bi veliko dobro, još kada bi to radio u mesdžidu imao bi i udio u hadisu Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Mesdžid je kuća svakog bogobojaznog, i Allah se obavezao da će onog čija kuća bude mesdžid obasuti svojom milošću i olakšat mu prelazak sirat-ćuprije ka Njegovom zadovoljstvu u Džennetu.” (Hadis je zabilježio et-Taberani i vjerodostojnim ga je ocjenio šejh el-Albani u ‘Et-Tergibu wet-terhibu’) I nemoj svoje žudnje i težnje zadovoljiti sa time, nego teži da budeš od onih koji nose sa sobom velike ciljeve, i da proučiš Kur'an u svake tri noći, jer su tako radili i naši ispravni predhodnici iskorištavajući ove vrijedne dane, i kloni se beskorisnog društva od besposličara i bezumnih. Neki od selefa bi oporučivali svojim prijateljima govoreći: “Kada izađete od mene razdvojite se, jer će možda neki od vas učiti Kur'an u putu, a kada ste zajedno pričate međusobno.” Na svakom kome je Allah povjerio nekoga u emanet je da ih podstiče na učenje Kur'ana i njegovo pamćenje, i da im pripremi hedije i poklone kao podsticaj, kako bi postigli i zaslužili veliku nagradu, a i njemu pripalo od nagrade isto kao i njima, zato što je onaj koji ukazuje na dobro kao i onaj koji ga čini, i da bi naše kuće bile kao kuće ispravnih predhodnika ovog ummeta u kojima se nije čuo osim glas Kur'ana.

Edebi učača Kur'ana

Obaveza je na njemu da ima iskrenu namjeru prilikom učenja Kur'ana, i da sa tim želi zadobiti Allahovo lice, a ne nešto drugo od onoga sa čime se želi ono što je kod stvorenja, od lijepog spomena kod ljudi, hvale, njihove naklonjenosti prema njemu i sličnog. Također da sa time ne želi da zadobije nešto od ovosvjetskih koristi, od imetka, položaja u društvu, časti, uzdizanja nad svojim vršnjacima, pohvale kod ljudi, okretanja ljudi ka njemu i slično. Treba da mu bude na umu edeb koji treba da ima sa Kur'anom, da mu bude na umu da doziva svoga Gospodara i uči Njegovu knjigu. Treba da je uči kao da vidi Uzvišenog Allaha, jer ako on Njega ne vidi pa doista On vidi njega, a to tako da zamisli kao da stoji pred Uzivšenim Allahom i On ga gleda i sluša. Pohvalno je kada bude želio učiti Kur'an da očisti svoja usta sa misvakom ili nečim sličnim, i da prilikom njegovog učenja sjedi okrenut prema kibli, ispravljen, u stanju stahopoštovanja, smiren i opušten, normalnog položaja glave ne dižući je previše niti kao što to rade oholnici. Od Sunneta je da Kur'an uči po redoslijedu mushafa, i pohvalno je da uči razgovjetno, uljepšavajući glas, pod uslovom da ne izađe iz granica dozvoljenog od izgovaranja svakog harfa sa njegove pozicije i davajući mu njegovo pravo. Pohvalno mu je također da što više plače prilikom učenja, ili barem da to nastoji onaj ko nije u stanju da plače, učiće tužno i skrušeno. A način da čovjek postigne plač je da svoje srce napuni tugom, jer od tuge kreće plač, a tugu treba da postigne razmišljajući o onome što se nalazi u njemu od prijetnji, opomena, ugovora, i preuzetih obaveza, zatim razmisli o izvršavanju njegovih naredbi i klonjenju od njegovih zabrana pa se tim ražalosti. Ako ga ne pogodi tuga i žalost kao što je to stanje onih čija su srca čista, pa neka ga onda pogodi tuga zbog toga što to nije u stanju jer je to od najvećih musibeta. Od Sunneta je i da što više poveća učenje Kur'ana u svakom vremenu bez izuzetka.

Allahu naš učini Kur'an veličanstveni proljećem naših srca, svjetlom naših prsa, radošću naših tuga, odlaskom naših briga i poteškoća, i putokazom ka tvojim Džennetima, Džennetima punim balagodati. Naša posljednja dova je: “Zahvala neka je Allahu Gospodaru svih svjetova!”

Izvor: el-asr.com