Islamski web sajt

Prve generacije muslimana i ramazan 2. deo

Dobrovoljni post prvih generacija (Selefa)

Ebu Bekr es-Siddik, radijallahu ‘anhu, je puno postio dobrovoljni post. Muslim bilježi u svom Sahihu predaju o tome da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, jedne prilike upitao: „Ko je danas osvanuo kao postač?“, pa je Ebu Bekr odgovorio: „Ja.“[1]

 

– Aiša, radijallahu ’anha, prenosi da je Hamza ibn Amr el-Eslemi upitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „O Allahov Poslaniče, ja sam čovjek koji posti svaki dan, pa da li ću posteti na putu?“ Poslanik mu reče: „Ako hoćeš posti, a ako hoćeš nemoj posteti.“[2] En-Nevevi kaže: „U ovome je dokaz za stav imama Šafije i onih koji se sa njim slažu, a to je da post svakog dana nije pokuđen onome za koga nema bojazni da će mu naštetiti, ili da će ga spriječiti u ispunjavanju nečijeg prava,[3] pod uslovom da ne posti dva bajrama i dane tešrika[4]. Dokaz je u tome što je Hamza obavijestio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da posti svaki dan, a on mu to nije osudio, već mu je odobrio na putu, a kamoli kod kuće, što je preče da bude dozvoljeno. Ovo znači da je Hamza ibn Amr mogao da posti svaki dan bez štete po sebe, i bez neispunjavanja nečijeg prava, kao što je i spomenuto u predaji poslije ove u kojoj kaže: ’Imam snage za post.’ Što se tiče Poslanikove osude Abdullaha ibn Amra ibnul-Asa zbog njegovog neprekidnog posta, to je zato što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, znao da će ga to oslabiti, što se na kraju i desilo, pa je Abdullah u starosti govorio: ’Kamo sreće da sam prihvatio Poslanikovu olakšicu.’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je volio djelo na kojem se ustraje, makar bilo i malo.“[5]

 

– Abdullah ibn Omer je rekao: „Omer je neprekidno postio sve do smrti.“[6]

 

„Osman ibn Affan, radijallahu ‘anhu, je bio postač kada je ubijen.“[7]

 

„Osman ibn Affan, radijallahu ‘anhu, je danju udjeljivao i postio, a noću je puno vremena na sedždi i kijamu provodio. Najavljeno mu je da će biti iskušan, i obradovan je vječnim spasenjem.“[8]

 

– Aiša, radijallahu ’anha nije postila dobrovoljni post za vrijeme Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pa se vjerodostojnim putem prenosi da je rekla: „Imala sam da napostim neke dane ramazana, i nisam to mogla obaviti sve do šabana[9], zbog zauzetosti Allahovim Poslanikom, sallallahu ‘alejhi ve sellem“[10] Komentator Muslimovog Sahiha, en-Nevevi, kaže: „Nije mogla da ih naposti jer je svaka od njih bila spremna za Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, uvijek pripravna za mogućnost da želi biti intiman sa nekom od njih, a ne zna kada to može biti. Nije mu htjela tražiti dozvolu za post, jer se bojala da će joj dozvoliti, što može biti sebeb da propusti ispuniti njegovu potrebu, i ovo je od edeba.“[11] Zatim je, nakon Poslanikove, sallallahu ‘alejhi ve sellem, smrti, započela postiti svaki dan.[12]Urve ibnuz-Zubejr, radijallahu ‘anhu, kaže: „Muavija je Aiši poslao sto hiljada dirhema, pa ih je podijelila ne ostavivši sebi ništa. Njena sluškinja Berira joj reče: „Ti postiš, zašto nam nisi kupila nešto mesa za jedan srebrenjak?“ Aiša odgovori: „Da si me podsjetila, uradila bih to.“[13]

 

– Nafi’, sluga Abdullaha ibn Omera, je rekao: „Hafsa je postila svaki dan do smrti.“[14]

 

– Nafi’ je rekao: „Abdullah ibn Omer nije postio na putu, niti je iftarivao kada je bio kod kuće.“[15]

 

– Enes, radijallahu anhu, pripovijeda: „Ebu Talha nije postio dobrovoljni post za vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zbog zauzetosti bitkama, dok je nakon njegove smrti postio svaki dan, osim dva bajrama.“[16]

 

– Ibn Ebi Mulejke kaže: „Abdullah ibnuz-Zubejr bi postio sedam dana uzastopno, ali bi i pored toga sedmog dana bio najjači i najizdržljiviji od nas.“[17]

 

– Esma’ bint Ebi Bekr o svom sinu Abdullahu ibnuz-Zubejru kaže: „Puno klanja noćni namaz i posti dobrovoljni post. Nazvan je džamijskim golubom.“[18]

 

– Ebu Zerr, radijallahu anhu, je rekao: „O ljudi, upućujem vam savjet jer brinem za vas: klanjajte u tmini noći štiteći se time od tmine kabura, postite danju da vam to bude spas od vreline proživljenja, i udjeljujte na Allahovom putu spremajući se za Teški dan.“ Slično je preneseno i od Ebu Derdaa, radijallahu anhu[19]

 

– Od Seida ibn Džubejra se prenosi da je rekao: „Kada je Abdullah ibn Omer bio na samrti, rekao je: ’Ne čeznem ni za čim na dunjaluku osim za tri stvari: za postom u vrelim podnevskim satima, borbom za noćni namaz i što se nisam borio protiv nepravedne skupine koja nas je zadesila.’, misleći na Hadžadža.“[20]

 

– Od Umame se prenosi da je rekla: „Ebu Umamu, njegovu suprugu i njegovog slugu nisi mogao zateći osim kao postače.“[21]

 

– Iz kuće Ebu Umame se danju nije mogao vidjeti dim osim kada bi došao gost. Kada bi ljudi vidjeli dim, znali bi da im je došao gost.[22]

 

– Od Katadea se prenosi da je Amr ibn Abdu Kajs na samrti počeo plakati, pa mu bi rečeno: „Šta te je rasplakalo?“, na šta on odgovori: „Ne plačem plašeći se smrti, niti zbog želje za dunjalukom, već plačem iz čežnje za postom u vrelim podnevskim satima, i namazom u dugim zimskim noćima.“[23]

 

– Ibn Šeuzeb je rekao: „Muhammed ibn Sirin je postio svaki drugi dan, s tim da bi danima kojim ne posti ručao bez večere, a zatim si sufurao i osvanuo kao postač.“[24]

 

– Jedan od pobožnjaka prvih generacija muslimana je u toku posta poželio neku vrstu hrane, pa kada bi im bila postavljena za iftar čuo bi prosjaka kako govori: „Ko će dati pozajmicu Allahu Neovisnom i Vječnom Koji višestruko vraća?“, na šta ovaj reče: „Njegovg rob koji je potreban dobrih djela!“ Zatim uze tanjih i izađe da mu ga da.“[25]

 

– Jedne prilike dođe prosjak kod imama Ahmeda koji mu dade dvije kriške hljeba koje su mu ostale za iftar.[26]

 

– Hasan el-Basri bi spremao hranu svojoj braći po vjeri, iako bi u tom trenutku postio, a zatim bi sjedio sa njima i zabavljao ih dok oni jedu.[27]

 

– Abdullah ibnul-Mubarek (umro) bi hranio svoju braću po vjeri na putu raznim vrstama slatkog i ostale hrane, a bio je postač.[28]

 

(Abdullah ibnul-Mubarek, imam, šejhul-islam, prvak bogobojaznih u svom vremenu, junak na bojnom polju. Bio je veliki učenjak i sposoban trgovac, vlasnik velikog imetka kojeg je udjeljivao za razne vrste dobra: na borbu na Allahovom putu, na hadžije, na siromašne i učene. Jedne godine bi išao na hadždž, a jedne u džihad, sve do smrti. Umro je 181.h.g. Vidjeti: Sijeru ealamin-nubela’, 8/378.)

 

– Ahmed ibn Hanbel je nekada neprekidno postio, a nekada ne bi postio više dana uzastopno. Nije propuštao post ponedjeljkom i četvrtkom, i bijelim danima, a kada se vratio iz vojske postio je neprekidno sve do smrti.[29]


 

 

[1]Vidjeti: Sahihu Muslim, hadis br. 4407.

[2] Bilježi ga en-Nesai u es-Sunenus-sugra sa vjerodostojnim lancem prenosilaca. Broj hadisa: 2353.

[3] Poput prava supruge na odnos kojeg ona ima kod njega. (op. prev.)

[4] Poslednja tri dana kurban Bajrama na hadždžu. (op. prev.)

[5] Vidjeti: Šerhun-Nevevi ala sahihi Muslim, 7/237.

[6] Vidjeti: Sahihu musnedil-faruk,1/285., i Marifetul-kurra’il-kibar, 1/111.

[7] Vidjeti: Hiljetul-evlija’, 1/55.

[8] Vidjeti: Sunenul-Bejhekil-kubra, 4/301.

[9] Mjesec pred ramazan. (op. prev.)

[10] Bilježi Muslim u Sahihu.

[11] Vidjeti: Šerhun-Nevevi ala sahihi Muslim, 8/22.

[12] Vidjeti: Sifetus-safveh, 1/302.

[13] Vidjeti: Mustedrekul-Hakim, 4/13., sa dobrim senedom, i Tabekatu ibni Sa’d, 8/75.

[14] Vidjeti: Tabekatu ibni Sa’d, 10/84., sa vjerodostojnim senedom.

[15] Vidjeti: Sijeru ealamin-nubela’, 3/215.

[16] Bilježi ga Buharija u Sahihu.

[17] Bilježi Ebu Nu’ajm u Hiljetul-evlija’, 1/335.

[18] Vidjeti: Hiljetul-evlija’, 1/335.

[19] Vidjeti: Ahmed ibn Hanbel, ez-Zuhd, 148., i Ebu Nuajm el-Asbehani, Hiljetul-evlija’, 1/165.

[20] Vidjeti: Tabekatu ibni Sa’d, 4/185., sa vjerodostojnim senedom.

[21] Vidjeti: Sijeru ealamin-nubela’, 3/360.

[22] Bilježe ga Ibn Hibban, Ibn Ebi Šejbe, en-Nesai, et-Taberani i Abdurrezzak s vjerodostojnim senedom.

[23] Vidjeti: Abdullah ibnul-Mubarek, ez-Zuhd, 95.

[24] Vidjeti: Ebu Nuajm, Hiljetul-evlija’, 2/272.

[25] Vidjeti: Letaiful-mearif, 1/168.

[26] Ibid.

[27] Ibid.

[28] Ibid.

[29]Vidjeti: Sijeru ealamin-nubela’, 11/223.

image_pdfimage_print