Ukoliko bi nevjernik primio islam u toku mjeseca ramazana, bio bi obavezan da posti ostatak mjeseca, dok mu nije obaveza da napašta dane koje nije postio dok je bio nevjernik. S druge strane, ako bi primio islam u toku dana, obaveza mu je da posti ostatak dana i da naposti taj dan. Ako bi primio islam samo nekoliko momenata prije zalaska sunca, obavezan je da posti do kraja dana i da naposti taj dan.
Prethodno smo naveli da je uvjet za obaveznost posta nekoj osobi da bude šerijatski punoljetna, čime smo negirali obaveznost posta djece koja nisu punoljetna. Dakle, ovo je uvjet za obaveznost, a ne uvjet za ispravnost, kao u prvom slučaju, što znači, ako bi dijete koje nije šerijatski punoljetno postilo, njegov post bio bi ispravan. Islamski učenjaci kazali su da je od sunneta da se djeca koja imaju snage i djeca kojima post ne šteti, navikavaju na post prije negoli postanu punoljetna. Na to nam ukazuje praksa ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Imami Buharija i Muslim zabilježili su da su ashabi privikavali svoju djecu na post i pravili im igračke od vune, pa kada bi neko od njih zaplakalo od gladi, dali bi mu tu igračku kako bi zaboravilo na glad do iftara. Ovako će se postupiti pod uvjetom da dijete može da izdrži post i da mu post ne šteti, a ako ne može izdržati i ako bi mu post štetio, neće se tražiti od djeteta da posti.
S obzirom da smo naveli da je uvjet za obaveznost posta nekoj osobi da bude razumna –pametna, time smo negirali obaveznost posta ludoj – mentalno poremećenoj osobi. Ako bi se desilo da neko poludi, a nakon toga da ozdravi, nije obavezan napaštati propuštene dane koje je izostavio u stanju ludila, jer čovjek u stanju ludila nije šerijatski obveznik. Uvjet za obaveznost posta jeste i da osoba bude zdrava i fizički sposobna za post, što ukazuje na neobaveznost posta bolesnicima, osobama koje nisu fizički u mogućnosti da poste. Na to nam ukazuju riječi Uzvišenog:”Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti.” (ElBekare, 185.)
Bolesnici se mogu podijeliti u tri skupine:
A- Oni koji bi doveli svoj život u pitanje ako bi postili ili bi post štetio njihovom zdravlju. Takvima nije dozvoljeno postiti i njima je obaveza da ne poste. Na to nam ukazuju riječi Uzvišenog:”I ne ubijajte sami
sebe! Allah je, doista, prema vama milostiv.” (En-Nisa, 29.)
B- Oni koji osjećaju veliku poteškoću kada poste, ali im to ne šteti. Takvima je dozvoljeno da ne poste jer potpadaju pod pojam ”bolesnika” – onog kojem je dozvoljeno da mrsi. Štaviše, njima je prioritetnije da ne poste nego da poste, jer, na taj način koriste dozvoljene olakšice, a Allah voli da se koriste olakšice koje je On dozvolio. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:”Allah voli da se koriste Njegove olakšice.”
(Ahmed od Ibn Omera, r.a., vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani)
C- Osoba koja je bolesnik, ali ne bi osjećala nikakvu poteškoću ukoliko bi postila, niti bi joj post štetio.
Po ispravnijem mišljenju, takvoj osobi obaveza je da posti, jer ostavljanjem posta ništa ne postiže. Kao primjer možemo navesti onoga koji je slomio ruku i ne osjeća nikakve bolove od toga, osobu koja je prehlađena, osobu koja ima blagu glavobolju itd. Takva osoba obuhvaćena je riječju bolesnik, ali pošto nema bolova i post joj ne šteti, obaveza joj je da posti.
Podjela bolesnika, gledano s aspekta napaštanja propuštenih dana Bolesnike možemo podijeliti u dvije skupine gledano s aspekta napaštanja propuštenih dana:
– Prva skupina su oni koji su oboljeli, ali se nadaju ozdravljenju (izlječive bolesti), takvi će napostiti propuštene dane kada ozdrave.
– Druga skupina ljudi su oni koji su hronični bolesnici. Takve osobe, ukoliko nisu postile i ne mogu da napaštaju, za svaki propušteni dan nahranit će po jednog siromaha. Pod uvjetom da se iskup (fidja) izdvoji nakon što prođe dan koji nisu postili, a ne da se izdvaja unaprijed.
Pripremio: putsredine.com