Čovjeku je zabranjeno izučavati sihr, podučavati njemu i praviti ga, i ne samo da mu je zabranjeno nego ga takvo djelo, koje se sastoji od širka, laži, potpomaganja sa šejtanom, čini nevjernikom.
Kaže Uzvišeni Allah: ”i povode se za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik – šejtani su nevjernici: učili su ljude vradžbini”[1].
Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik,
sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: ”Klonite se sedam teških grijeha!
Upitan je: Koji su to Allahov Poslaniče? Odgovorio je: širk (pripisivanje
Allahu druga), sihr, ubijanje osobe koju je Allah zabranio, osim kada pravda
zahtijeva, uzimanje kamate, bespravno trošenje imetka siročadi, bježanje sa
bojnog polja i potvoranje za blud pobožnih i čestitih vjernica”[2].
[1] Prijevod značenja Časnog Kur'ana, sura El – Bekara, ajet 102.
[2] Bilježi Buhari, br. 2766., i ovo je njegova verzija, i Muslim, br. 89.
