U ime Allaha Milostivog Samilosnog
Hvala Allahu Koji čini, želi i sudi kako On hoće, svjedočim da nema istinskog boga koji zaslužuje da se obožava osim Allaha Jedinog, Koji nema sudruga, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik, neka je Allahov potpuni blagoslov na njega, na njegovu porodicu, vrle ashabe sve do Sudnjeg dana.
Zatim:
O vjernici! Doista je čovjek potreban za Uzvišenim Allahom, rekao je Uzvišeni Allah: ”O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je nezavisan i hvale dostojan”[1].
Posebno se potreba za Allahom primjećuje kada nastupe nevolje i iskušenja, i zaista su ljudi primorani, kada ih zadesi kakva nedaća ili iskušenje, da se okrenu svom Gospodaru.
Manifestovanje ove prisile u šerijatu biva kroz šest bitnih pravila:
۞ Prvo pravilo: Vjerovanje u kader (Allahovo određenje)
Rekao je Uzvišeni Allah: ”Koji je sve stvorio i kako treba uredio!”[2].
Također, kaže Uzvišeni: ”Mi sve s mjerom stvaramo”[3].
Stoga je obaveza čovjeku da vjeruje u Allahovu odredbu i da bude strpljiv kada ga zadesi nešto loše.
Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem: ”Čudan li je primjer vjernika! Šta god da ga zadesi, njemu je dobro, a u takvoj situaciji nije niko osim vjernika. Ako ga zadesi nešto lijepo, on se zahvali Allahu i to bude dobro po njega, a ukoliko ga zadesi nešto loše, on se strpi, pa to opet bude dobro po njega”[4].
Na Allahovom robu je da oživi svoje srce vjerovanjem u Allahov kader (odredbu), i da je svjestan da je sve u Allahovim rukama, i da samo sud o svemu Njemu pripada. Ono što On hoće to biva, a ono što On ne želi to se neće ni dogoditi.
۞ Drugo pravilo: Potpun oslonac na Allaha azze we dželle, i prepuštanje stvari Njemu Uzvišenom
Rekao je Uzvišeni Allah: ”onome koji se u Allaha pouzdaje, On mu je dosta”[5]. To jest, On mu je dovoljan.
Rekao je Uzvišeni Allah: ”Reci: “Dogodit će nam se samo ono što nam Allah odredi, On je Gospodar naš, i neka se vjernici samo na Allaha oslone”![6]”
Stoga je na Allahovom robu da se samo na Njega oslanja, da stvari prepušta Njemu Uzvišenom, kako ne bi bio slabi čovjek i sve shvatao zdravo za gotovo. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem: ”Jak vjernik bolji je i draži Allahu od slabog vjernika, a u obojici je dobro”[7].
۞ Treće pravilo: Povratak Allahu subhanehu we tea'la i pokajanje Njemu
Rekao je Uzvišeni Allah: ”Nered se pojavio na kopnu i na moru zbog onog što ljudske ruke urade, da bi im On dao da iskuse kaznu za nešto od onoga što urade ne bi li se povratili”[8]. To jest, pojavio se nered u svim sferama i na kopnu i na moru, u njihovim jelima, piću, zdravlju, snazi i svim ostalim stvarima.
Uzrok kazne su ljudska djela, pa ih Uzvišeni Allah iskušava kaznom ne bi li se vratili Njemu.
Rekao je ibnu Abbas, radijallahu anhu, u predaji koju prenosi ibnul Munzir: ”ne bi li se pokajali”[9]. Također, rekao je u drugoj predaji: ”ne bi li se povratili”, znači ne bi li ostavili grijehe[10].
Stoga, obaveza je čovjeku da se istinski vrati Allahu, da se pokaje, i da bude svjestan da ga je Uzvišeni Allah pustio do određenog trenutka, demonstrirao Svoju moć i snagu ne bi li se rob sjetio i vratio Svome Gospodaru.
Rekao je Uzvišeni Allah: ”A poslanike smo i narodima prije tebe slali i neimaštinom i bolešću ih kažnjavali ne bi li se ponizno molili. Pa zašto se nisu ponizno molili kada bi im kazna Naša došla?! Ali, srca njihova ostajala su tvrda, a šejtan im je lijepim prikazao ono što su radili. I kada bi zaboravili ono čime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili; a kada bi se onome što im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili i oni bi, odjednom, svaku nadu izgubili”[11].
Odjednom im je došla Allahova kazna, a oni su bili bez nade da će biti izbavljeni.
Tako, kada Uzvišeni Allah Svojim stvorenjima pokaže Svoju snagu, na njima je da Mu se vrate i da požure sa pokajanjem. Ako to ne učine i glave okrenu, njihova će srca postati gruba i šejtan će im uljepšati njihova djela, pa će im Uzvišeni Allah otvoriti vrata dunjaluka i njegovih ukrasa sve dok ne dostignu vrhunac bogatstva i obraduju se, a onda ih kazniti žestokom kaznom iz koje neće biti spašeni.
۞ Četvrto pravilo: Obaveza roba da preduzme sebebe (uzroke)
Rekao je Uzvišeni Allah: ”i svojim rukama se u propast ne bacajte”[12].
Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem: ”Neka bolesnik ne ulazi kod zdravog”[13].
Također, rekao je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem: ”Bježi od zaraženog gubom kao što bježiš od lava”[14].
Također, riječi Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem: ”Kada čujete da se pojavila kuga” to jest epidemija kuge ”u nekoj zemlji, nemojte ići u tu zemlju, a ako se pojavi u zemlji u kojoj se nalazite, ne izlazite iz nje bježeći”[15].
Pa je stoga obaveza na Allahovom robu da preduzme sebebe kako bi se zaštitio od čega se plaši da mu može naškoditi poput bolesti i sl.
۞ Peto pravilo: Potrebno je da se čovjek potrudi da dođe do izvora informacija koje izdaju zvanične institucije, a da se kloni dezinformacija
Rekao je Uzvišeni Allah: ”Kada saznaju za nešto važno, a tiče se sigurnosti ili opasnosti, oni to razglase. A da se oni s tim obrate Poslaniku ili svojim pretpostavljenim, saznali bi od njih ono što žele saznati”[16].
Na čovjeku je da stvari prepusti kompetentnim ljudima, da uzima informacije vezane za tu stvar od zvaničnih institucija, a ne da podlegne uticaju pa da širi dezinformacije i da time prouzrokuje štetu ljudima u njihovoj vjeri i dunjaluku.
۞Šesto pravilo: Potrebno je da Allahov rob što više uči dove i doziva Allaha subhanehu we tea'la
Zato što je: ”dova srž ibadeta”[17],kao što je to rekao Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem.
Dvije su vrste dove:
Prva vrsta dove: Uopštena dova, tako što će čovjek doviti da se otkloni neka nedaća ili da se ne dogodi, kao i ostale potrebe za koje čovjek dovi, na primjer: (Allahumme – hmina min hazel bela, allahumme idfea’ anna hazel veba – Allahu moj, sačuvaj nas ovog iskušenja, Allahu moj otkloni od nas ovu epidemiju), ovakva dova je šerijatski propisana.
Imam Buhari, rahimehullah, je naslovio poglavlje u svom ‘Sahihu’: Poglavlje o dovama: Dova za otklanjanje epidemije i bolesti.
Imam En – Nesai je u svom djelu: ‘Es – Sunenul kubra’ naslovio poglavlje: Dova o prenošenju epidemije.
Obojica spomenutih imama su spomenuli hadis da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, rekao: ”Allahu, omili nam Medinu kao što si nam omilio Meku, i premjesti groznicu iz nje u Džuhfu”[18].
Stoga, propisano je da čovjek moli Allaha da otkloni ovu epidemiju i nesreću od muslimana uopšteno, a od naše zemlje posebno.
Druga vrste dove: To je posebna dova koja se odnosi na traženje zaštite i utočišta od svih uzroka koji utiču na širenje bolesti kao i od same bolesti. Ovdje spadaju tri vrste dova:
- Učenje sura El – Felek i En – Nas. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem: ”Neće tražiti onaj ko traga za zaštitom boljom dovom od ove dvije”, tj. kada se čovjek boji nečega proučiće ove dvije sure moleći Uzvišenog Allaha da ga sačuva onoga čega se boji, a od toga je i ova epidemija.
- Prenosi Ebu Davud hadis i ostali, a vjerodostojnim ga je ocijenio ibn Hibban, da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, rekao: ”Allahumme inni eu'zu bike minel – beresi vel – džununi vel – džuzami ve sejji'il eskami” –Allahu moj, utječem Ti se od gube, i od ludila, od šuge i od teških bolesti[19]. Tako je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, upućivao dovu i tražio zaštitu od Allaha.
Od riječi koje sadrži ova dova Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, je: ”ve sejji'il eskami” – i od teških bolesti”, u koje spada i ova pandemija od koje strahuju ljudi i njenog naglog širenja.
- Jutarnji i večernji zikr, kao što prenosi Ebu Davud i drugi, da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, rekao: ”Koji god vjernik ujutro svakog dana, i u akšam svake noći, tri puta kaže: ”Bismillahillezi la jedurru me‘asmihi šej’un fil erdi ve la fis-semai ve huves- semi‘ul-‘alim – U ime Allaha s čijim imenom ništa ne može nauditi ni na Zemlji ni na nebu, i On sve čuje i zna”, toga dana ili noći mu se neće dogoditi nikakva nesreća[20].
A u predaji kod Ebu Davuda: ”Neće ga zadesiti iznenadna nesreća”.
Od dova kojima će se čovjek zaštititi od raznih vrsta epidemija je ova dova koju je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, učio ujutru i naveče po tri puta.
Na kraju, naveli smo šest pravila kojih se trebamo pridržavati i praktikovati, kroz koje priznajemo naše slabosti i potrebe za Uzvišenim i Svemogućim Allahom. Stanje koje je izazvala ova epidemija u velikoj mjeri zastrašuje ljude, kao i činjenica da mnogi ljudi od nje stradaju, stoga je glavni razlog spasa iz ovog stanja povratak Allahu subhanehu we tea'la, slijedeći ovih šest pravila.
Molim Uzvišenog Allaha da otkloni ovu epidemiju od svih muslimana, a posebno od naše zemlje, da budemo ustrajni u islamu, da nam sačuva naše vjerovanje u svakom našem stanju, dok sjedimo, dok spavamo, da nam sačuva zdravlje, i imetke naše, potpunost našeg imana i ubjeđenja, da nas stavi pod Svoje okrilje i da nas čuva Svojom zaštitom.
Sva hvala pripada Allahu Gospodaru svih svjetova.
Dr. Salih bin Abdullah bin Hamed el – Usajmi
Član vijeća velikih učenjaka i predavača u džamijama dva sveta harema
Prijevod:
MSc. Ferid Aljović
Rijad, 22. mart 2020 g. / 27. redžeb 1441 h.g.
PUT SREDINE
[1] Prijevod značenja sure Fātir, ajet 15.
[2] Prijevod značenja sure El – Furkān, ajet 2.
[3] Prijevod značenja sure El – Kamer, ajet 49.
[4] Muslim, Sahih, br. 2999, hadis prenosi Suhejb er – Rumi, radijallahu anhu.
[5] Prijevod značenja sure Et – Talāk, ajet 3.
[6] Prijevod značenja sure Et – Tevbe, ajet 51.
[7] Muslim, Sahih, br. 2664, hadis prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu.
[8] Prijevod značenja sure Er – Rum, ajet 41.
[9] Ed-Durrul-mensur fit-tefsiri bil-me'sur, 6/497.
[10] Prethodni izvor.
[11] Prijevod značenja sure El – En'ām, ajet 42 – 45.
[12] Prijevod značenja sure El – Bekara, ajet 195.
[13] Muslim, Sahih, br. 6115, hadis prenosi Suhejb er – Rumi, radijallahu anhu.
[14] Ahmed, Musned, br. 9853, hadis prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu.
[15] Muslim, Sahih, br. 2219, hadis prenosi Abdur – Rahman bin Avf, radijallahu anhu.
[16] Prijevod značenja sure En – Nisā, ajet 83.
[17] Tirmizi, br, 2969, 3247, 3372, ibn Madže, br. 3828, hadis prenosi Bešir bin Nu'man, radijallahu anhu.
[18] Buhari, Sahih, br. 6372, En – Nesai, Es – Sunenul kubra, br. 7477, hadis prenosi Aiša, radijallahu anha.
[19] Ebu Davud, Sunen, br. 1554, hadis prenosi Enes, radijallahu anhu.
[20] Ebu Davud, Sunen, br. 5088, Tirmizi, El – Džami'u es – Sahih, br. 3388, ibn Madže, Sunen, br. 3869, hadis prenosi Osman bin Affan, radijallahu anhu.
