Plodovi dobrih djela

Prenosi se da je časni ashab Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhu, rekao: “Zaista dobro djelo donosi nur (svjetlost) u srcu, ljepotu na licu, snagu tijelu, prostranu opskrbu i ljubav u srcima stvorenja. I zaista hrđavo djelo donosi tamu u srcu, ružnoću na licu, slabost tijelu, manjak opskrbe i mržnju u srcima stvorenja.” Nekada si, možda, nervozan, ljut, smrknut, krvavih ili suznih očiju, stoga pogledaj kakva su ti djela?! Vidjet ćeš jasan odgovor u ovim riječima Abdullaha ibn Abbasa, radijallahu anhu. Žalimo se da su nam odnosi poremećeni, da nas djeca ne slušaju, da su bračne veze ugrožene, braća sa braćom ne govore, a ni djeca sa roditeljima, mladi ne poštuju i ne slušaju stare… Žalimo se na razne probleme. Možda se nekada žalimo i više nego što trebamo. I to je poseban belaj. No, razmislimo li bolje o riječima Ibn Abbasa, radijallahu anhu, i vidjet ćemo gdje je ključ za mnoge probleme na koje se žalimo.

Uzvišeni Allah nije Svome robu ponudio, darovao ili predočio neki dar, neku blagodat ili neko dobro a da mu za prihvatanje istog nije obećao mnogostruke nagrade. Te nagrade nisu specifične samo za onaj svijet (ahiret) već plodove tih djela Allahov rob ubire i na ovome svijetu. Allah je ponudio ljudima islam kao najveću blagodat: ako ga prihvate i iskreno primijene, Allah im daje izobilje blagodati, kao što su lijep, karakteran i ponosan život na ovome svijetu te vječiti užitak na onome svijetu.

U tom smislu naš Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, izrekao je i hadis koji prenosi Abdullah ibn Mes’ud, radijallahu anhu: “Uistinu je Allah između vas raspodijelio vaš ahlak isto kao što je između vas raspodijelio vašu opskrbu. I, doista, Allah daje dunjaluk i onima koje voli i onima koje ne voli. Ali vjerovanje (el-iman) ne daje nikome osim onima koje voli. Pa ko bude škrtario u imetku i ne bude ga dijelio, ko se bude bojao neprijatelja te se protiv njega ne bude borio i ko se bude pribojavao borbe u noći, neka što više izgovara riječi: ‘Subhanallahi, vel-hamdulillahi, ve la ilahe illallahu, vallahu ekber.’” (Hadis u ovoj formi bilježi imam Ibn Ebi Šejbe, a šejh Albani ga je ocijenio sahihom u “Silsiletu al-ahadisi al-sahiha”, br. 2714. Hadis bilježi imam El-Hakim u svom djelu “El-Mustedrek”, a imam El-Zehebi je u svom djelu “El-Telhis” rekao: “Vjerodostojan je lanac prenosilaca.”)

Imam Ahmed bilježi malo prošireniju verziju ovog hadisa u kojoj stoji: “Uistinu je Allah između vas raspodijelio vaš ahlak isto kao što je između vas raspodijelio vašu opskrbu. I uistinu Allah daje dunjaluk i onima koje voli i onima koje ne voli. Ali vjeru (el-din) ne daje nikome osim onima koje voli. Pa kome Allah da vjeru, On ga je zavolio. Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, čovjek neće biti musliman sve dok mu njegovo srce i jezik ne potvrde islam, i neće vjerovati sve dok njegov komšija ne bude siguran od njegovih opakosti.” Rekoše: “A šta su to njegove opakosti, o Allahov Vjerovjesniče?” Reče: “Njegova tiranija i njegovo nasilje. I neće rob steći imetak iz harama pa ga udijeliti a da će mu u tome biti berićet, i neće ga udijeliti kao sadaku a da će mu bti primljena, i neće ga ostaviti iza sebe a da mu neće biti njegova opskrba za Vatru. Uistinu, Uzvišeni Allah ne briše ružno ružnim, već ružno briše dobrim, i zaista prljavo ne briše prljavo.”

Uzvišeni Allah ovaj svijet daje svim Svojim stvorenjima, i vjernicima i nevjernicima, i životinjama i biljkama… to je Allahov dar ljudima, prihvatali to oni ili ne. Postoje darovi koje imamo svejedno da li se mi za njih borili ili ne, kao što je zrak, kiša, rijeke, bilje…

Međutim, postoje i darovi koje Allah daruje Svojim robovima onda kada se oni za njih bore i trude te istražuju Zemlju i svemir kako do njih da dođu. Onaj ko na tom polju bude marljiviji, uporniji, srčaniji i odlučniji, imat će preimućstvo na Zemlji, a konačni ishod pripada bogobojaznima. S druge strane, Uzvišeni Allah jedinu kod Sebe priznatu vjeru daruje samo onima koje zavoli. Oni koje On zavoli su oni koji imaju čista srca, a čista srca su Allahove posude na Zemlji. Imam Taberani bilježi u svom “El-Kebiru” od Ebu Anebe da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Uistinu Uzvišeni Allah ima posude među stanovnicima Zemlje, a posude Gospodara vašeg su srca Njegovih čestitih robova. Njemu najdraža su ona najmekša i najdirljivija.” (Šejh Albani, rahimehullah, u djelu „Sahih El-Džamiu el-sagir“ pod brojem 2163 – ovaj je hadis ocijenio kao hasen)

U slučaju da rob porekne blagodati koje mu Allah daje, On ga lišava tih blagodati. U istom djelu imam Taberani bilježi od Ibn Omera, radijallahu anhu, da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Uistinu Uzvišeni Allah ima ljude koje posebno odlikuje blagodatima radi koristi ljudima. I On ih potvrđuje kod njih sve dok ih dijele, a onda kada ih uskraćuju, On ih istih lišava i preusmjerava ih nekim drugim ljudima.” (Ovu predaju bilježi imam Ibn Ebi Dunja u “Kada’u el-hava’idž” te Ebu Nuajm u “El-Hilje”. Šejh Albani, rahimehullah, u djelu „Sahih El-Džamiu al-sagir“ pod brojem 2164 – ovaj je hadis ocijenio kao hasen)

Stoga, zalaži se na putu širenja vjere isto kao što dijeliš ostale blagodati koje ti Allah daruje, jer nedijeljenje blagodati povlači loše konsekvence…

Raditi dobro…

Onda kada rob osjeti da je vjera islam njegova ljubav, njegov ponos i njegov život, neka bude siguran da ga je Uzvišeni Allah zavolio i da mu za to priprema još jedan posebno plemenit dar, a to je boravak u Džennetu i, kao najveći užitak u njemu, gledanje u Svoje plemenito lice. Otuda kada god vjernik uradi neko dobro, on je svjestan da je to, prije svega, uradio sebi samome pa onda nekome drugome. On zna da će plodove dobrih djela ubirati ne samo na onom svijetu već i na ovom svijetu. Stoga ne smije prigovarati za učinjeno dobro jer to Allah ne voli, i ne samo što to Allah ne voli nego to nije pravedno, jer je on to sebi uradio.  Otuda vjernik ne bi smio da propusti ijedan dan a da u njemu ne uradi neko dobro djelo, čvrsto vjerujući da će mu Allah dati da živi lijepim životom i na ovom i na onom svijetu. Isto tako mora biti svjestan da činjenje hrđavih djela donosi tragedije ne samo na onom već i na ovom svijetu. Prenosi se da je časni ashab Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhu, rekao: “Zaista dobro djelo donosi nur (svjetlost) u srcu, ljepotu na licu, snagu tijelu, prostranu opskrbu i ljubav u srcima stvorenja. I zaista hrđavo djelo donosi tamu u srcu, ružnoću na licu, slabost tijelu, manjak opskrbe i mržnju u srcima stvorenja.” (Pogledati: “Risaletu el-musteršidin”, str. 218, od El-Muhasibija)

Nekada si, možda, nervozan, ljut, smrknut, krvavih ili suznih očiju, stoga pogledaj kakva su ti djela?! Vidjet ćeš jasan odgovor u ovim riječima Abdullaha ibn Abbasa, radijallahu anhu. Žalimo se da su nam odnosi poremećeni, da nas djeca ne slušaju, da su bračne veze ugrožene, braća sa braćom ne govore, a ni djeca sa roditeljima, mladi ne poštuju i ne slušaju stare… Žalimo se na razne probleme. Možda se nekada žalimo i više nego što trebamo. I to je poseban belaj. No, razmislimo li bolje o riječima Ibn Abbasa, radijallahu anhu, i vidjet ćemo gdje je ključ za mnoge probleme na koje se žalimo. U ovome tekstu nećemo se baviti vidovima dobrih djela koja rob može prakticirati, već ćemo na njih samo inicijalno ukazati nadajući se da će to biti dovoljno kao podstrek za njihovo istraživanje i prakticiranje, čvrsto ubijeđeni da je Uzvišeni Allah svakom Svom robu omogućio da tamo gdje živi i radi može zaraditi Njegovo zadovoljstvo i Njegov Džennet. Dakle, predočit ćemo samo neke posljedice dobrog djela koje prate čovjeka i koje ostavljaju upečatljiv trag na njegov svakodnevni život na ovom svijetu. Prakticirati redovne ibadete, dijeliti sadaku, učiti Kur’an, Allahu zikr činiti, roditeljima dobročinstvo činiti, djecu lijepo odgajati, biti dobar komšiji, nekoga s osmijehom susresti, trunku iz mesdžida ukloniti, ugroženom pomoći, lijepu riječ nekom uputiti, harfovima Kur’ana nekoga podučiti, bližu rodbinu posjetiti ili nazvati, jetima pomilovati, hajvana napojiti… samo su neka od dobrih djela koja smo u prilici svakodnevno raditi. Pokreni čitav spektar dobrih djela u svom domu, sa svojom porodicom, suprugom i djecom. Nije to teško i nije neizvodljivo. Neka naš dom zna za zajedničke trenutke kada se samo Allah spominje, kada se samo o Resulu, sallallahu alejhi ve sellem, govori, kada se samo o ashabima i tabiinama čita. Neka naš dom zna za trenutke kada predani ibadetu osjećamo da se spuštaju Allahova milost i smirenost. Neka naš dom zna za trenutke kada zajedno svjedočimo da i bez televizora i bez interneta i bez raznih zabavnih igrica možemo biti veoma opušteni, punih prsa, zadovoljni i veseli, a uz to sasvim svjesni da će nas Allah za to nagraditi.

Neka naš dom svjedoči halke na kojima se ne ogovaraju drugi, već se Uzvišeni Allah veliča, neka dobro djelo nudi, a naša srca prekriva svijest da je jedan od najvećih škrtica onaj koji propusti da uradi dobro djelo onda kada mu se ono ponudi. Neka naš dom zna…

Ashabi su najljepša generacija ummeta

Govoreći o plemenitim ashabima, Uzvišeni Allah kaže: “Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom; vidiš ih kako se klanjaju i licem na tle padaju želeći Allahovu nagradu i zadovoljstvo – na licima su im znaci, tragovi od padanja licem na tle. Tako su opisani u Tevratu. A u Indžilu: oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci pa ga onda učvrsti, i on ojača, i ispravi se na svojoj stabljici izazivajući divljenje sijača – da bi On s vjernicima najedio nevjernike. A onima koji vjeruju i dobra djela čine Allah obećava oprost i nagradu veliku.” (Prijevod značenja El-Feth, 29.)U svom tefsiru, govoreći o ovom ajetu, imam Ibn Kesir, rahmetullahi alejhi, donosi nekoliko zanimljivih predaja. Od Džabira, radijallahu anhu, prenosi se da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Ko bude imao dosta namaza noću, bit će mu lice lijepo danju.” (Ibn Madže. Kaže Ibn Kesir: “Sahih je da je ova predaja mevquf”, da je prenosi ashab, a ne Poslanik.) Neko je rekao: “Zaista dobro djelo donosi nur u srcu, blještavilo na licu, prostranu nafaku i ljubav u srcima stvorenja.” Vladar pravovjernih Osman ibn Affan, radijallahu anhu, rekao je: “Niko neće skriti neku tajnu a da je Uzvišeni Allah neće pokazati na stranama njegova lica i lapsusima njegova jezika.” Prenosi se da je Omer ibn El-Hattab, radijallahu anhu, rekao: “Ko uredi svoju nutrinu, Uzvišeni Allah će urediti njegovu vanjštinu.” Prenosi Džundub ibn Sufjan el-Bedželi, radijallahu anhu, da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Niko neće skriti neku tajnu a da ga Uzvišeni Allah neće zaodjenuti njenim ogrtačem. Ako je dobro – dobrim, a ako je zlo – zlim.” (Kaže Ibn Kesir: “El-Azemi (jedan od ravija) je metruk/odbačen.”) Prenosi se od Ebu Seida, radijallahu anhu, da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Kada bi neko uradio neko djelo u tvrdoj stijeni koja nema ni vrata ni prozorčića, njegovo bi se djelo obznanilo ljudima ma kakvo ono bilo.”(Ahmed) Od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, prenosi se da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Lijepa uputa, lijepo čehre/ponašanje i umjerenost su jedan od dvadeset i pet dijelova poslanstva.” (Ahmed. Istu predaju bilježi i Ebu Davud od Abdullaha ibn Muhammeda el-Nufejlija, a on od Zuhejra) Ibn Kesir kaže: “Tako su ashabi, radijallahu anhum, imali čiste nijjete i dobra djela te bi svojom uputom i svojom čehrom zadivili svakoga ko bi gledao u njih.”Imam Malik, rahmetullahi alejhi, rekao je: “Do mene je došlo da su kršćani, kada su vidjeli ashabe, radijallahu anhum, koji su osvojili Šam, rekli: ‘Tako nam Allaha, kako je do nas došlo, ovi su bolji od havarijuna (apostola).’” (Pogledati: “Tefsir Ibn Kesir”, 4/214 i 215) Naredna predaja potvrđuje da činjenje određenih dobrih djela donosi lijep život, lijepu smrt i brisanje grijeha. Bilježe imam Tirmizi, Ahmed, Abdur-RezzaK u „Musannefu“ i Abd ibn Humejd od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, da se prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Sinoć mi je došao moj Uzvišeni Gospodar u najljepšem liku i rekao: ‘Muhammede, znaš li oko čega se raspravlja najviše društvo?’ ‘Ne znam’, odgovorih, tada On stavi Svoj dlan među moja pleća i ja osjetih njenu studen u grudima (ili je kazao: ‘…u grlu’), i saznadoh ono što je na nebesima i na Zemlji. Reče: ‘Muhammede, znaš li (sad) o čemu se raspravlja najviše društvo?’ ‘Znam’, odgovorih. ‘Raspravljaju se u vezi sa djelima kojima se iskupljuju grijesi (keffarati). U djela kojima se iskupljuju grijesi spadaju i: zadržavanje u džamiji nakon obavljenog namaza, pješačenje (do džamije) radi zajedničkog klanjanja i temeljito uzimanje abdesta u otežanim okolnostima. Ko to bude radio, živjet će u dobru i bit će bez grijeha poput novorođenčeta na dan kad ga je majka rodila.’ Zatim reče: ‘Muhammede! Kad završiš namaz, reci: Allahu, ja Te molim omogući mi činjenje dobrih djela i podari mi ljubav prema siromasima. Ako odlučiš Svoje robove staviti u iskušenje, Ti mene uzmi k Sebi prije nego što me u iskušenje staviš.’ (Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, dalje) kaže: “Djela kojima se podižu stepeni (deredžati) su: širenje selama, hranjenje gladnog i klanjanje noćnog namaza dok drugi ljudi spavaju.’’ (Šejh Albani, rahimehullah, u djelu „Sahih El-Džamiu al-sagir“ pod brojem 59 – ocijenio ga je kao sahih)

image_pdfimage_print