Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem: “Zaista rob izgovori riječ kojom je Allah zadovoljan, ne pridajući joj značaj, pa ga Allah zbog nje uzdigne na visoke stepene. I, zaista, rob izgovori riječ koja izaziva ljutnju Uzvišenog Allaha, ne pridajući joj značaj, pa zbog nje bude bačen u džehennem”[1].
Propisi koji se izvlače iz hadisa su sljedeći:
- Neophodno je dobro razmisliti o onome što se želi reći prije nego se izgovori.
- Čuvanje jezika je neophodno, osim kada je u pitanju neko dobro. Jezik sam po sebi može biti uzrok da svi ostali dijelovi tijela budu na dobru, ili da skrenu na stranputicu.
- Od potpunosti imana (vjerovanja) i njegove osobenosti jeste da čovjek govori samo dobro, a da ćuti ako u njegovom govoru nema koristi.
- Opasnost neistinitog govora jeste propast, a mnogo bespotrebne priče je uzrok grubosti srca.
[1] Hadis bilježi imam Buhari.
