ODVRACANJE OD PRETJERANOG SMIJANJA
Autor, svojim lancem prenosilaca, bilježi od Sufjana b. Ujejne da je rekao: “Isa, a.s., govorio je havarijjinima (svojim učenicima): ‘Vi ste zemaljska so, nemojte činiti nereda. Stvari, kada se pogoršaju, mogu se popraviti produhovljenošću i znanjem, a, kada se produhovljenost pokvari, ne može se ničim popraviti. Havarijjuni, nemojte od onih koje podučavate uzimati naknadu, osim onoliko koliko dajete meni. Znajte da u vama imaju dvije od osobina neznanja: smijeh, bez potrebe za njim i spavanje ujutro, bez prethodnoga noćnog bdijenja.”‘
Fekib, da mu se Allah smiluje, rekao je: “Pod pojmom zemaljska so se misli na učene, jer oni popravljaju ljude i ukazuju im na put Ahireta. Ako bi učeni ostavili taj put, ko bi ostalim ljudima pokazivao koji je to put i za kim bi se naznalice povodili i ugledali? Riječima nemojte uzimati naknade za podučavanje osim koliko meni dajete hoće kazati da su učenjaci nasljednici poslanika. Kako su poslanici podučavali ljude dobrim, ne uzimajući naknade za to o čemu govore riječi Uzvišenog: Reci: “Ne tražim za ovo nikakvu drugu nagradu od vas, osim da Mu se dobrim lij elima približite. ” (Sura Šura, 23) Allah će mene nagraditi (Sura Hud, 29.), tako i učenjaci treba da postupaju i da se ugledaju na njih.
Riječima smijeh bez potrebe misli se na grohotan smijeh koji je pokuđen i obilježje prostaka.
Riječi jutarnje spavanje bez noćnog bdijenja podrazumijevaju čovjekovo dugo jutarnje spavanje, “a kojem nije prethodilo noćno bdijenje u ibadetu. To je vrsta ludosti. Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je: Spavanje ujutro je ahmakluk (maloumnost), polovinom dana je odlika, a krajem dana je neznanje.
Autor, svojim lancem prenosilaca, bilježi od Ibn Omera, r.a., da je rekao: “Jednog dana je Vjerovjesnik, s.a.v.s., došao među nas u džamiji i zatekao neke kako se smiju i pričaju. Stao je kod njih, nazvao im selam i rekao: Što češće se prisjećajte ‘rušitelj ice uživanja ‘. Mi smo pitali: A šta je ‘rušitelj ica uživanja’? On reče: Smrt. Drugi put, kada je zatekao ljude da se smiju, rekao je: Tako mi Onoga Koji kontrolira i upravlja mojim životom, kada biste znali ono što ja znam, malo biste se smijali, a mnogo plakali. Treći put, kada je zatekao ljude da se smiju, zastao je, nazvao im selam i rekao: Islam je počeo kao stranac, i vratit će se kao stranac. Blago li se strancima i čudacima na Kijametskom danu. Neko je upitao: ‘A ko su stranci i čudaci na Kijametskom danu?’ On je rekao: To su oni koji, u vremenu u kojem su ljudi pokvareni, popravljaju stanje, a i sami su dobri. “
Svojim lancem prenosilaca, autor bilježi od Ishaka b. Mensura da je rekao: “Kada je Hidr napuštao Musaa, as., on je od njega tražio: ‘Posavjetuj me. ‘ Hidr mu kaza: ‘Musa, dobro se čuvaj tvrdoglavosti. Nemoj hodati bez potrebe, nemoj se smijati osim onome što ti se svidi i nemoj dozvoliti da ti se svidi greška griješnika.’
U drugoj predaji stoji: ‘Nemoj kuditi i grditi griješnike zbog njihove greške, nego plači nad svojim greškama, sine Imranov.”‘
Džafer b. A vf prenosi od Mesuda, a on od A vfa b. Abdullaha, r.a., da je rekao: “Vjerovjesnik, s.a.v.s., smijao se osmijehom i okretao se cijelim licem.” U ovoj predaji je dokaz da je osmijeh dozvoljen, a da nije preporučeno smijati se grohotom. Razuman čovjek se neće smijati grohotom. Ko se na dunjaluku smije, makar i malo, grohotom, na Ahiretu će mnogo plakati. Što će biti na Ahiretu s onim koji se smije grohotom na dunjaluku?! Uzvišeni Allah kaže: Malo će se oni smijati, a dugo će plakati. Rebi’ b. Hajsem kaže: “Neka se malo smiju na dunjaluku, a mnogo plaču na Ahiretu.” Hasan Basri je Allahove riječi “malo će se oni smijati” tumačio predviđanjem da će se malo smijati na dunjaluku, “a dugo će plakati” na Ahiretu u Džehennemu kur'anskim ajetom: Bit će to kazna za ono što su zaslužili. (Sura Tevba, 82.)
Hasan Basri je rekao: “Čudim se čovjeku koji se smije, a zna da je Džehennem pred njim, kao i onom što je opušten i radostan, a zna da je smrt pred njim.”
Hasan je prolazio pored nekog mladića, koji se smijao, pa ga je pitao: “Mladiću, da li si prešao preko Sirata?” On odgovori da nije, a Hasan upita: “Znaš li sigurno da ćeš u Džennet ili Džehennem?” On reče da ne zna, pa ga Hasan upita: “A zašto se onda smiješ?” Poslije toga, nikada više nisu vidjeli mladića da se smije. Hasanova pitanje je, dakle, imalo uticaja na mladića, pa se pokajao od smijanja. Ovako su radili učenjaci u to doba. Kada bi govorili i savjetovali, njihove riječi su imale odjeka. To je zato što su prakticirali svoje znanje, pa je ono bilo korisno i drugima. Današnji učenjaci ne postupaju tako, pa se njihovim znanjem ne koriste drugi.
Prenosi se daje Ibn Abbas, r.a., rekao: “Ko počini grijeh s osmijehom, ući će u Džehennem plačući.”
Rekli su: “Onaj što se najviše smijao na dunjaluku, najviše će plakati na Ahiretu. Ko bude najviše plakao na dunjaluku, u Džennetu će se najviše smijati.”
Jahja b. Muaz je rekao: “Četvero ne ostavlja vjerniku prostora za smijeh i radovanje: briga za Ahiretom, nastojanje za opskrbom na dunjaluku, potištenost grijesima i stalne nevolje.”
Vjernik, prema tome, treba da bude obuzet ovim aspektima svoga života, kako bi se ustezao od smijeha, jer smijeh nije njegova odlika. Allah grdi ljude zbog njihova smijeha, pa kaže: Pa zar se ovom govoru iščuđavate – i smijete se, a ne plačete – gordo dignuti/l glava? (Sura Nedžm, 59-61 .) On hvali one koji plaču: I padaju licem na tle, plačući. (Sura Isra, 109.)
Rekli su da je briga živih u pet aspekata i svaki čovjek bi trebalo da se brine o njima.
- Prvi je da se brine o prošlim grijesima, jer je po sigurno počinio one za koje ne zna da li su oprošteni.
- Drugi je neznanje o tome da li su dobra djela uopće primljena.
- Treći je znanje o dotadašnjem načinu provođenja života, ali neznanje o budućnosti.
- Četvrti je svjesnost o tome daje Allah stvorio dva svijeta, ali neznanje o tome koji je od njih za njega pripremljen.
- Peti je da ne zna da li je Allah njime zadovoljan ili nije.
Osoba koja je zaokupljena ovim brigama u svom životu, neće imati vremena za smijeh. Ko, pak, nije zaokupljen ovime na dunjaluku, njega čeka pet ahiretskih briga, nakon smrti:
- Prvo će ga čekati kajanje i žaljenje za onim što je ostavio. Nastojao je da to zaradi na halal i dozvoljen način, a ostalo je nasljednicima koji su mu neprijatelji.
- Drugo je kajanje zbog odgađanja činjenja dobrih djela. U svojoj knjizi djela će vidjeti malo truda, pa će zatražiti da mu se dozvoli povratak na dunjaluk, što će se odbiti.
- Treće je da će se kajati zbog počinjenih grijeha. U knjizi svojih djela će vidjeti mnoge grijehe i tražit će da se vrati na dunjaluk kako bi se pokajao, ali mu neće biti dozvoljeno.
- Četvrto je da će biti mnogih koji će potraživati svoja prava od njega, a neće imati načina uzvratiti i podmiriti ono što im duguje, osim svojim djelima.
- Peto je da će vidjeti da je Allah ljut na njega, a neće imati načina da Ga odobrovolji.
Ebu Zerr, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Kada biste znali ono što ja znam, malo biste se smijali i puno plakali. Kada biste znali ono što ja znam, izašli biste na poljane i usrdno se obraćali svome Gospodaru i puno plakali. Kada biste znali ono što ja znam, ne biste se opušta/i sa ženama i nikada ne biste našli spokoja u postelji. Da me je Allah, onda kada me stvarao, stvorio kao drvo koje se suši, draže bi mi bilo.
Junus prenosi daje Hasan Basri rekao: “Predani vjernik u Allaha i omrkne i osvane tužan.” On sam je rijetko kada izlazio, a da nije ostavljao dojam daje upravo doživio tešku nevolju.
U drugoj predaji stoji: “Hasan je uvijek ostavljao dojam kao da je upravo ukopao majku.”
Evz’a i tumači riječi Uzvišenog: Kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala (Sura Kehf, 49.): “Mali grijeh je osmijeh, a veliki grijeh je grohotan smijeh.”
Prenosi se od Abdullaha b. Amra b. Asa, r.a., da je rekao: “Kada biste znali ono što ja znam, malo biste se smijali, a mnogo plakali. Kada biste znali ono što znam, svaki od vas bi toliko bio na sedždi da bi mu leđa pucala i toliko bi vrištao da bi mu glas nestao. Plačite Allahu, a ako ne možete, onda se pretvarajte.”
Sufjan prenosi da je Muhamed b. Adžlan, o hadisu kojega navodi, rekao: “Svako će oko plakati na Kijametskom danu, osim triju: oka koje je plakalo iz straha od Allaha, oka koje je žmiril o na ono što je Allah zabranio i oka koje je bdilo na Allahovom putu.” Ova predaja se prenosi od Poslanika, s.a.v.s
Prenosi se daje Ebu Hanife, r.a., rekao: “Jednom sam se nasmijao i kajem se zbog toga. Raspravljao sam s Amrom b. Ubejdom Kaderijem i, kada sam osjetio da ću ga pobijediti, nasmijao sam se. On mi reče: ‘Govoriš o znanju, a smiješ se. Nikada s tobom neću progovoriti.’ Zbog toga se kajem, jer da se nisam nasmijao, on bi prihvatio moje argumente i to bi bio dobitak za nauku.”
Prenosi se daje Muhammed b. Abdullah Abid rekao: “Ko ostavi nepotrebno gledanje, bit će podržan u skrušenosti. Ko ostavi oholost, dat će mu se poniznost. Ko ostavi nepotreban govor, dat će mu se mudrost. Ko ostavi prekomjemu hranu, bit će podržan u doživljavanju slasti ibadeta. Ko ostavi šalu, bit će podržan u dostojanstvenosti. Ko ostavi smijeh, imat će podršku u poštovanju. A, ko ostavi želju, voljet će ga. (Tj., ako čovjek ne bude priželjkivao tuđi imetak, ljudi će ga voljeti.) Ko ostavi uhođenje obratit će pažnju na svoje greške, a ko ostavi zamišljanje Allahovih svojstava, taj će biti oslobođen sumnje i licemjera.”
Prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v .s., o Allahovim riječima: A pod njim je zakopano njihovo blago (Sura Kehf, 82.), rekao: Pod zidom je bila zlatna ploča, na kojoj je bilo ispisano pet redova. U prvom redu je pisalo: Čudim se – kako se može radovati – onaj što zasigurno zna da je smrt neminovna! Čudim se onome što zna za postojanje Džehennema – kako se može smijati! Čudim se onome koji zna za sudbinu – kako može tugovati! Čudim se onome što zna da je dunjaluk prolazan i varljiv za one koji ga žele i žude za njim – kako mu se može prepustiti. U petom redu je pisalo: Nema boga osim Allaha, a Muhammed je Njegov rob i Poslanik.
Sabit Bennani je rekao: “Govorilo se da se vjemik smije zbog svog nemara.” On zanemari Ahiret i, da nema toga nemara, ne bi se ni nasmijao.
Jahja b. Muaz je rekao: “Traži opuštenost i teži takvoj opuštenosti u kojoj nema tuge kroz tugu u kojoj nema radosti i opuštenosti.” Drukčije kazano, ako hoćeš da stekneš Džennet, na dunjaluku budi tužan, a nemoj biti nasmijan i radostan na dunjaluku kako bi dobio Džennet u kojem je stalna radost bez ikakve tuge.
Rekli su da tri postupka čine srce osomim i tvrdim: smijanje bez potrebe, jedenje kada se nije gladno i govor bez potrebe.
Behz b. Rakim prenosi od svoga oca, a on od svoga, da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Teško onome koji laže da bi druge zasmijavao. Teško njemu, teško njemu, teško njemu!
Ibrahim Neha'i je rekao: “Neko će nešto kazati kako bi zasmijao društvo, a time će rasrditi Allaha. Na njega će se izliti ta srdžba, a zadesit će i one koji su s njim. Neko će progovoriti nešto kako bi zadovoljio Allaha, pa će ga prekriti milost, a obuhvatit će i one koji su s njim.”
Vasile b. Eska’ prenosi od Ehu Hurejre, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Ebu Hurejre, budi veri ‘ (izbjegavaj sumnjivo da ne bi zapao u zabranjeno), bit ćeš najpobožniji čovjek. Budi zadovoljan onim što imaš, bit ćeš najzahvalniji. Želi ljudima ono što želiš sebi i bit ćeš vjernik. Budi dobar komšija, bit ćeš musliman. Nemoj se puno smijati, jer pretjerani smijeh umrtvljuje srce.
Malik b. Dinar prenosi daje Ahnefb. Kajs rekao: “Omer b. Hattab, r.a., rekao mi je: ‘Ko se puno smije, umanjuje mu se dostojanstvo, a ko se šali, počnu ga nipodaštavati. Ko nešto često radi, po tome postaje poznat. Ko puno priča, puno i griješi, a ko puno griješi, tome stida nestaje. Kome stid nestaje i smanjuje se, tome opada i njegov vere’, a kome opada vere’ tome srce umire. A kome umre srce, Džehennem mu je najpreči. ‘”
Fekih, da mu se Allah smiluje, rekao je: “Dobro se čuvaj grohotnog smijeha, jer u njemu ima osam negativnosti.
- Prva je da će te prezirati učeni i razumni.
- Druga je da će te vrijeđati maloumni i neznalice.
- Treća je da će ti se povećati neznanje, ako si neznalica, a ako si znalac, smanjit će ti se znanje i učenost. Prenosi se u predaji: ‘Učenjaku se, kada se jednom nasmije, otkine jedan dio njegova znanja’, tj. odbaci mu se nešto od njegova znanja.
- Četvrta je da je u tom smijehu zaboravljanje počinjenih grijeha.
- Peta je da u tom smijehu ima odvažnosti za činjenje grijeha i ubuduće, jer, kada se smiješ, srce ti otvrdne.
- Šesta je da se u smijehu zaboravlja na smrt i ono što dolazi poslije nje.
- Sedma je da imaš grijeh onoga ko se smije tvome smijehu.
- Osma je da te za puno smijeha očekuje mnogo plača na Ahiretu. Uzvišeni kaže: Malo će se oni smijati, a dugo će plakati, bit će to kazna za ono što su zaslužili.”
Ebu Zerr, r.a., tumačeći ovaj ajet, rekao je: “Malo smijeha znači da je dunjaluk kratkotrajan, pa neka se na njemu smiju koliko hoće, a kada dođu pred Allaha, onda će plakati beskrajno dugo.”
Iz knjige: „Upozorenje nemarnim“ autora: Ebu Lejs es-Semerkandi