Ne želimo umrijeti u tišini!

“U ovom kolektivnom zatočeničkom logoru podižemo svoje glave gore i gledamo u svijet kroz mali prozor. Nebo je daleko i teško ga je vidjeti. Pogled zaklanjaju avioni raznih tipova. Naša vremenska prognoza su barel-bombe, rakete i geleri. Smatramo se sretnicima kad imamo osiguran jedan obrok dnevno”, riječi su Nefin el-Huteri, majke dvoje djece koja se nalazi u opkoljenoj istočnoj Guti. Neprestano režimsko bombardiranje Gute ni njoj ni njenoj djeci ne dopušta ni sat mirnog sna. Kad god uspije uhvatiti internet signal, Huteri objavljuje video isječke koji prikazuju patnje hiljada civila u Guti koju Asadov režim već nekoliko godina drži pod opsadom, a od 19. 2. 2018. provodi nečovječnu vojnu kampanju razaranja i ubijanja.


Ovo područje koje se nalazi u blizini glavnog grada izloženo je zločinačkim udarima Asadovih snaga otkad je izmaklo njegovoj kontroli 2012. godine, ali brutalnost s kojom se Guta granatira u ovoj vojnoj kampanji dosad nije viđena. Stotine civila su poginule samo u prva četiri dana uništavanja Gute različitim vrstama oružja koje je Rusija predala režimu u sklopu svoje “borbe protiv terorizma u Siriji”.

Ebu Hatim el-Uvejsi, stanovnik istočne Gute, ono što se dešava opisuje kao pakao. On je za Al Jazeera TV kazao kako su prizori koji se mogu vidjeti u video isječcima objavljenim na društvenim mrežama samo dio strahota kroz koje prolazi hiljade porodica. “Svijet je zapanjen onim što vidi na tim snimcima i fotografijama, ali naša stvarnost je dvadeset puta gora od onoga što se na njima prikazuje”, objašnjava rezignirano.

Ebu Hatim objašnjava kako se civili sakrivaju u podrumima zgrada, skoro svako sklonište utočište je stotinama civila koji se nadaju da će se tako spasiti od strašne smrti koja se s neba obrušava na njih.

“Navikli smo na boravak u skloništima, ali ovo strahovito bombardiranje koje traje već nekoliko dana predstavlja veliki šok. Skloništa nisu dobro pripremljena, a ponestaje i hrane i vode za piće”, kaže Ebu Hatim i objašnjava kako civili u rijetkim trenucima kada prestane bombardiranje, što ne traje duže od pola sata, izlaze iz skloništa i pokušavaju pronaći bilo kakvu hranu. Time se izlažu velikoj opasnosti da se u trenutku novog vala bombardiranja nađu izvan skloništa, ali roditelji nemaju drugog izbora. Moraju nečim nahraniti svoju djecu.

Aktivisti se trude da što većem broju civila dostave hranu, ali je dodatni problem što je većina mlinova i pekara prestala sa radom, tako da je vrlo teško osigurati hljeb čak i kad imate brašno. Mnoga skladišta hrane su uništena i određene količine hrane nalaze se ispod ruševina. Sve to stanovnicima Gute dodatno smanjuje šanse da dođu do hrane.

Svaki novi dan dodatno otežava stanje u Guti i povećava razmjere katastrofe. Desetine novih civila biva ubijeno, režim bombardira skloništa kojih je zbog toga sve manje, bolnice jedna za drugom prestaju sa radom zbog nemogućih uvjeta. Niko ne zna šta će ga zadesiti u sljedećem trenutku. Svi su u stanju neizvjesnosti. Očekuju se da će arapska i zapadna diplomatija uspjeti u nastojanju da dogovore prijeko potrebno primirje.

“Nije više bitno hoće li nas režim protjerati ili ubiti. Sve što želimo jeste da svijet zna kroz šta prolazimo, jer ako umremo, ne želimo da umremo u tišini”, poručuju stanovnici istočne Gute.