I ne govori o Allahu bez znanja

Opasnost pogrešnog govora, radnje i donošenja odluke je velika i pogubna u ličnom aspektu, ali je svakako veća i opasnija kada se odnosi na zajednicu muslimana, jer pogreške lične prirode su između “roba” i njegovog Gospodara gdje se svako nada da će mu ih oprostiti nakon iskrenog pokajanja. Dok pogreške na općem polju, povlače sa sobom velike i opasne posljedice koje negativno utječu na međusobne bratske odnose i odnose muslimana sa ljudima u njihovom okruženju. U ovakvim slučajevima nije dovoljna lijepa i čestita namjera, nego je mora slijediti Poslanikova, sallallahu ‘alejhi ve sellem, praksa i uputa.

Mi se u našem svakodnevnom životu susrećemo sa situacijama koje od nas zahtijevaju određeni govor, radnju ili pak, donošenje odluka. One se mogu ticati lično muslimana kao pojedinca ili svih muslimana, kao zajednice. Opasnost pogrešnog govora, radnje i donošenja odluke je velika i pogubna u ličnom aspektu, ali je svakako veća i opasnija kada se odnosi na zajednicu muslimana, jer pogreške lične prirode su između “roba” i njegovog Gospodara gdje se svako nada da će mu ih oprostiti nakon iskrenog pokajanja. Dok pogreške na općem polju, povlače sa sobom velike i opasne posljedice koje negativno utječu na međusobne bratske odnose i odnose muslimana sa ljudima u njihovom okruženju. U ovakvim slučajevima nije dovoljna lijepa i čestita namjera, nego je mora slijediti Poslanikova, sallallahu ‘alejhi ve sellem, praksa i uputa. Pitanje koje se nameće je: Na koji način da postupi musliman koji iskreno vjeruje u Allaha i želi da slijedi Njegovog Poslanika i koji želi da dobije Allahovo zadovoljstvo i na kraju Džennet? Da li da se pridržava kur’anskih i sunnetskih smjernica ili da se prepusti svojim strastima, prokletom šejtanu i pretpostavkama? U narednih nekoliko redova pokušat ću, sa Allahovom dozvolom, spomenuti pojedine kur`anske i sunnetske smjernice koje bi nam mogle pomoći po pitanju prethodno spomenutog.

Govor i djelo na osnovu znanja

Svaki musliman mora svoj govor, djela i odluke graditi na šerijatskom znanju i ne smije govoriti ili raditi na osnovu neznanja ili pretpostavki. Mnogo je kur`anskih ajeta i hadisa koji naređuju da našem govoru i djelima prethodi znanje. Allah se smilovao Imamu Buhariji koji je u svom Sahihu naslovio poglavlje: Znanje je prije govora i djela. Uzeo je za to dokaz Allahove riječi u prevedenom značenju: “Znaj da nema boga osim Allaha! Traži oprosta za svoje grijehe i za vjernike i za vjernice!” (Prijevod značenja Muhammed, 19.) I rekao je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pojašnjavajući uvjet za primljeno djelo: “Ko uradi neki posao koji ne spada u našu vjeru, to se ne prihvata” (Muslim, 1718-18.), i rekao je: “Ko nešto novo uvede u ovu našu stvar (vjeru), što nije od nje, to se odbija.” (Muttefekun ‘alejhi) I od velikih grijeha je govor o Allahu bez znanja: “Reci: “Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i potajni, i grijehe, i neopravdanu primjenu sile, i da Allahu smatrate ravnim one za koje On nikakav dokaz objavio nije, i da o Allahu govorite ono što ne znate.” (Prijevod značenja El-E’araf, 33.), i: “Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati.” (Prijevod značenja El-Isra, 36.) Pa zato znaj, dragi moj brate i sestro u vjeri, kada budeš govorio o Allahovoj vjeri da ti ustvari govoriš: ‘Ovako je rekao Allah i Njegov Poslanik, ovako Allah i Njegov Poslanik žele da uradiš itd…’ I od znanja velikog islamskog učenjaka Ibnul-Kajjima, Allah mu se smilovao, je i to da je naslovio jednu od svojih knjiga: ‘Proglas “potpisnika” od Gospodara svjetova’. I zaista su nam dovoljne sljedeće Poslanikove riječi da ne govorimo i da ne radimo, osim shodno šerijatskom znanju. Rekao je Džabir, Allah bio sa njim zadovoljan: “Izašli smo na put i jednog čovjeka od nas je “pogodio” kamen, te mu povrijedio glavu, a potom je postao džunup u snu. Upitao je svoje drugove: “Da li mi nalazite olakšicu za tejemum?” Rekli su mu: ‘Ne nalazimo ti olakšicu, jer možeš da koristiš vodu.’ On se okupao, a zatim umro. Pa kada su došli kod Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, bio je obaviješten o tome, pa je rekao: ‘Ubili su ga (pripisao im je ubistvo, jer su ga oni prouzrokovali tako što su mu obaveznim učinili korištenje vode sa prisutvom povrede na glavi, a predhodni način više ukazuje na ukor), Allah ih ubio (rekao je to kao ukor i prijetnju). A zašto nisu pitali, kada nisu znali, zaista je lijek za neznanje pitanje.”( Ebu Davud, hadis hasen, Sahihu Ebu Davud, Albani, Avnul-Meabud). Također sa govorom o Uzvišenom Allahu bez znanja se pokorava prokletom šejtanu, a ne Milostivom Allahu: “i ne slijedite šejtanove stope, jer vam je on neprijatelj očevidni! On vas navraća na grijeh i razvrat i na to da o Allahu govorite ono što ne znate.“ (Prijevod značenja El-Bekare, 168-169.) Naređeno nam je da slijedimo Allahovu Objavu i da se klonimo pretpostavki: “Ti slijedi ono što ti se objavljuje i budi strpljiv dok Allah ne presudi, On je sudija najbolji!” (Prijevod značenja Junus, 109.), i: “Većina njih slijedi samo pretpostavke; ali pretpostavke nisu nimalo od koristi Istini; Allah uistinu dobro zna ono što oni rade.” (Prijevod značenja Junus, 36.)

Dova

Naređeno nam je da Allahu upućujemo dovu u svim prilikama i stvarima, s tim da je u određenim vremenima, mjestima i prilikama pritvrđenija i u njima se uslišava. A naročito kada se ljudi raziđu oko”najispravnijeg” i “najidealnijeg” govora, djela ili odluke u određenim situacijama. Naš voljeni Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, bi svoj noćni namaz počinjao sa sljedećom dovom: “Gospodaru moj! Gospodaru Džibrila, Mikaila i Israfila, Stvoritelju nebesa i Zemlje, Kojem je poznat i nevidljivi i vidljivi svijet, Ti ćeš presuditi između Svojih robova (na Sudnjem Danu – tako što ćeš razlučiti između onoga koji je bio upravu i onoga koji nije bio upravu sa sevabom i kaznom) u onome u čemu su se razišli (u stvarima koje su vezane za islam na dunjaluku). Uputi me u onome u čemu se razišlo od istine sa Tvojim dopustom. Zaista, Ti upućuješ, koga hoćeš, na Pravi put.” (Muslim, 770-200, Avnul-Meabud.) Imam Nevevi je protumačio Poslanikove, sallallahu ‘alejhi ve sellem, riječi: “Uputi me u onome u čemu se razišlo od istine sa Tvojim dopustom” sa riječima: “učvrsti me na istini”. (Šerhu Muslim) Pa zato dragi moj brate, kada želiš da govoriš, radiš ili doneseš odluku u stvarima u kojima ti nije u potpunosti jasna istina zamoli Uzvišenog Allaha dovom sa kojom ga je zamolio Njegov Miljenik.

Istihara – namaz

Istihara-namaz se propisuje muslimanu u situaciji kada želi da uradi neki posao po čijem pitanju je neodlučan. Iako kod pojedinaca vlada ubjeđenje da se istihara–namaz klanja samo u velikim i važnim događajima, Džabir, Allah bio sa njim zadovoljan, prenosi: „Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, podučavao nas je da obavljamo istiharu–namaz u svakoj prilici, kao što nas je podučavao nekoj suri iz Kur’ana.“ (Buharija, 1162.) Ibnu Hadžer je rekao: “Opći termin ‘svakoj’ obuhvata velike i neznatne stvari, jer se možda na neznatnu stvar nadoveže velika stvar.”, i riječi: ‘kao što nas je podučavao nekoj suri iz Kur’ana’ su oblik sličnosti između istihare i Kur’ana, te opća potreba u svim situacijama za istihara–namazom kao što je opća potreba za Kur’anom u namazu.“(Fethul – Bari). Ja pozivam prvo sebe a zatim Vas da razmislimo o riječima koje se uče u dovi u istihara–namazu, kako bismo upoznali nas, naše znanje, te kako bismo upoznali našeg Gospodara, Njegovo znanje i Njegovu moć: “Allahu moj, ja tražim za sebe što je dobro, s Tvojim znanjem, i molim Te da mi dadneš Svojom moći i molim Te da mi dadneš od Tvoje velike blagodati! Ti, zaista, sve možeš, a ja ne mogu! Ti sve znaš, a ja ne znam i Ti si poznavalac tajni.” (Buharija, 1162.)

Šura – međusobno dogovaranje

Međusobno dogovaranje ili savjetovanje, na ličnom nivou ili nivou zajednice, sa ciljem ostvarivanja najbolje moguće dobrobiti bi trebalo biti sastavni dio našeg života, jer putem njega je veća mogućost da se postigne ispravnije mišljenje ili odluka. Uzvišeni Allah je naredio Svome Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da se dogovara sa svojim drugovima o činjenicama koje su podložne savjetovanju: “Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno i dogovaraj se s njma.” (Prijevod značenja Ali Imran, 159.) Međusobno dogovaranje u sebi sadrži mnogobrojne dunjalučke i ahiretske dobrobiti.
Praktični primjeri Poslanikovog, sallallahu ‘alejhi ve sellem, dogovaranja sa svojim drugovima su mnogobrojni, kao što je bitka na Bedru, Uhudu, ugovor na Hudejbijji i drugim situacijama, tako da se nameće logično pitanje: “Ako se Allah obratio Svome Poslaniku, koji je najpotpunijeg razuma, najučeniji, najboljeg mišljenja sa ‘dogovaraj se s njma’, pa šta je onda sa drugim osobama?“ (Tefsir Seadi) I Uzvišeni Allah, u suri Šura, opisao je pravovjerne sa nizom atributa od kojih je: “i koji se o poslovima svojim dogovaraju” (Prijevod značenja Eš-Šura, 38.) “Dogovaraju se u svojim dunjalučkim i ahiretskim činjenicama i niko se od njih ne podvaja sa mišljenjem u njihovim zajedničkim stvarima. A kada budu u situaciji koja traži dogovaranje, sastanu se i dogovaraju, te kada im se predoči dobrobit, iskoriste je i požure prema njoj.” (Tefsir Seadi)

Je li naš trud opravdanje za greške

Kada pojedinac od nas izgovori riječi, učini djelo ili donese odluku koja unazadi da’vu, poruši prethodno učinjeno, pokvari sliku vjernika i slično, u tom slučaju biva upitan: “Zašto si tako postupio? Da li si vidio ružne posljedice svog postupka?” Odgovara sa Poslanikovim riječima: “Kada sudija uloži trud u presudi i pravedno presudi, ima dvostruku nagradu, a kada uloži trud u presudi i pogrešno presudi, ima jednu nagradu.” (Muttefekun ‘alejhi) Istinu je rekao Poslanik! A da li tebe obuhvata hadis ili se na tebe i tebi sličnim odnose Allahove riječi: “pitajte učene ako ne znate.” (Prijevod značenja En-Nahl, 43.) Islamski učenjaci su rekli da se prethodni hadis odnosi na učenjaka koji posjeduje znanje i mehanizme idžtihada, te da se ne odnosi na neznalicu, jer njegov idžtihad je ništavan i sa samim svojim postupkom je griješan. I spomenuli su Poslanikov hadis koji ukazuje na opasnost suđenja bez znanja: “Tri su sudije. Dvojica sudija su u Vatri, a jedan u Džennetu. Sudija koji je presudio na osnovu strasti – pa on je u Vatri. Sudija koji je presudio bez znanja – pa on je u Vatri, te sudija koji je presudio na osnovu istine – pa on je u Džennetu.” (Taberani, hadis sahih, Sahihu Džami`a, 3337 Albani i Fethu Bari, Šerhu Muslim) Rekao je imam Nevevi komentirajući Poslanikove riječi: “Kada sudija uloži trud u presudi i pravedno presudi”, “Složili su se učenjaci da se ovaj hadis odnosi na sudiju učenjaka koji je sposoban za suđenje. Ukoliko pravedno presudi njemu pripadaju dvije nagrade, nagrada za njegov uloženi trud i nagrada za pravednu presudu. A ukoliko pogriješi, pripada mu jedna nagrada za njegov uloženi trud… I rekli su: „A onaj koji nije sposoban za suđenje, nije mu dozvoljeno da sudi, a ako presudi, ne pripada mu nagrada već grijeh i ne izvršava se njegova presuda, svejedno da li je shodna istini ili ne, jer njegova ispravna presuda je slučajna i nije izgrađena na ispravnoj šerijatskoj osnovi i on je griješan – nepokoran u svim svojim presudama, svejedno da li su shodne istini ili ne, a sve se one (presude) odbacuju i ne opravdava se u ni u čemu od toga.” (Šerhu Muslim, Nevevi)
Gospodaru naš, ukaži nam istinu istinom i učini da je slijedimo i ukaži nam neistinu neistinom i učini da je izbjegavamo! Amin!

Izvor: el-asr.com

image_pdfimage_print