Prenosi se od Ebu Se'ida El – Hudrija, radijallahu anhu, da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kako govori: ”Ko od vas vidi kakvo zlo neka ga ukloni svojom rukom, a ako ne može onda svojim jezikom, a ako ne može ni to onda svojim srcem, a to je najslabiji vid imana”[1].
Propisi koji se izvlače iz hadisa su sljedeći:
- Naređivanje na dobro i odvraćanje od zla je jedan od sastavnih dijelova imana.
- Ko bude znao za neki grijeh, pa bude zadovoljan tim grijehom i ne upozori na njega, počinio je jedan od velikih grijeha, jer se smatra saučesnikom u tom grijehu.
- Obaveza je ukazivati na zlo shodno svojim mogućnostima, kao i na pogrdnost tog djela, jer onaj koji to ne uradi dokazuje da je iman izašao iz njegovog srca.
- Obaveza je prezirati zlo svim srcem kada nismo u mogućnosti drugačije reagovati i sami ga otkloniti.
- Osobine koje krase osobu koja naređuje dobro i odvraća od zla jesu blagost, staloženost, pravednost i znanje.
[1] Bilježi Muslim, br. 49.
