Ljudi otišli na Mjesec, a vi…

„Ljudi otišli na Mjesec, a vi raspravljate o…“, i onda ide nabrajanje pojedinačnih propisa, poput mnogobrojnih propisa čistoće (poput: jel minimum tri kamečića itd…), namaza (dizanje ruku u namazu itd.), propisa odjeće (pokrivanje žena uopšte, pokrivanje lica posebno, oblačenje nevjerničkih dresova itd.), zatim boravak žene u kući, miješanja muškaraca i žena, itd. Prvo: Materijalistički pogled na svijet je duboko ušao u razmišljanje mnogih ljudi, a da toga nisu svjesni. Stalno slušamo: “Muslimani su danas najzaostaliji na svijetu.”, a ustvari to je po materijalističkim, dunjalučkim, kriterijumima. Pogotovo nam često to dolazi od raznih modernista muslimana koji su, ustvari, prave žrtve zapadnog imperijalizma, a da toga nisu svjesni. Nisi su svjesni – a nekada i namjerno okreću glavu – posljedica po bilo koje muslimansko društvo koje se drzne da se otrgne iz kandži zapadnog imperijalizma. – Od akide muslimana jeste vjerovanje da su muslimani najbolji ummet koji se ikad pojavio, uz sve manjkavosti koje mu se mogu desiti. To je u poreĎenju sa ostalim ummetima. – Allah je proglasio ashabe najboljim ummetom koji se ikada pojavio, i oni su najpreči da se time opišu od ostalih generacija Ummeta, ali kada ih je proglasio takvima? U trenutku kada su – po istim ovim materijalističkim dunjalučkim kriterijumima – bili jedan od najzaostalijih naroda na svijetu. Onda nešto ne štima? Izgleda da su Allahovi kriterijumi za proglašavanje nekog ummeta najboljim drugačiji od kriterijuma mnogih od nas…

I tekstovi Objave nam ukazuju na to da one generacije muslimana koje su došle nakon toga, a koje su povele naučno-civilizacijski napredak u svijetu i bili prvaci na tom polju hiljadu godina, ustvari su DALEKO ispod ashaba u napretku i razvijenosti. Ali, po Allahovim kriterijumima. لخًػلأحٔ لحٕللأح ٍي الله ّزسٚ خي مؼف ٍي ـخُنح ٍٛكًطٔ خٓ سٔؼغ ٛف الله عؽش كٛزطط غي عٛزٕظنح شنٔظ شيخلا سؼخؼسنح ذن كمسظٚ ىنٔ ,ٍٚؼحعنح ٙف ـخُهن خْظخؼقا شخؼظ شيعمظي سؼخؼسنح ٌٕك ؼخٛؼي ٌا .ىٓن كنغ ؽٛكٛطٔ شُؽخزنحٔ سؽْخظنح ٙف شٛػخًنح وحٕللأح كهْأ الله ٌبف ,٘ظخًنح وعمظنح خيأ .ًٍٛهكًنح ٘عٚأ ٗهػٔ شهؼفًنح ٌٔؽمنح ٙف لاا كنغ ٙف شٚظخًنح شٛيلاقلإح شنٔعنح صحؾخدَا لا ٕن كنغ غي ,ٍكن .خَخطهق ّر لؿُٚ ىن خي للهخر حٕكؽشأ خًن ٘ظخًنح ىٓيعمط خًٛظػ خيخٓقا لخدًنح حػْ ٙف حًٕٓكٚ ىن ًٍٛهكًنح ٌأ لخل ٍئ ,شٛرؼٔلأح شؼُٓنح ضثعز خًن ,ٗطقٕنح ؼٕظؼنح .خرػك شٛيلاقلإح سؼخؼسنح ٗهػ ٖؽظفح عمف Dakle, ono što treba da znamo je da se napredak civilizacije ne ogleda PRIMARNO (već sekundarno) u tehnološko-materijalnom napretku, već je to od upotpunjavajućih stvari, koje nekad mogu biti obavezne (po pravilu: sredstvo bez kojeg se ne može izvršiti neka obaveza postaje obavezno). U trenutku kada je Allah rekao za ashabe da su najbolji ummet koji se ikada pojavio na Zemlji – oni su u materijalnom aspektu bili jedan od najzaostalijih ummeta na svijetu. TakoĎer, u trenutku u kojem Allah uništava mnoge prijašnje narode i uklanja ih sa lica Zemlje, poput ‘Ada, Semuda i drugih, oni su bili na vrhuncu materijalnog napretka. Te činjenice često propuštaju mnogi koji govore o napretku civilizacija, a koji su pod uticajem zapadnog poimanja civilizacije. * Tu treba napomenuti da, iako su ashabi sebe smatrali superiornim u odnosu na cijeli svijet, jer su najbliži Allahu, i iako su smatrali da treba da cijeli svijet poduče istini – to ih nije spriječilo da otvoreno prihvataju materijalna dostignuća drugih naroda koja vide korisnim i olakšavajućim u nekim aspektima života, bilo da se tiče upravljanja državom, ratnih tehnika i oružja ili nečega drugog, ako nije u koliziji sa Allahovom Objavom. Oni su zabranili inoviranje U VJERI, a otvorili vrata inoviranja U DUNJALUKU, i time su napravili temelj napretka i vjerskog, kao primarnog, i dunjalučkog, kao sekundarnog. Kada je veliki broj muslimana obrnuo stvari naopako pa su se zabavili inoviranjem u vjeri, a ostavili inoviranje u dunjaluku, onda su se javile klice nazatka, s tim da se to nije desilo odjedanput, već postepeno. Da li sva ova priča znači odvraćanje od dunjalučkih dostignuća? Naprotiv. *** Ashabi su na ta dunjalučka dostignuća drugih naroda gledali kao na Allahovu blagodat koju im Allah dostavlja preko tih drugih naroda, a koja oni, ashabi, trebaju da, nakon što ga protnu kroz filter Objave, preuzmu i UNAPRIJEDE. Znali su da je svako korisno znanje – suštinski gledano – Allahova blagodat samo za vjernika, dok je istovremeno kazna za nevjernika, te da samo vjernici istinski zaslužuju tu blagodat, dok se ona kod nevjernika nalazi suštinski nezasluženo. Kad kažem suštinski, mislim na to kako je kod Allaha, a što će se manifestovati tek na Sudnjem danu. Obrazloženje: Blagodat za vjernika je zato što sve blagodati na ovom i onom svijetu Allah je učinio halalom samo vjernicima, i samo muvehhid, onaj ko obožava samo Allaha i vjeruje u Njegovu Objavu, ima pravo na korištenje Allahovih blagodati. Svaki atom,

sve na nebesima i na Zemlji veliča Allaha i mrzi onog ko u Njega ne vjeruje, ili ko Mu nekog u obožavanju pridružuje, ili ko Njegovu Riječ odbacuje i od Njegove se opomene okreće. Pošto su i razum i svi drugi potencijali koje je Allah dao ljudskom biću, kao i samo ljudsko biće – Allahove blagodati, nešto što je Allah stvorio, što održava u postojanju svakog trenutka, i samim time je i svaki korisni produkt tih potencijala Allahova blagodat. Kada nevjernici doĎu do nekih dostignuća, došli su koristeći isključivo Allahove blagodati, ISTOVREMENO bivajući nezahvalni Posjedniku i Darivaocu tih blagodati, koji i te nevjernike i te njihove potencijale, u svakom momentu, održava u postojanju, egzistenciji, tako da to ništa nije njihovo, nego Njegovo. Oni misle da su ONI nešto otkrili i zaslužili, a ustvari je to Allahova blagodat koja im je data ili kao opomena, ili kao kazna, i dokle god su nezahvalni stvarnom Darivaocu i Posjedniku tih blagodati, dotle su te blagodati bespravno kod njih, dotle su oni, ustvari, uzurpatori Allahovih blagodati. Ništa od toga ne bi imali da ih je Allah, recimo, stvorio kao biljke, ili kao kamenje, već sve što imaju produkt je isključivo Allahovog darivanja. MeĎutim, Allah im je Svojim zakonima omogućio da to koriste na ovom svijetu, s tim da će na Sudnjem danu platiti ceh svoje nezahvalnosti. ِف اوُنَمآ َنيِذَّلِل َيِى ْلُق ِقْزِّرلا َنِم ِتاَبِّيَّطلاَو ِهِداَبِعِل َجَرْخَأ ِتَِّلا َِّللَّا َةَنيِز َمَّرَح ْنَم ْلُق اَيْيْنُّلا ِةاَيَْْا َمْوَيي ًةَصِلاَخ ِةَماَيِقْلا ْعَيي ٍمْوَقِل ِتاَيْلْا ُلِّصَفُيْ َكِلَذَك َنوُمَل .( ,فارعلأاٖٕ.) Reci: “Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i lijepu opskrbu?” Reci: “Ona su (suštinski i s pravom samo) za vjernike na ovome svijetu, a na onome svijetu će samo njima i (vanjski i očevidno) pripasti.” Eto, tako Mi podrobno izlažemo dokaze ljudima koji znaju. (El-Ea’raf, ٖٕ.) وقي :رفعج وبأ لاقص ُّممح ويبنل هركذ لىاعت الله لمح اي ،لق :ملسو ويلع الله ىلُّم ةنيز مرح نم( :مله لوقت نأ كترمأ نيذلا ءلاؤلهنم تابيطلاو هدابعل جرخأ تِلا الله ،باولجاب اونيَع ذإ ، )قزرلا كْوبييج ام اورُّي ملف ،وقزر تابيطو ،هدابعل جرخأ تِلا الله ةنيز :الله اوقُّّص نيذلل لاخو ولوسرو له اب رفك نم اميف كلذ ف ممكرر ُّقو ،ايُّْلا ف ،كبر نم كيلإ للْأ ام اوعبتاو ،ولوسرو ،وبر رمأ.وبر رمأ لاخو ولوسرو له اب رفك ٌُّحأ ذئموي كلذ ف ممكرشي لا ،ةمايقلا موي ةصلاخ ولوسرو له اب اونمآ نيذلل يىو :باتكلا عماجنآرقلا ليوأت ف نايبلا ,ٕٔ/ٖ33,. يبرطلا رفعج وبأ ،يلملْا بلاغ نب يرثك نب ُّيلي نب ريرج نب ُّممح ,:ققلمحا ُّممح ُّحمأركار ,:ررانلا ةلاسرلا ةسسؤم, :ةعبطلا ،لىولأإٔٗٓ يى- ٕٓٓٓ م. Kaže et-Taberi, ukratko rečeno, da je Allah na ovom svijetu dao blagodati za vjernike, za one koji vjeruju u Allaha i Allahu, i u Poslanika i Poslaniku, koji slijede ono što je Allah objavio Svom Poslaniku, iako s vjernicima, na ovom svijetu, saučestvuju u blagodatima i oni koji ne vjeruju u navedeno i ne pokoravaju se Allahovoj naredbi, ali na Sudnjem danu niko neće saučestvovati sa vjernicima u Allahovim blagodatima, jer na Sudnjem danu će suština postati vidljiva i očevidna. Samim navedenim akidetskim činjenicama pada u vodu priča nekih: „Možda Allah uvede tog i tog nevjerničkog naučnika u Džennet, zbog doprinosa čovječanstvu.“, i tome slično, kao što neki kompleksaši rekoše za Stivena Hokinga i njemu slične. Naprotiv, to može da mu bude razlog za dodatnu kaznu, jer sav taj njegov rad je produkt isključivo Allahovih blagodati, sadrži u sebi bezbroj Allahovih dokaza i opomena, pa je i pored toga ustrajao u nevjerstvu do kraja života, okrećući se od Allahovih znakova i bivajući krajnje nezahvalan na Allahovim blagodatima.

Rezultat navedenog rezonovanja: Zahvaljujući ispravnoj akidi po ovom pitanju, ashabi su: – preuzimali sva dunjalučka dostignuća od nevjernika, – – – – – – – unapreĎivali ih smatrali to svojim izgubljenim stvarima: „Mudrost (i svaka druga blagodat) je izgubljena stvar vjernika, gdje god je naĎe – on je najpreči da je (pre)uzme.“ bez da se osjećaju dužnim njima, ili nižim od njih, bez da imaju kompleks niže vrijednosti, naprotiv, i nakon osvajanja (osloboĎanja) svih područja koja su osvojili, pustili su svakog da se nastavi baviti učenjem i otkrivanjem, jer znaju da je Allah na ovom svijetu do Sudnjeg dana dopustio svima da koriste Njegove blagodati, nekima kao blagodat, nekima kao opomenu ili kaznu, i da će On Uzvišeni na Sudnjem danu obračunati one koji su ih bespravno koristili, i da Allah nije dozvolio vjernicima da nevjernicima uskrate te blagodati na ovom svijetu, filtrirali su dostignuća drugih naroda filterom Objave, samim tim nisu uzimali naopake stvari, poput raznih metafizičkih filozofija i naopakih sistema vrijednosti od tih nevjerničkih naroda, za razliku od pripadnika kasnijih generacija koji nisu imali ispravnu akidu pa su sve pomiješali. Davali su sve od sebe da te druge ummete spase od Vatre, pozivajući ih u Božiju vjeru, u istinu, na pravi put, kako bi i oni postali vjernici, muslimani, koji će s pravom koristiti date im blagodati, imati ih na oba svijeta, te da zajedno budu u Džennetu. Dugo sam se pitao zašto ashabi nisu bili oduševljeni drugim civilizacijama i nisu osjetili kompleks niže vrijednosti u odnosu na njih, premda su bili u velikom dunjalučkom zaostatku u odnosu na njih, za razliku od kasnijih generacija, poput mu’tezila, filozofa i njima sličnih. Tek nakon što sam shvatio navedene akidetske činjenice, shvatio sam suštinu problema, i uvidio da srž svih problema Ummeta leži upravo u neispravnoj akidi, koja u sebi sadrži i neispravne sisteme vrijednosti, neispravno poreĎane stvari u srcu i mnogo drugih stvari. I sam sam bio pod uticajem bezbroj tih vrijednosti, na kojima smo uglavnom svi odrasli, pa sam tumačio to da su ashabi najbolji zato što su udarili temelje kasnijem „civilizacijskom napretku“, ne bivajući svjestan da time primjenjujem dunjalučke kriterijume naprednosti, i ne bivajući svjestan toga koliko duboko su ukorijenjeni kriterijumi vladajućih kultura u našim dušama da mi, htjeli ili ne, vjeru dugo vremena tumačimo u skladu sa njima. Nisam prije ٔ1 godina shvatao da su ashabi proglašeni najboljom generacijom iz drugih razloga, koji su Allahu mnogo bitniji, od dunjalučkih otkrića. Trebalo mi je ٕٓ godina da otkrijem jednu po jednu grešku u sopstvenom sistemu vrednovanja stvari.

*** Otjelovljenje Allahovih kriterijuma imamo u priči o odlasku Rib’ijja ibn Amira perzijskom vojskovoĎi Rustemu. Rustem je poslao izaslanika Sa’du tražeći mu da im pošalje jednog čovjeka sa kojim bi razgovarali. Sa’d ibn Ebi Vekkas je poslao Rib’ijja ibn Amira koji ode i zateče Rustema kako sjedi na zlatnom tronu, ispred kojeg su bili prostrti tepisi i rasporeĎeni jastuci izvezeni zlatom. Rib’ijj je bio u istrošenoj odjeći, približio se sa svojim konjem, a sablja mu je bila u pocijepanom parčetu tkanine, dok mu je koplje bilo svezano odjećom. Kada je stigao do tepiha, zgazio ga je sa konjem, a zatim je sjahao i pocijepao je dva jastuka, od njih napravio užad i njima svezao konja. Zatim je uzeo podsedlicu sa konja i od nje napravio turban. Rekoše mu da spusti oružje, ali on odgovori: „Da sam došao samoinicijativno, uradio bih tako, ali sam pozvan.“ Zatim je krenuo dalje naslanjajući se na svoje koplje, idući kratkim koracima i izbušivši i uništivši tepihe kojim je gazio. Zatim se približi Rustemu, sjede na zemlju, zabode koplje u tepih i reče: „Mi ne sjedimo na vašem skupocjenom namještaju.“ Rustem ga upita: „Šta vas je dovelo?“ On reče: „Allah nas je doveo. On nas je poslao da izbavimo koga On hoće iz robovanja ljudima u robovanje Allahu, iz tjeskobe dunjaluka u njegovu širinu, iz nepravde raznih vjera u pravdu islama. Poslao nam je Njegovog Poslanika sa Njegovom vjerom namijenjenom svim stvorenjima!“ Vidjeti: el-Kamil fit-tarih, ٕ/ٔٓٙ. el-Bidaje ven-nihaje, 7/ٖ1. el-Fennul-askerijjul-islamijj, ٕٖ٘. Itmamul-vefa’ fi siretil-hulefa’, 7ٖ. et-Tarihul-islamijj, ٔٓ/ٖ1ٔ. el-Bidaje ven-nihaje, 7/ٖ1. Ovo je ponos koji izvire iz spoznaje Allaha i Njegove Objave, jer ko spozna Allahovo veličanstvo spoznat će i veličanstvo Allahove Objave, Allahove vjere, a ko istinski spozna veličanstvo Allahove vjere taj je sačuvan od svih vrsta duhovne inferiornosti i kompleksa niže vrijednosti! Vizantijci i Perzijanci su u ono vrijeme bili i naučno i kako okreneš ispred muslimana. Otkriveno je do roĎenja Muhammeda, s.a.w.s., mnogo toga, i implementirano. Ali, i pored toga, kaže nam Poslanik, s.a.w.s., da je Allah pogledao u stanovnike Zemlje i bili su Mu mrski! Nikakva otkrića i dostignuća, nikakva administrativna ureĎenost i dunjalučka moć nisu im kod Allaha pomogla, naprotiv. ىهكي ِحٔؼ .دخظكنح مْأ ٍي خٚخمر لاا ،ىًٓدػٔ ىٓرؽػ ىٓظمًف ،عؼلأح مْأ ٗنا ؽظَ الله ٌأ I narodi koje je Allah uništavao su bili na vrhuncu naučnog napretka u svom vremenu. Poenta je u kriterijumima koji se moraju poreĎati ispravno, šta je primarno a šta

sekundarno, šta je cilj a šta sredstvo, i za šta se srce treba vezati a za šta ne treba, a nije poenta u zapostavljanju dunjalučkih sebeba. Ko hoće više detalja, neka pogleda u prilogu. *** Allahovi kriterijumi su jedini ispravni. A kod Allaha naučna rasprava o bilo kojem propisu nije trivijalna i nebitna stvar, već dobitak i civilizacijski napredak. Civilizacijski napredak je sve što približava Allahu. *** Što se tiče toga kakav odnos muslimana treba da bude prema poduzimanju dunjalučkih sebeba, koji su mnogo šireg značenja od empirijskih nauka, tu je islam jasan, kao i život samog Poslanika, s.a.w.s., i ashaba. I to nije tema o kojoj smo gore pričali. Ali ako nekada doĎe do kolizije izmeĎu primarnog i sekundarnog, daje se prednost primarnom. *** Drugo: Oni koji spominju prigovore koje smo naveli na početku pogrešno predstavljaju stvarnost. Ispada kao da većina muslimana raspravlja o tim propisima i da se tu troše nekakvi ogromni ljudski resursi, što je suprotno stvarnosti. U stvarnosti apsolutna većina niti zna niti im padaju na pamet ti propisi i rasprave o njima, apsolutna većina (99,9999) muslimana se uopšte ne pridržava tih propisa, već ima upravo gore opisani materijalistički pogled na svijet, apsolutna većina muslimanki u mnogim krajevima svijeta nisu uopšte ni pokrivene, a i većina onih koje su pokrivene spadaju u moderne pokrivene koje se i miješaju i zagovaraju da se žena miješa u sve pore društva da „doprinese“, pa Ďe je taj očekivani materijalistički napredak kojeg mnogi spominju kao kriterijum nečije civliziranosti? Hoćemo da natjeramo i tih ٓ,ٓٓٓٔ9 muslimanki da se i one miješaju i „učestvuju u društvenom radu“, pa će nam mnogo biti bolje? Nikakve logike. Ako 99,9999 muslimana i muslimanki uopšte ne troši svoje resurse i vrijeme na gore navedena pitanja, i zagovara upravo ekstremno modernistički i materijalistički pogled na svijet, na život, na civilizaciju, pa i PORED TOGA ne vidimo taj ekstra (materijalistički) napredak, kako će nas „netrošenje“ tog malenog ostatka ummeta koji se ipak bavi i tim „nebitnim“ mes’elama (koje im opet uzimaju manje od ٓ,ٓٓٓٔ9 vremena) unaprijediti? To je klasično iskrivljivanje stvarnosti, pored toga što je nemanje ispravnih kriterijuma nečije civiliziranosti. Klasična emotivna reakcija i ništa više. Ostavite Allahove robove da obožavaju Allaha onime čime je Allah zadovoljan, a sigurno je zadovoljan učenjem gore navedenih mes’ela i njihovom primjenom. Ako neko prigovori: „Kad bi se mase provele vrijeme u nečemu korisnijem…“, ovo ono, a mi možemo sa sigurnošću da kažemo da em te mase ne predstavljaju ni promil promila Ummeta, em apsolutna većina tih masa koje se upuste u raspravu o tome, ili pak učenju tih mes’ela, da nije toga trošili bi vrijeme na nešto mnogo manje bitne, ili na nešto mekruh ili haram, kao što je stanje sa apsolutnom većinom onih. Nemamo mi problem sa viškom primjena tih mes’ela, već sa manjkom.

Treće: Navedene mes’ele u ovom našem vremenu za ovaj naš Ummet nisu trivijalne, jer danas vlada veće neznanje o vjeri neko ikad, i manja primjena vjere nego ikad ranije, i vrši se veća indoktrinacija masa naopakim vrijednostima nego ikad. Baš danas kad imamo slučaj da se u domaćim muslimanskim sredinama toliko raširio blud, da su se skoro približili nevjerničkim sredinama, da se ne zna jel više bludniče oženjeni i udate ili neoženjeni i neudate, baš danas kad osnovci i srednjoškolci „fataju“ svoje drugarice za šta stignu od dijelova tijela i svako sa svakim flertuje, kad i muško i žensko, i veliko i malo, i džematlija i nedžematlija, masovno gledaju haram scene pa i porno filmove, baš danas treba širiti svijest o opasnosti i miješanja i nepokrivanja, i bitnosti stida i SPUŠTANJA pogleda, i svijest o bitnosti pokrivanja lica i sprečavanja svih puteva koji vode fitni, i baš danas kad ljudi ne znaju ljudski obaviti čistoću treba širiti svijest o tome, i baš danas postoji potreba za svim propisima, pa i oni koji su se nekada mogli smatrati manje bitnim, danas su postali mnogo bitniji zbog potrebe ljudi za njima i velikog džehla koji je rasprostranjen meĎu samim praktičarima vjere, a kamoli onima koji pomalo klanjaju, ili nikako ne klanjaju. Ono što ja znam da se dešavalo prije ٔ٘-ٕٓ godina u vjerskim školama i fakultetima je katastrofa u odnosu na ono kako bi trebalo biti, a ono što se dešavalo u klasičnim osnovnim, srednjim školama, fakultetima, studentskim domovima itd., je desetostruka katastrofa u odnosu na vjerske škole i fakltete, sve zbog miješanja ili olahkog upuštanja u muško-ženske kontakte, a danas je makar deset puta gore stanje u svemu navedenom, zbog svih mogućnosti koje je donio razvoj medija i društvenih mreža. A pošto su kod Allaha ovi nabrojani, i drugi nenabrojani, prekršaji koji su prisutni kod većine muslimana i onih koji se islamu pripisuju – mnogo veći i teži od toga što nisu otkrili ovo ili ono naučno otkriće, i tome slično, te je potreba za buĎenjem svijesti o tome daleko veća i preča – po Allahovim kriterijumima. Na dunjalučku nauku ih ionako podstiču svi i sve, jer se nauka veliča kao božanstvo i cilj svih ciljeva i najuzvišeniji kriterijum svega i svačega, dok ih na učenje i primjenu ovih vjersko moralnih pitanja ne podstiče niko osim nekolicina ljudi čiji procenat u društvu ne zanemarljiv. Ali nećemo mi to dok nam sa zapada ne doĎu vijesti – a došle su mada smo neinformisani – o pozitivnosti odvajanja muških i ženskih škola na produktivnost učenika, i dok nam sveti zapad ne pošalje nove dokaze o bitnosti ostali mes’ela koje trenutno smatramo trivijalnim i preprekom ciliviziranosti. *** Neki cinično kažu za muslimanku domaćicu: “kraljica špajza”, jer eto to nije nekakva časna uloga koju treba muslimanka obavljati, premda je to suprotno od onoga kako se prema tome treba postaviti – pogotovo u našem vremenu fitni, jer je boravak kući i nemiješanje sa nehamremima osnova, nešto što Allah nareĎuje, i što mora da se u srcima izgraditi kao osnova i temelj, a sve mimo toga biti izuzetak i pod odreĎenim uslovima i dodatniim pravilima, a ne obrnuto. Štaviše, ovo je ismijavanje sa Allahovim propisima, makar oni mislili da se ustvari ismijavaju sa nečijim privatnim shvatanjem propisa, a ne sa samim propisima. Takav izgovor ih možda

može spasiti kufra, ali ne i grijeha. I ta “kraljica špajza” koja je domaćica tražeći u tome Allahovo zadovoljstvo, bolja je od milijardu “naprednih” muslimanki koje su zbog karijere (koju nazivaju doprinosom društvu) ili nauke prešle Allahove granice, pa su mislile da će uspjeti pridržavati se pravila, ali su precijenile svoje mogućnosti pa su upale u blud ili korake koji njemu vode.  Napomena: Jeste moguće da ostane vjernica i da bude naučnica, doktorka i tome slično, ali je to mnogo teže nego što misle oni koji olahko shvataju i vjeru i životne izazove, pa ne poduzimaju sve mjere predostrožnosti, i to nije tako olahko kako neki misle, pa masovno pozivaju žene da se “uključe”. Puno pravila moraju naučiti i sa puno bogobojaznosti se okititi prije nego što se upuste u takvo nešto. Sve navedeno važi i za muškarce, samo što muškaraci uglavnom ni nemaju drugog izbora jer Allah upravo njih obavezuje da izdržavaju porodice.  I ovo se ne odnosi na one koje moraju da rade zbog teške finansijske situacije, ali i one moraju da se naoružaju potrebnim (posebnim) znanjem i bogobojaznošću.  Niko nema pravo na osnovu ovog teksta donositi sud o drugima, jer tekst nije za to namijenjen, već da analiziramo sebe, i da se otklone šubhe onih koji forsiraju naopake sisteme vrijednosti, razne vrste onih koji imaju kompleks niže vrijednosti, pa kao papagaji ponavljaju isfurane floskule s početka teksta, ne šireći pozitivnu energiju i ne stavljajući stvari na mjesto koje im pripada. Došli smo do situacije da je muslimanku sramota da odgovori na pitanje čime se bavi: “Domaćica.”, jer su joj razni šubuhatori nabili kompleks niže vrijednosti. A treba da je ponosna, pod uslovom da je to radi Allaha, i da se trudi steći korisno znanje koje je u ovom vremenu puno dostupnije nego ranije i bez izlaganja sebe riziku, i da ne spada u one kojima je glavni posao da idu iz mahale u mahalu.  Za spuštanje propisa na pojedinačne situacije treba mnogo više od ovog teksta, jer svaka situacija ima svoje okolnosti i iziskuje posebnu fetvu.  Treba podsticati muslimane i muslimanke da iskoriste Allahove blagodati za sticanje korisnog znanja, poput raznih vrsta online učenja, jer ono što je danas moguće na taj način, bilo je nemoguće ranije, i to treba iskoristiti za hajr. Bezbroj je materijala, kurseva, fakulteta itd., dostupno online, i to veoma kvalitetnih stvari, samo se treba potruditi. I može da se okoristi više, ako hoće, nego većina onih koji lično prisustvuju predavanjima na univerzitetima od istoka do zapada.  Apsolutno je pogrešan pristup nekih muslimana koji ženu ne podstiču na sticanje korisnog dunjalučkog znanja pod izgovorom: “Šta će joj to.”, ili: “To su gluposti.”, kad im se spomene da ima bezbroj korisnih online kurseva, ili ženskih kurseva koji su uživo, iz raznih oblasti, poput montesori edukativnih kurseva i mnogih drugih. Treba sticati svako korisno znanje, i vjersko i dunjalučko, ali u ovom našem vremenu treba posebno vjerski edukovan da bi prepoznao umjetnute pogrešne vrijednosti ideološkog izvora u raznim naukama, pa s toga toplo preporučujem kurseve na Asna institutu https://www.alasna.org/ . TakoĎer, preporučujem i kurs na arapskom ؼٔخسًنح شػخُط, i mnoge druge, koji ti često daju ono što fakulteti ne nude. Ako može da završi dva-tri fakulteta bez problema, slobodno treba to iskoristiti, a ima puno prilika. Što se više naoružaš znanjem i vještinama (pa i borilačkim) to je bolje. Svakako, da to ne smije da negativno utiče na druge obaveze.

 I nije u pravu ko kaže da ženama nisu potrebne borilačke vještine. Čak je bliže da je obratno.

Prof . Ersan Grahovac

image_pdfimage_print