KUR’AN LIJEK ZA SVE BOLESTI

Sva zahvala pripada Uzvišenom Allahu, Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., na njegovu časnu porodicu, vrle ashabe i sve sljedbenike sunneta do Sudnjeg dana.

Uzvišeni Allah u Kur’anu časnom poručuje: ”Reci: ‘Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!’[1]

Navedeni ajet vrlo jasno govori o važnosti sticanja znanja, odnosno, bavljenja naukom. Jedna od tih nauka kaže sljedeće: ”Temeljna gradivna jedinica našeg tijela jeste ćelija. Svaka ćelija se sastoji od milijardi atoma, a svaki atom se sastoji od pozitivnog jezgra i negativnih elijektrona koji kruže oko nje i tako formiraju elijektromagnetno polje.”

Svaki atom vibrira na određenoj frekvenciji. Samim tim, vibrira i svaka ćelija u našem tijelu i to u precizno uređenom sistemu. Svaka promjena u toj vibraciji izaziva gubitak ravnoteže, odnosno, oboljenje nekog dijela tijela. Zato, da bi se u tijelo vratila ravnoteža, oštećene ćelije moraju biti izložene tačno određenoj vibraciji. 

Najbolje sredstvo za to jeste zvuk, jer je on sačinjen od talasa ili vibracija koji se kreću u zraku brzinom od oko 340 m/s. Svaki zvuk ima svoju frekvenciju, a čovjek može da čuje frekvencije od 20 do 20.000 titraja u sekundi. Te talase prima uho, koje ih potom pretvara u elijektrične signale koji se onda kreću duž slušnog nerva prema auditivnom korteksu. Ćelije prihvataju te talase i šalju ih u različite dijelove mozga. Moždane ćelije prihvataju te vibracije i mijenjaju frekvenciju vlastitih vibracija. Zbog toga se smatra da zvuk, ovisno o njegovoj prirodi i frekvenciji, posjeduje ljekovitu moć. Tako je nastala i zvukoterapija, koja smatra da je od pet čula u našem organizmu najvažnije čulo sluha.

Naime, nauka je dokazala da uho ima kontrolu nad cijelim tijelom, da reguliše njegove vitalne operacije i ravnotežu te koordinaciju njegovih pokreta. Osim toga, uho ima kontrolu i nad nervnim sistemom. Unutrašnje uho je povezano sa svim dijelovima tijela, kao što su srce, pluća, jetra, želudac i crijeva. To, ustvari, i objašnjava zašto zvučne frekvencije utječu na cijelo tijelo. 

S tim u vezi, nauka je dokazala da neki zvukovi bez poteškoća razaraju ćelije raka i, istovremeno, aktiviraju zdrave ćelije. Jedan od tih zvukova, koji ima najjače dejstvo na ćelije tijela, jeste upravo vlastiti glas neke osobe.

Ono što je još zanimljivo spomenuti jeste da je nauka otkrila da zvuk ne utječe samo na čovjekovo tijelo, nego na sve žive organizme. Tako je npr. dokazano da se oblik molijekula vode mijenja kada su izložene nekom zvuku. S obzirom da ljudsko tijelo 70% čini voda, onda zvuk koji čovjek sluša utječe na ispravnost molijekula vode u tjelesnim ćelijama, što u njima izaziva vibraciju, odnosno, dovodi do izlječenja. Na isti način reaguje i voda koju pijemo, ako prije samog unosa u organizam na nju djelujemo zvukom.

Tako dolazimo i do ključnog pitanja – koji to zvuk najbolje djeluje na naše ćelije? Naravno, to je zvuk učenja Kur’ana. Uzvišeni Allah o tome kaže: ”Mi objavljujemo u Kur’anu ono što je izlječenje i milost vjernicima.”[2]

Zanimljivo je da Uzvišeni Allah za Kur’an ne kaže da je deva’ (lijek), već kaže šifa’ (izlječenje). Zašto? Zato što lijek nekad koristi a nekada ne, dok Kur’an sigurno liječi. Nama je poznato da se Kur’anom liječe ljudi koji boluju od sihra, međutim, pogrešno misle oni koji smatraju da se Kur’anom liječi jedino sihr. Kur’an liječi od svih bolesti, samo ga treba redovno učiti i određene ajete više puta ponavljati.

Naravno, lijepo je i slušati učenje Kur’ana. Mislim da nema čovjeka, koji čuje nekog finog učača, a da pri tome ne osjeti neku ljepotu u svojim prsima. Međutim, najbolje je, kao što smo to i čuli, Kur’an slušati posredstvom svoga glasa, odnosno, da mi lično i naglas učimo Kur’an.

Nauka kaže da danas nema potpuno zdravih ljudi. Ima samo nepregledanih. Zato se liječimo i pri tome znajmo da Uzvišeni Allah nije dao ni jednu bolest a da za nju nije dao i lijek! A najbolji lijek, koji liječi sve bolesti, jeste Kur’an. Zato, vi koji znate učiti i čitati Kur’an – učite! A vi koji ne znate, požurite da se podučite!

Osnova svakog lečenja je Kur’an, kao primarno sredstvo, a zatim se pristupa ostalim medikamentima. Ovaj princip se primjenjuje na sve vrste bolesti, kako na psihičke tako i na fizičke. Neki vjeruju da osobe čija je bolest tjelesna treba da idu u bolnicu radi izlječenja, dok bi oni koji su psihički oboljeli, pomoć trebali da potraže u psihijatrijskim ordinacijama, a tek bi duševnim bolesnicima lijek trebao biti u Kur’anu. Na osnovu čega su oni napravili ovu podjelu? Kur’an je lijek za bolesna srca, kao i za vitalnost ljudskih tijela.

Rekao je Uzvišeni Allah: “Mi objavljujemo u Kur’anu ono što je izlječenje i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava propast.”[3]

Pogledajmo u arapskom riječ šifaun (izlječenje), koja je ovdje upotrijebljena zbog svog vidljivog rezultata. Riječ devaun (lijek), nije korišćena, jer za svaki lijek postoji mogućnost da nekada koristi i pribavi ozdravljenje, a nekada ne.

Rekao je Ibnul-Kajjim, rahimehullah, u svojoj knjizi “Zadul-me’ad” (Ahiretska opskrba): “U Kur’anu je potpuno izlječenje svih vrsta bolesti, duševnih i tjelesnih. On je i ovosvjetski i onosvjetski lijek. Međutim nije svako dostojan i od Allaha pomognut u tome. Ako bolesnik želi da Kur’an pravilno upotrijebi za liječenje, treba da ga nametne svojoj bolesti sa čvrstim ubjeđenjem i vjerom, iskreno i sa potpunim povjerenjem. Ispunjavajući ove uslove njegova bolest neće moći da opstane. A kako i da se odupre govoru Gospodara nebesa i Zemlje? Kako da odoli govoru koji bi zdrobio planine da im se objavi, a Zemlju bi u komade rasparčao?! Ne postoji bolest a da u Kur’anu nema nešto što bi nas uputilo ka njenom izlječenju ili nas obavijestilo o njenom uzroku. Tako da onaj koga ne izliječi Kur’an, znači da ga Allah nije izliječio, a kome Kur’an ne bude dovoljan Allah mu neće ništa učiniti dostatnim.”[4]

To bi značilo da je lijepo mišljenje o Allahu i neograničeno pouzdanje u Njega prijeko potrebno prilikom liječenja. “Uslov uspješnog izlječenja jeste bolesnikovo čvrsto ubjeđenje da će mu lijek koristiti.”[5]

Manjkavost u vjeri ogleda se u stavljanju Allahovog govora na probu, da li će nam koristiti ili ne. Ako bi vodu Zemzem pili iz čistog pokusa i radoznalosti ne bi nam to koristilo. Ono što bi nam, uz Allahovu dozvolu, pribavilo dobrobit jeste potpuna sigurnost i vjerovanje da će nam naš Gospodar tu vodu učiniti lijekovitom.

TJELESNE BOLESTI

Ako bi počeli spominjati Kur’an kao lijek za bolesti organa, naš govor bi se umnogome odužio. Mi ćemo ipak spomenuti neke primjere. Postoji veliki broj raznih oboljenja (psihičkih i fizičkih) u kojima šejtan ima veliki udio zbog svog samovoljnog i diktatorskog ponašanja u našem krvotoku.

Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Doista šejtan kola čovečijim venama”.[6]

Iz ovoga zaključujemo da je srdžba razlog mnogih bolesti. Zbog toga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada mu je došao čovjek tražeći od njega da ga posavjetuje nečim korisnim, rekao: “Ne srdi se!” Ovu rečenicu je ponovio nekoliko puta, a to je zabilježio Buhari. Trag koji ljutnja ostavlja na tijela je jasno uočljiv. Primjetićemo da su prisni prijatelji srdžbe čir na želucu i želudačna kiselina i oni je uvijek vjerno prate. Velika ljutnja rezultira i jednom vrstom nervoze debelog crijeva, dok je dijabetis, kod nekih ljudi, nastao čestim i prekomjernim uzrujavanjem. Mnoge bolesti glave poput glavobolje, moždanog udara, kapi i iznenadne paralizovanosti su bolesti prouzrokovane srdžbom. Ovdje dodajemo još i par srčanih oboljenja kao što su angina i stenokardija. Gnjev igra veliku ulogu u nastanku ovih bolesti kao i njihovom pogoršavanju. Jednom riječju, ona je uzrok svih abnormalnosti, jer dolazi od samog šejtana.

Rekao je Uzvišeni Allah: “I spomeni roba Našeg Ejjuba, kad pozva Gospodara svog: “Uistinu me šejtan dotiče jadom i patnjom.”[7]

Rečeno je da je Ejjub, ajehi selam, bio pogođen svim mogućim psihičkim i fizičkim bolestima. Njegove riječi “jadom i patnjom” bi značile bolno i iznemoglo, uz duševnu patnju zbog bolesti. Sve je to pripisao šejtanu jer je on razlog njegovog iskušenja i, naravno, iz učtivosti prema Uzvišenom Allahu.[8]

Upotpunjeno je učenje Kur’ana, hvala Allahu, kod mnogih bolesnika oboljelih od raznih bolesti, posebno od onih koje nazivaju neizlječivim i za koje postoji velika vjerovatnoća da ih je prouzrokovao šejtan. Neke od tih bolesti su: karcinom, posljedice infarkta, hronična astma, paraliza, neplodnost, dijabetis… i sve su, Allahovom milošću, izliječene.

Neredovni mjesečni ciklus kod nekih žena, bilo da se radi o njenom kašnjenju ili o dugom trajanju, bez nekog određenog razloga, prouzrokovana je djelovanjem džinna. Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o tome dva puta. Prvi put je odgovorio: “To je krv iz vene”[9].

Drugi put je rekao Hamni bint Džahš, kada mu se požalila da je imala neobično obilno krvarenje tokom mjesečnog ciklusa: “To je ubod od šejtanskih uboda”[10].

Šejtan pokušava da oduži trajanje krvarenja djelimičnim zadržavanjem mjsečnog ciklusa kako bi je naknadno ponovo pustio mimo njenog uobičajenog vremena i sve to u želji da onemogući ženi obavljanje namaza i učenje Kur’ana. Drugi način kojim se koristi u toj zloj namjeri je da povrijedi neki dio vene. U ovom slučaju žena se zbuni i ne uspijeva da razlikuje krv mjesečnog ciklusa od obične krvi, pa zbog toga, prestaje da obavlja namaz.

Slično ovom slučaju je i primjer paralize. Džinn pritisne dio bolesnikovog tijela tako da on više nije u stanju da ga pomjera. Uz ovo dolaze i česte popratne pojave kao: velika duševna potištenost, tjeskoba i uzastopna glavobolja. Ako bi se počelo sa učenjem Kur’ana ovakvom bolesniku, on bi u svom paralizovanom dijelu tijela osjetio kako mu prolaze žmarci. U slučaju da ne osjeti nikakvo trnjenje, to bi značilo da je džinn napustio njegov organizam, ali prethodno mu oštetivši nervna vlakna, zbog čega mu je tijelo i postalo paralisano. Ovako teška i zakomplikovana stanja zahtjevaju mnogo strpljenja i uzastopnog učenja Kur’ana sa iskrenom namjerom za ozdravljenje.

Tegobe i poremećaji probavnog, nervnog i koštanog sistema uklanjaju se tako što će onaj koji bude učio Kur’an, staviti svoj desni dlan na bolno mjesto pa izgovoriti: “Eu’zu bikudretillahi ve ‘izzetihi min šerri ma edžidu ve uhaziru.” (Zaštitu tražim kod Allaha i Njegove svemoći protiv zla koga nalazim i kog se plašim.)[11] Allahovom dozvolom, nakon ovoga, bol će nestati.

DUŠEVNE BOLESTI

Razlika između duševne bolesti i dodira šejtana (ar. mess)

Duševna bolest je uzrujanost emocija, koja, ako se u njoj prenagli, postaje prethodnica šejtanskom dodiru, jer on ne napada osim rastrzane i uzbuđene živce. Zbog toga je zabranjeno čovjeku da spava sām i da sām putuje.

Spomenuto je u Poslanikovim riječima: “Jedan putnik je jedan šejtan, dva putnika – dva šejtana, tek su tri putnika – putnici”.

Podvojena ličnost je ozbiljna umna poremećenost koju ljekari pokušavaju da izliječe raznim tabletama i injekcijama. Vrlo rijetko se dešava potpun oporavak. Nasuprot tome, Allah je izliječio mnoge bolesnike nakon učenja Kur’ana. Nakon toga, mentalno zdravlje pacijenata se potpuno vratilo.

Sumnja je jedna od mnogih bolesti koju, najvjerovatnije, prouzrokuje džinn kome je cilj da prekine bliskost između roba i njegovog Gospodara. Ona započinje sumnjom u ispravnost abdesta, a završava sa raznim nedoumicama u pogledu vjerovanja. Liječenje umišljenih sumnji je u čestom spominjanju Allaha (ar. zikru) i u traženju utočišta kod Allaha od prokletog šejtana riječima “e’uzu billahi mineš-šejtani er-radžim”, nakon kojih se suho pljucne na lijevu stranu. Jako je bitno ne obraćati pažnju na svoju umišljenost kao i kontrirati samim sumnjama. Zanimanje nekim korisnim poslom, održavanje rodbinskih veza, kao i odlazak u društvo među drage prijatelje mnogo će pomoći u otklanjanju sumnji koje nas napadaju.

Što se tiče stvarnih sumnji (osjetnih), one su mnogo teže od umišljenih, jer prouzrokuju i bolove u raznim dijelovima bolesnikovog tijela. Ovakve umišljenosti su među psiholozima poznate još i kao “poražavajuće” sumnje. Kako bi ih izliječili potrebno je da na već spomenute načine dodamo i neke konkretne radnje. Na primjer, pranje hladnom vodom radi pospješivanja krvotoka, vježbanje, bavljenje sportom, putovanja, kretanja i sve što bi na bilo koji način pomoglo u otklanjanju ljenosti, kao i stvaranju optimističnog duha kroz blago osmjehivanje svojim sagovornicima i ličnim zadovoljstvom sa Allahovim određenjem. Osoba koja se bori protiv svojih sumnji je poput borca na Allahovom putu.

Rekao je Uzvišeni Allah jezikom Ejjuba, alejhi selam: “Uistinu me šejtan dotiče jadom i patnjom.”[12] Zbog toga što su u pitanju bile osjetne šejtanske sumnje, njegov Gospodar mu nije rekao da Ga spomene kako bi te sumnje otklonio, nego mu je naredio da učini konkretno djelo: “Udari nogom o zemlju, – eto hladne vode za kupanje i piće!”[13]

Pouka je u uopštenosti ovog govora, a ne u specifikaciji samog razloga, kao što to tvrde učenjaci.

Pogledajmo na koji način je Imam Ahmed, rahimehullah, rješavao sumnje. Prenosi se od njegovog učenika Ebu Bekra da je rekao: “Krenuo sam sa Ebu-Abdullahom u džamiju. Kada smo ušli on je počeo da klanja. Primjetio sam da je izvukao svoju ruku ispod dlana i kao da je nekome dao znak mrdajući svoja dva prsta ovako (pa je pokazao). Kada je završio sa namazom upitao sam ga: “O Ebu-Abdullah, vidjeo sam te kako gestikuliraš sa svojim prstima dok si bio na namazu?” Odgovorio mi je: “Zaista mi je prišao šejtan govoreći mi da nisam oprao svoje noge u toku obrednog pranja, a ja sam mu gestikulisao da mi dovede dva pravedna svjedoka da to potvrde.”[14]

Kako bi uklonili svoje sumnje, nema smetnje da koristimo i određene medikamente, ako smo baš primorani na to. Ali bitno je napomenuti da oni donose tek jednokratno umirenje, a ne konačno izlječenje. Njih ubrajamo u islamski dozvoljena sredstva zdravstvenog tretmana, koja kombinujemo sa osnovnim načinom liječenja, a to je učenje Kur’ana.

Lijek za depresiju se nalazi u čestom odlasku i zadržavanju u džamijama. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “A radost moga srca je u namazu”[15]. Kada bi ga nešto pritisnulo u životu on bi utočište nalazio u namazu. Džinni uvijek pokušavaju da čovjeka povuku u osamu kako bi njime lakše upravljali. Zbog toga je islam zabranio čovjeku da zanoći sam, da putuje sam i sl. Kada džinni ne uspiju da ovladaju nekom osobom oni je povuku u podsvjesnu samoću, tako da se ona osjeća usamljeno čak i u prisustvu drugih ljudi. Zbog toga se kod takvih osoba sve više i više povećava njihova rasejanost, a njihove misli postaju nesređene.

Biće nam dovoljno da shvatimo kako je to šejhul-islam Ibn Tejmije, rahimehullah, liječio tjelesne bolesti ako pogledamo ajet iz Kur’ana čovjeku koji je mnogo krvario: “I bi rečeno: “O Zemljo, gutaj vodu svoju, a ti, o nebo, prestani!” I voda se povuče i ispuni se odredba, a lađa pristade na planini El-Džudijj, i bi rečeno: “Daleko nek je narod nevjernički!”[16]

Nakon ovoga je, Allahovom dozvolom, izliječen.[17] Pogledajte samo u veličanstvenost Allahovih riječi koje nisu određene samo za veliki potop. I upravo u ovom slučaju je opisan ispravan način liječenja Kur’anom kada je Šejh uporedio čovjeka sa Zemljom spomenutom u ovom ajetu. Za reumatizam i bolesti živaca može se učiti: “i kada se Zemlja rastegne, i izbaci ono što je u njoj, i potpuno se isprazni, i posluša Gospodara svoga – a ona će to dužna biti…”[18]              

Ajeti za liječenje bolesti grudnog koša su: “Zar grudi tvoje nismo prostranim učinili, i breme tvoje s tebe skinuli, koje je pleća tvoja tištalo…”[19] Dok za internistička oboljenja možemo učiti: “Kada se Zemlja najžešćim potresom svojim potrese…”[20].  

Ovdje su navedeni ajeti samo kao primjeri. Svaki od ovih ajeta može da se uči kako za ove tako i za sve ostale bolesti, kao što se za navedene bolesti mogu učiti i bilo koji drugi ajeti iz Kur’ana. Dokaz za ovo su riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, upućene Aiši, radijallahu anha, kada joj je došla neka žena da je liječi: “Liječi je uz pomoć Allahove Knjige”[21].

BITNA NAPOMENA

Sve što je navedeno nije imalo za cilj propagiranje i poziv na ostavljanje uobičajenog načina liječenja, kao što je odlazak u bolnicu radi dijagnoze i medicinskog tretmana. Naprotiv! Osnova svakog liječenja je Kur’an i ono što je spomenuto od dova iz Poslanikove prakse. Nakon ovoga dolaze ostali načini, koji su nam ne samo dozvoljeni nego i naređeni našom vjerom. Naravno, sve ovo uz čvrsto ubjeđenje da ozdravljenje dolazi samo od Uzvišenog Allaha, jer ako On propiše izliječenje lijek će onda da koristi uz Njegovu dozvolu, a nikako suprotno. “…i Koji me, kada se razbolim, liječi…”[22].

Lijek je, dakle, tek povod za izlječenje, i naš plemeniti Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam je ukazao na ovo u sljedećim riječima: ”Za svako oboljenje postoji i izlječenje, pa ako lijek nadvlada bolest čovjek će, Allahovom dozvolom, ozdraviti”[23].

”Ako u vašim lijekovima ima kakvog dobra, onda ga ima u rezu hadždžama (tj.  onoga koji hidžamom pušta bolesniku krv) i gutljaju meda”[24].

Riječi: “ako u vašim lijekovima ima kakvog dobra…” ukazuju na to da Allah, načelno, nije u njima dao nikakvu korist za oboljelog jer su oni samo povodi za ozdravljenje, ako Allah to odredi. Pravi uzroci izlječenja nalaze se u islamskom liječenju.

”Preporučujem vam upotrebu ćurekota (ar: el-habetu es-sevda’), jer se u njemu nalazi lijek za sve osim za smrt”[25].

Čovjeku koji mu je došao žaleći se na dijareju, preporučio je pijenje meda.

Prenosi se od Usame bin Šerika da je rekao: “Bio sam kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada su mu došli neki beduini pitavši ga: “Da li da se liječimo, o Božiji Poslaniče?” On, sallallahu alejhi ve sellem, im je odgovorio: “Da, o Allahovi robovi, liječite se. Doista Allah nije dao niti jednu bolest, a da joj nije propisao i lijek osim starosti”[26].

Riječi: “…liječite se”, znače “koristite lijekove”, uz napomenu da niti jedan medikament ne daje ozdravljenje sam po sebi, nego je on povod za to, ako Uzvišeni Allah odredi.


[1] Prijevod značenja Časnog Kur’ana, sura Ez-Zumer, ajet 9.

[2] Prijevod značenja Časnog Kur’ana, sura El-Isra’, ajet 82.

[3] Prijevod značenja Časnog Kur’ana, sura El-Isra’, ajet 82.

[4] Zadul – me’ad (Ahiretska opskrba), 4/352.

[5] Zadul – me’ad (Ahiretska opskrba), 4/98.

[6] Hadis bilježe imami Buharija i Muslim.

[7] Prijevod značenja Kur’ana, sura Sad, ajet 41.

[8] El-mu’džemu el-mufehresu li elfazi el-Kur’ani el-Kerimi, Hasen Ali Kerimeh, str. 132.

[9] Bilježi Ebu Davud.

[10] Bilježi Tirmizi.

[11] Sahih Muslim, 14/189.

[12] Prijevod značenja Kur’ana, sura Sad, ajet 41.

[13] Prijevod značenja Kur’ana, sura Sad, ajet 42.

[14]Menaqibulimam Ahmed“, ibn el Dževzi, str. 245.

[15] Musned imama Ahmeda, 5/364.

[16] Prijevod značenja Kur’ana, sura Hud, ajet 44.

[17] Zadul – me’ad (Ahiretska opskrba), 4/358.

[18] Prijevod značenja Kur’ana, sura El – Inšikak, ajet 3 – 5.

[19] Prijevod značenja Kur’ana, sura El – Inširah, ajet 1 – 3.

[20] Prijevod značenja Kur’ana, sura Ez – Zilzal, ajet 1.

[21]  Es – silsiletu es – sahihatu, El – Albani, 1931.

[22] Prijevod značenja Kur’ana, sura Eš – Šua’ra, ajet 80.

[23] Muslim, 14/191.

[24] Buhari, 7/159.

[25] Buhari, 7/160.

[26] Sahihu suneni Et – Tirmizi, Albani 2/202.

image_pdfimage_print