Drugo poglavlje: O adabima i propisima.
Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Zavist nije dopuštena osim u dva slučaja: za čovjeka koga je Allah podučio Kur'anu, pa ga on uči danju i noću, pa ga čuje njegov komšija i kaže: „Da mi je bogdom dato ono što je dato tom i tom pa da radim kao što on radi“, i za čovjeka kome je Allah dao imetak koji on troši na Istini, pa kaže drugi: „Da mi je bogdom dato ono što je dato tom i tom pa da radim kao što on radi.“ (Buhari, Ahmed, a tekst je kod Buharija)
Komentar:
Prvo, osnova zavisti je želja sa nestankom blagodati onome kome je data. Zavist može biti prezrena (zabranjena), a može biti i pohvalna.
Prezrena (zabranjena) zavist je želja za nestankom blagodati kod tvog brata muslimana, svejedno da li želiš da ta blagodat pređe na tebe ili ne. Ovo je najružnija vrsta zavisti, a koja se nalazi kod jevreja i kršćana. Allah swt je u Kur'anu ponizio ovu vrstu zavisti riječima: „Ili bi ljudima na onome što im je Allah iz obilja Svoga darovao zavidjeli”, An-Nisa, 54. Ova vrsta zavisti je zabranjena Kur’anom, sunnetom i koncenzusom prvih generacija.
Druga vrsta zavisti je pohvaljena zavist koju nazivamo gibta. Ova vrsta zavisti označava želju za posedovanjem neke blagodati i nekog dobra kao što je ima neko od ljudi, ali bez želje da ta blagodat ili to dobro nestane kod njega. To je, dakle, pohvaljena zavist, koja je objašnjena u dijelu hadisa: “Čovjek koga je Allah podučio Kur'anu, pa ga on uči danju i noću, pa ga čuje njegov komšija i kaže: „Da mi je bogdom dato ono što je dato tom i tom pa da radim kao što on radi“. Ova vrsta zavisti se naziva i natjecanje, kao što Allah swt kaže u Kur'anu: „I neka se za to natječu oni koji se hoće natjecati!“ Mutafifin, 26.
U vezi sa ovim, korisno je spomenuti propis želje za nestankom blagodati od nevjernika koji tu blagodat koristi kao sredstvo griješenja i borbe protiv muslimana. Navedeno ne spada u zavist, već ubrajamo u naređivanje na dobro i odvraćanje od zla, koje je povezano sa jezikom i nijjetom.
Treće, “Zavist nije dopuštena osim u dva slučaja“. Ne postoji bolja i veća pohvaljena zavist nego kada je u pitanju traženje znanja i trošenje imetka na Allahovom putu. Ovo je spomenuo imam Buhari kada je ovaj hadis svrstao u jedno od poglavlja koje je nazvao: „Poglavlje o pohvaljenoj zavisti u znanju i mudrosti“.
Četvrto, pohvaljena zavist je kod dunjalučkih stvari mubah, a kod ibadeta je mustehab (pohvalna).
Peto, pohvaljena zavist nije dozvoljena kod ružnog ponašanja kao što je gubljenje vrijemena, ples, kriminal. Pohvaljena zavist je dozvoljena kod lijepih stvari, kao što je plemenitost, učenje Kur'ana, i u svakom lijepo djelu.
Šesto, urođena je osobina kod ljudi da vole da budu bolji od drugih i da budu u centru pažnje. Pa ako vidi nekog koju mu je jednak po znanju, ili jačeg seneda, ili ga je pobedio u nečemu ,poželi da nestane to od njega, počne da ga omalovažava i sumnjiči kako bi ga ponizio i pobedio, a sebe uzdigao. Nema sumnje da je ovo jako ružno i odvratno, i ne može poteći od onoga koji čuva Kur'an iskreno i čistog nijjeta. Neće uspeti onaj koji nosi ove pokvarene namjere kada sretne svoga Gospodara. Onom koji se boji opasnosti ove pojave, na njemu je da traži utočište od prokletog šejtana, da zna da je Allah swt Taj Koji daruje blagodati i koji odlikuje jedne ljude nad drugima, i da kaže: „Allahu moj, povećaj blagodati mom drugu i podari mu bereket u njima. Allahu moj, tebi pripada sva vlast. Allahu moj, uslišaj.“
Iz knjige: “El-erbe'une-l-Kur'anijje” (40 hadisa o Kur'anu)
Autor: dr. Ahmed el-Ankari