Nijedan čovjek nije pošteđen ovosvjetskih iskušenja, na ovaj ili na onaj način. Ali, vjernik je svjestan da se u svemu krije velika mudrost, pa čak i kada nas zadesi ono što nam nije drago. On zna da iskušenja ne dolaze sama po sebi i da je sve već određeno, pa bude strpljiv i tako mu se brišu grijesi koje je počinio.
Rekao je Uzvišeni Allah: “Vi ćete sigurno biti iskušavani u imecima vašim, i životima vašim, a slušatćete od onih kojima je prije vas data Knjiga i od mušrika mnoge neugodnosti. Ako budete strpljivi i Allaha se bojali, to, doista, u istinski vrijedne postupke spada.” (Alu Imran, 186)
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Vjernika i vjernicu neprestano će pogađati iskušenja u njima samima, u njihovom imetku i u njihovoj djeci sve dok se ne susretnu sa Allahom bez ijednog grijeha.” (Ahmed, hadis je hasen) Neposlušnost Uzvišenom Allahu i kršenje Njegovih propisa mogu imati za posljedicu uskraćivanje nafake i ukidanje bereketa u onome što je vjerniku već dato. Onaj koji se ogriješio posegnuvši za onim što mu je zabranjeno, može biti upravo u tome uskraćen, jer kazna dolazi od iste vrste grijeha koji je počinjen.
Rekao je Uzvišeni Allah: “I upitaj ih o naselju koje se nalazilo pored mora kad su propise o suboti kršili: kada su im ribe, na oči njihove, dolazile dok su subotu svetkovali, a kad nisu svetkovali, one im nisu dolazile. Eto, tako smo ih u iskušenje dovodili zato što su neposlušni bili.” (El-A’raf, 163)
Bili su iskušani zbog svojih grijeha time što su im ribe u izobilju dolazile subotom kada nisu smjeli loviti prema svom vjerozakonu, a drugim danima nije ih bilo. Onda su počeli praviti smicalice, pa su mreže postavljali petkom, a nedjeljom ih dizali, i kopali su rupe na obali petkom, pa kada bi ribe u njih upale subotom, sačekali bi sljedeći dan da ih pokupe. Tako su mislili izigrati svoj vjerozakon i doći do onoga što im inače nije bilo dozvoljeno.
Bilo je i onih koji su topili loj koji im je bio zabranjen za jelo, pa su ga prodavali i tako se na nedozvoljen način hranili. Tako su zaobilazili propise i poigravali se sa njima. Bilo je među njima onih koji su ih upozoravali da to ne rade i da ih može stići Allahova kazna, ali oni za to nisu marili. “A kad neki od njih rekoše: ‘Zašto opominjete narod koji će Allah uništiti ili ga teškim mukama namučiti?’, oni odgovoriše: ‘Da bismo se pred Gospodarom vašim opravdali i da bi se oni toga klonili.’ I kada zaboraviše ono čime su bili upozoravani, Mi izbavismo one koji su od nevaljalih djela odvraćali, a zulumćare kaznismo teškom kaznom, zato što su stalno neposlušni bili. I pošto su oni bahato odbili da se okane onoga što im je zabranjivano, Mi smo im rekli: ‘Postanite majmuni prezreni!’” (El-A’raf, 164–166)
Pretvoreni su u prezrene majmune kao pouka drugima šta se dešava onima koji misle Allaha prevariti. Tako je sa svima onima koji se nisu zadovoljili propisanim, pa traže izlaza u nedozvoljenom i sumnjivom, pravdajući se da time žele naći rješenje kojim se ljudima olakšava, kao da to nije predvidio Uzvišeni Zakonodavac i kao da već nije dao rješenje za sve. Oni koji su zabranjivali zlo i upozoravali na njegove štetne posljedice izvršili su svoju obavezu i bili spašeni od ponižavajuće kazne koja se pogodila prijestupnike. Posljedice grijeha koji se rade javno, pa ne budu spriječeni, mogu obuhvatiti sve, dok su grijesi koje rade pojedinci daleko od očiju ljudi štetni samim njima.
Prenosi Ubejdullah b. Džerir od svog oca da je Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Među kojim god se narodom budu činili grijesi, a oni su jači i mnogobrojniji od onih koji ih čine, pa ih ne promijene, Allah će ih sve obuhvatiti kaznom.” (Ahmed, hadis je hasen) Upozoravanje na grijehe i odvraćanje od njih garancija su, sa Allahovom pomoći, da Allahova kazna neće pasti sve dok se naređuje dobro i sprečava zlo. Kada toga više ne bude, već se loše bude toleriralo i odobravalo, štaviše, kada se bude poticalo i smatralo lijepim, onda se bojati da taj narod može brzo stradati.
Rekao je Uzvišeni Allah: “A da je barem među narodima prije vas bilo čestitih koji su branili da se na Zemlji nered čini, osim malo njih koje smo Mi spasili! A oni koji su zulum činili odavali su se onome u čemu su uživali, a prijestupnici su bili. Gospodar tvoj ne bi nikada uništavao naselja nepravedno ako stanovnici njihovi popravljaju stanje.” (Hud, 116–117)
Da nas Uzvišeni Allah učini od onih koji se klone grijeha, odvraćaju od zla i boje se i čuvaju Njegove srdžbe i kazne na ovom i na budućem svijetu! Amin!
Izvor: El-asr