Dvadeset i šesti hadis: Plemenito ponašanje prema učačima Kur'ana i njihovo poštivanje i cijenjenje i izbjegavanje njihovog uznemiravanja

Prenosi se od Ebu Musaa El-Eš'arija, radijallahu anhu, da je rekao: „Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Zaista je od poštivanja Allaha plemenito ponašanje prema sijedom muslimanu, i onome ko nosi Kur'an a koji u njemu ne pretjeruje niti ga zapostavlja, i plemenito ponašanje prema pravednom vladaru.“ (Ebu Davud, El-Bejheki, a El-Albani ga je ocijenio dobrim).

Koristi hadisa:

Prva korist: Hadis podstiče poštivanje i vrijednovanje Ehlul-Kur'ana i njihovo izdvajanje u odnosu na druge, kao što bilježi Buhari hadis od Džabira ibn Abdullaha radijallahu anhuma da je Poslanik sallahu alejhi ve sellem stavljao u jedne kefine po dva čovjeka od poginulih na Uhudu i pitao: „Koji je od njih više učio Kur'an?“, pa kada bi mu se pokazalo na jednog od njih on bi ga stavio naprijed i rekao: „Ja sam im svjedok na Sudnjem danu“, a potom bi naredio njihovo ukopavanje, zajedno sa njihovom krvlju. Oni nisu kupani, niti im je klanjana dženaza“. Poštivanje insana je, stoga, shodno njegovoj vrijednosti i sposobnosti.

Druga korist: Jedan od vidova poštivanja nosioca Kur'ana jeste da se čovjek kloni njegovog uznemiravanja, riječima i djelima.

Treća korist: Jedan od vidova poštivanja nosioca Kur'ana je, također, borba protiv onih koji se bore protiv njih, i njihovo ne spominjanje po dobru.

Četvrta korist: Interesovanje za stanje nosioca Kur'ana, njihovo obveseljevanje i pomaganje siromaha među njima je od vidova njihovog poštivanja.

Peta korist: Od poštivanja nosioca Kur'ana je dati im prednost na skupovima, zbog njihovog znanja i godina.

Šesta korist: Riječi Poslanika sallahu alejhi ve sellem: „koji u njemu ne pretjeruje“ ukazuju da postoji skupina ljudi koja pretjeruje i prekoračuje granice traženja u znanju i radu po znanju.

Sedma korist: Od pretjerivanja u odnosu sa Kur'anom je govor nekih ljudi: „Samo po Kur'anu radimo, dozvolili smo dozvoljeno, zabranili smo zabranjeno, i ne radimo po sunnetu“. Sebe su nazvali „Kur'anijuni“, i oni su skupina zalutalih, lažljivaca i neznalica. Na njih i njihove sljedbenike nas je upozorio Poslanik sallahu alejhi ve sellem u hadisu kojeg bilježe Ahmed, Ebu Davud, Tirmizi, kojeg prenosi Mikdam ibn Ma'din Jekrib da je rekao: „Zabranio je Poslanik sallahu alejhi ve sellem na dan Hajbera neke stvari, a zatim je rekao: „Bojim se da će neko od vas da me smatra lažcem, naslonjen na svoj krevet, kada čuje moj hadis reći će: „Držite se ovoga Kur'ana, pa što nađete u njemu da je halal to ohalalite, a što nađete u njemu da je haram to oharamite. A, zaista, ono što zabrani Allahov Poslanik, isto je kao da ga je Allah zabranio.“

Osma korist: Od pretjerivanja spram Kur'ana je pretjerivanje u kiraetu i izražavanju ishodišta harfova i prelaženje granica u tom pogledu („te'asuf“).

Rekao je Ebul Hasan Safakasi: „Učenjaci, koji su bili specijalizirani u oblasti tedžvida, izgovarali su Kur'an povezano, lahko, ugodno, bez pretvaranja i stegnutog učenja, bez prejakog tona. To su postigli konstantnom praksom i učenjem od učenjaka u oblasti kiraeta.“ Iz djela „Tenbih-l-gafiline ve iršadi-l-džahiline

Deveta korist: Od pretjerivanja sa Kur'anom jeste uzimanje novca za njegovo podučavanje, tako da je postalo stanje kod nekih učača Kur'ana koji imaju visoke diplome da neće da prime učenika osim uz naknadu u dolarima.

Deseta korist: Jedan od vidova pretjerivanja sa Kur'anom jeste i zapostavljanje podučavanja učenika kiraetu zbog toga što nemaju novca da plate, ili zbog njihove nemogućnosti da plaćaju mjesečnu ili dvomjesečnu članarinu.

Jedanaesta korist: Zapostavljanje Kur'ana je ostavljanje rada po njemu, i nepoštivanje njegovih granica. Rekao je Uzvišeni Allah: „Neki od sljedbenika Knjige čitaju je onako kako je objavljena; oni u nju vjeruju.“ Bekara, 121.

Dvanaesta korist: Jedan od vidova zapostavljavanja Kur'ana je udaljavanje od njenog učenja.