4. Vježbanje preciznosti, discipline i poštovanja termina
„Dovoljan dokaz za ovo su Poslanikove, sallallahu ‘alejhi ve sellem, riječi: ’Nemojte prestajati sa sufurom kada čujete Bilalov ezan, već kada čujete ezan Ibn Ummi Mektuma.’[1] Razlika između ova dva ezana je, kako se kaže u drugom hadisu: ’Dok siđe jedan, a uspne se drugi.’ Razmislimo o ovoj preciznosti u prekidanju sufura kroz ovaj hadis; tako se odgajaju duše na poštovanje termina, ali nažalost u današnje vrijeme su se stvari izokrenule, pa vidiš nevjernike kako primjenjuju ovu lijepu osobinu među sobom, tako da je Hercel isplanirao uspostavu cionističke organizacije kroz pedeset godina, u čemu je i uspio. Čak je uspio da osnuje cijelu državu za manje od pedeset godina, a to je Izrael. Moramo se okoristiti vjerovjesničkom uputom po pitanju važnosti discipline i poštovanja termina i vremena, kako bi nam to bila stalna navika.“[2]
5. Obnavljanje snage i usmjeravanje težnji ka radu
„Jedna od intencija ovog mjeseca jeste navikavanje tijela na rad, kretanje, aktivnost, činjenje mnogo dobrih djela i raznovrsnih ibadeta i dobročinstava. U ovom mjesecu postoji vidljiva živost i on predstavlja pravi imansko-odgojni kurs. (…) Danas u muslimanskim kućama primjećujemo stagnaciju i nerad. Neki od njih ramazan počinju sa jakom željom i odlučnošću da čine hairli djela, ali čim prođe pet ili deset dana, obuzmu ga stagnacija i malaksalost, umor postaje odlika njegovog rada. Međutim, u životima ashaba i Selefa primjećujemo veliku aktivnost u činjenju mnogobrojnih dobrih djela, u šta spadaju i mnoge bitke na Allahovom putu, poput bitke na Bedru sedamnaestog ramazana osme godine po Hidžri, ili poput osvojenja Mekke desetog ramazana osme godine po Hidžri. Ovo je bilo za vrijeme Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a poslije njega su došla veličanstvena islamska osvajanja koja su počastila islamski ummet svojim mnoštvom, kao i rušenjem mnogih tirana i lažnih božanstava koji bijahu prepreka između širokih masa i njihovog prihvatanja islama. U ove bitke spada i bitka kod Buvejba trinaeste godine po Hidžri i osvojenje Neube trideset prve godine po Hidžri, kao i osvojenje Endelusa devedeset druge godine po Hidžri, islamska osvajanja u Francuskoj sto druge godine po Hidžri, i osvojenje Ammurijje dvesta dvadesete godine po Hidžri. Osvajanja su se nizala nakon toga, pa su osvojeni Harim i Safed, desila se bitka kod Ajni Džaluta, oslobođena je Antakija i Armenija, odigrala se bitka kod Šakhaba i osvojen je Kipar za vrijeme Memluka, a osvojena je Bosna i Hercegovina sa Srbijom i njenom prestonicom Beogradom. Sve to ukazuje na činjenicu da je mjesec ramazan mjesec ibadeta, rada, osvajanja i pobjeda, a ne mjesec raskoši i raznovrsnih jela. Kada bi došao neki nevjernik kod muslimana i vidio koliko ljudi idu po tržnicama pred početak ramazana, pomislio bi da dolazi mjesec praznika, svadbi, proslava i sijela, da Allah oprosti.
Poenta je u tome da postači trebaju pojačati svoju odlučnost da rade svako dobro djelo u ovom mjesecu, pridružujući tome lijep ahlak i vedrinu lica prema ljudima, kao što bilježi imam Ahmed od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, sa dobrim senedom: ’Čovjek lijepim ahlakom dostiže stepen onog koji neprekidno posti i klanja.’“[3]
[1] Muttefekun ’alejh.
[2] Vidjeti: Habbab ibn Mervan el-Hamed, Mekasidus-sijam fiš-šeri’atil-islamijje, 6-7.
[3] Ibid., 8-9.