Duhovne dimenzije posta 5. deo

  1. Čišćenje duše

„Ibn Hadžer el-Askalani spominje da su se učenjaci složili da se postom želi onaj post koji je čist od grijeha u djelu i govoru. U stvarnosti su se ljudi podijelili na više vrsta, kada je post u pitanju, pa ima onih čiji je post puko uzdržavanje od hrane i pića, a pored toga čine mnoge grijehe: gledaju u žene koje im nisu halal, slušaju zabranjene pjesme u kojima ima razvratnog govora i grijeha, ružno govore, ogovaraju, prenose tuđe riječi, lažu… Da li je ovo post čovjeka koji želi Džennet? Istinu je rekao Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, riječima: ’Neki će postači od posta imati samo glad i žeđ, a neki će klanjači od namaza imati samo bdijenje i umor.’[1](…) Zato, oni koji su nemarni prema svom postu smatraju se uskraćenim bankrotima u mjesecu posta, dobrote i dobročinstva. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: ’Znate li ko je bankrot?’ Ashabi rekoše: ’To je onaj koji nema ni srebrenjaka ni robe.’ Poslanik reče: ’Bankrot je onaj čovjek iz mog ummeta koji dođe na Sudnjem danu sa namazom, postom, zekatom i hadžom, a nekog je uvrijedio, nekog je potvorio, nekog je pokrao, nekom je krv prolio, pa svakog od njih da dio svojih dobrih djela, a ukoliko mu nestane dobrih djela prije nego što im se oduži, bit će mu natovareni njihovi grijesi, a zatim će biti bačen u vatru.’[2]

Poenta je u tome da čovjek cijelim svojim bićem posti od onoga što je Allah zabranio, u ramazanu i drugim mjesecima. Ramazan je godišnja stanica za duhovno čišćenje, i ako musliman ramazanom posti od harama – ne znači da mu to postaje dozvoljeno u drugom mjesecu. Neka ramazan bude imanska opskrba za sve sljedeće mjesece, i odgojni kurs kojim će povećati kredit dobrih djela i pojačati samoobračun i sustezanje od harama. Uzvišeni je rekao: A onome koji je pred dostojanstvom Gospodara svoga strepio i dušu od prohtjeva uzdržao džennet će boravište biti sigurno. (en-Nazi’at, 40-41.) Ukoliko se musliman susteže od harama samo ramazanom, i čim zađe Sunce zadnjeg dana ramazana vrati se grijesima kao da ništa nije bilo – na njega se potpuno odnosi izreka imama Ahmeda i Fudajla ibn Ijada koji kažu: ’Loš li je narod koji ne zna za Allaha osim u ramazanu.

Neka se takvi boje Allaha i Njegove kazne, i neka znaju da ih taj takav post neće spasiti od Allahove kazne i obračuna pred Njim. Čuditi se je stanju nekih ljudi koji znaju za Poslanikove, sallallahu ‘alejhi ve sellem, riječi: ’Pet dnevnih namaza, džuma do džume i ramazan do ramazana brišu grijehe između njih.’, a kao da zaboravljaju ili se prave da ne znaju ostatak hadisa: ’ukoliko se klone velikih grijeha’. Nek čovjek obračuna svoju dušu, neka obnovi svoju teubu Allahu i nek se udalji od ružnih osobina, riječi i djela, jer je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: ’Ko ne ostavi ružan govor i rad po njemu – Allahu ništa ne treba njegovo ostavljanje hrane i pića.’[3], i: ’Kada neko od vas posti, neka ne bude nepristojan i neka se ne ponaša kao džahil, a ako ga neko opsuje neka kaže: ’Ja postim.’’[4]Imam Ibn Redžeb el-Hanbeli spominje da je jedan od učenjaka prvih generacija rekao: ’Najlakši post je ostavljanje hrane i pića.’ A Džabir je rekao: ’Kada postiš, neka poste tvoj sluh, vid i jezik od laži i harama, nemoj uznemiravati komšiju, okiti se smirenošću i nemoj u danu kada postiš biti kao u danima kada ne postiš.’[5][6]

Šejh Abdulmedžid Džumu’a kaže: „Od ljepota posta je i to što on navikava dušu na strpljivost i podnošenje teškoća na Allahovom putu. Post obuhvata sve tri vrste sabura: sabur na izvršavanju naređenog, sabur na klonjenju zabranjenog i sabur na Allahovom određenju. Ko upotpuni ove tri vrste sabura taj je upotpunio tu osobinu i dostigao njen vrhunac. Postač je strpljiv na izvršavanju naređenog jer svoju dušu tjera na izvršavanje Allahove naredbe posta; strpljiv je na klonjenju zabranjenog jer se kloni onoga što mu je zabranjeno (u toku posta), i strpljiv je na Allahovom određenju jer tjera svoju dušu da bude zadovoljna osjećajem gladi i žeđi koji mu je određen dok posti.“[7]

„Post je sredstvo postizanja čednosti, ukroćivanja duše i njenih uzburkanosti, gašenja vatri njene strasti i sužavanja šejtanovih puteva i vesvesa. Zato je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, podsticao na post mladiće koji se ne mogu ženiti a boje se fitne za sebe, rekavši: ’O skupino mladića, ko od vas može – nek se oženi, jer mu je to bolje za spuštanje pogleda i čuvanje stidnog mjesta, a ko ne može – neka posti, jer je to za njega el-vidža’ (kastracija)’.[8] Imam Ibnul-Kajjim kaže: ’Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, im je ukazao na djelotvoran lijek koji je propisan za ovu stvari (a to je brak), a ukoliko ne mogu – ukazao im je na alternativu – a to je post, jer on slama strast i sužavanjene puteve. (…) Rijetko se desi da neko neprekidno posti, a da mu strast potpuno ne oslabi ili umre, dok je islamski post koriguje.’[9][10]

„Post uzrokuje strahopoštovanje prema Allahu tajno, a kamoli javno, jer samo Allah vidi šta radi postač (u tajnosti), i on se može tajno iftariti bez da ga vide ljudi, ali se toga suzdržava bojeći se Allaha Uzvišenog.“[11]

„Post odgaja dušu da se okiti lijepim karakternim osobinama, poput trpeljivosti i strpljenja, navikava je da suzbija srdžbu i smiruje ljutnju, zbog Poslanikovih, sallallahu ‘alejhi ve sellem, riječi: ’Kada neko od vas posti, neka ne bude nepristojan i neka se ne ponaša kao džahil, a ako ga neko opsuje neka kaže: ’Ja postim.’, pa postač sprečava svoju dušu da uradi ono što je u mogućnosti.“[12]

„Post čisti dušu od škrtosti i odgaja je na plemenitosti i velikodušnosti, kao što kaže Ibn Abbas: ’Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je bio najvelikodušniji čovjek, a posebno je bio velikodušan u ramazanu, kada bi se sastajao sa Džibrilom svake noći i učio pred njim Kur’an. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je bio darežljiviji nego plodonosni vjetar.’[13] Njegova darežljivost se povećavala u ramazanu jer je to sezona dobrih djela u kojem se za njih višestruko nagrađuje. Time je postačima pomagao u njihovom postu i opremao ih onim čime će se iftariti, kako bi postigao nagrade koje oni imaju.“ [14]

„Post odgaja dušu da se natječe u sticanju dobrih djela, zbog Poslanikovih, sallallahu ‘alejhi ve sellem, riječi: ’Kada nastupi prva noć ramazana, šejtani i zli džini bivaju okovani, a sve džehennemske kapije zaključane, dok se sva džennetska vrata otvaraju i iz njih poziva telal: ’O ti koji želiš dobro – priđi, o ti koji želiš zlo – sustegni se!’, i Allah svake noći oslobađa neke ljude od vatre.’[15][16]

Nastaviće se inšallah…

[1] Bilježi ga imam Ahmed u Musnedu sa dobrim senedom.

[2] Bilježi ga Muslim.

[3] Bilježi ga Buhari.

[4] Muttefekun ’alejh.

[5] Vidjeti: Ibn Redžeb el-Hanbeli, Leta’iful-me’arif, 292.

[6] Vidjeti: Habbab ibn Mervan el-Hamed, Mekasidus-sijam fiš-šeri’atil-islamijje, 4.

[7] Vidjeti: Dr. Abdulmedžid Džumu’a, Eserus-saum fi tezkijetin-nufus ve tehzibis-suluk, 1.

[8] Muttefekun ’alejh.

[9] Vidjeti: Ibnul-Kajjim, Reudatul-muhibbin, 239.

[10] Vidjeti: Dr. Abdulmedžid Džumu’a, Eserus-saum fi tezkijetin-nufus ve tehzibis-suluk, 2.

[11] Ibid., 3.

[12] Ibid.

[13] Muttefekun ’alejh.

[14] Ibid., 3.

[15] Bilježe ga Tirmizi i Ibn Madže sa vjerodostojnim senedom.

[16] Vidjeti: Dr. Abdulmedžid Džumu’a, Eserus-saum fi tezkijetin-nufus ve tehzibis-suluk, 3.

image_pdfimage_print