Zadah iz usta postača
Ibnul-Kajjim, rahimehullah, je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: ’… i Allah vam je naredio post. Postač je poput čovjeka sa družinom koji ima paket pun miska, čiji se miris sviđa njemu i svima oko njega; a uistinu je miris postača kod Allaha ljepši od mirisa miska.’[1] Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je postača uporedio sa vlasnikom paketa ispunjenog miskom, jer kao što je misk skriven od očiju ispod njegove odjeće, što je običaj nosača miska, tako je i post postača skriven od ljudi, i njihova ga čula ne dokučuju.
Postač je onaj koji se susteže svojim dijelovima tijela od grijeha, svojim jezikom od laži, vulgarnosti i svakog ružnog govora, svojim stomakom od hrane i pića i svojim spolnim organom od intimnog odnosa; ako govori – ne kaže ništa što bi umanjilo vrijednost njegovog posta, ako nešto uradi – ne uradi ništa što bi mu pokvarilo post, već sve što kaže korisno je i dobro, i takva su mu sva djela. Kao što oni koji sjede pored nosioca miska osjećaju lijep miris, tako se oni koji sjede pored postača okoriste sijelom sa njim, bivajući sigurni da od njega neće čuti laž, ružan govor i vulgarnosti, i da im neće nanijeti nepravdu. Ovo su svojstva propisanog posta, a ne pusto suzdržavanje od hrane i pića.
U vjerodostojnom hadisu se prenosi: ’Ko ne ostavi lažan govor, rad po njemu i džahilijetsko ponašanje (el-džehl)[2], Allahu ništa ne treba[3] njegovo ostavljanje hrane i pića.’[4] A u drugom hadisu stoji: ’Možda postač od svog posta ima samo glad i žeđ.’[5] Istinski post je post dijelova tijela od grijeha i post stomaka od hrane i pića, pa kao što hrana i piće kvare post, tako grijesi prekidaju njegovu nagradu i kvare njegov plod toliko da kao da nije postio. (…) Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nas je obavijestio da će zadah iz usta postača biti prijatan miris na Sudnjem danu, jer je to dan u kojem na vidjelo izlazi naknada za djela, i za dobro ili zlo koje je proisteklo iz njih. Tada će i stvorenja osjetiti lijep miris tog zadaha, koji će biti poput miska[6], kao što će im i krv ranjenika koji su se borili na Allahovom putu mirisati na misk. Tog dana će se ispoljiti ono što su prsa krila, i tragovi toga će se vidjeti na licima, tako da će to postati javno. Tada će se, također, ispoljiti ružnoća mirisa nevjernika i crnilo njihovih lica.
Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nas obavještava da je to miris u toku sustezanja od hrane i kada omrknu, jer se tada ispoljava (osjeća) trag ibadeta i tada miris tog zadaha kod Allaha i meleka biva poput mirisa miska, iako je ljudima neprijatan. Ono što je ljudima mrsko može biti Allahu drago, i obratno. Ljudima je zadah postača mrzak zbog averzije njihove prirode prema njemu, dok je Allahu drag zato što je naredio post, zadovoljan je tim djelom i voli ga. Zbog toga je zadah postača kod Allaha ljepši od mirisa miska kod nas. Kada nastupi Sudnji dan, ovaj lijepi miris će osjetiti i ljudi, jer više neće biti skriven, što će biti slučaj i sa tragovima ostalih djela: dobrih i loših. Trag djela će se u svojoj potpunosti vidjeti na Ahiretu, premda i na dunjaluku neko djelo može biti toliko jako da se dio njegovog traga pojavi na robu, bilo da se radi o dobru ili zlu, i to su mnogi vidjeli, bilo fizičkim ili srčanim vidom.
Ibn Abbas, radijallahu ‘anhu, je rekao: ’Dobro djelo uzrokuje sjaj na licu, svjetlost u srcu, snagu u tijelu, obilnost u opskrbi i ljubav u srcima ljudi.[7]Grijeh uzrokuje crninu na licu, tamu u srcu, slabost u tijelu, manjak u opskrbi i mržnju u srcima stvorenja.’
Osman ibn Affan je rekao: ’Kada god je neko nešto uradio – Allah ga ogrnuo ogrtačem tog djela[8]: pa ako je radio dobro – dobro je i našao, a ako je radio zlo – zlo je i našao.’ Ovo je poznata stvar, koja važi za pronicljive i one koji to nisu, znaju je pronicljivi i oni koji to nisu. Od dobrog čovjeka se čak osjeća lijep miris, makar se prije toga ne namirisao. To se u vanštini manifestuje miris njegove duše, odražavajući se na njegovom tijelu i odijelu. Sa razvratnikom je suprotno.“[9]
Nastaviće se inšallah…
[1] Bilježe Ahmed (5/849-850.) i Tirmizi (2863), a vjerodostojnim ga ocjenjuju Tirmizi, Hakim i Ibn Huzejme.
[2] Ibn Bettal kaže: „Moguće je da se (pod džehlom) misli na sve grijehe.“ Vidjeti: Umdetul-Kari’, 10/276., a kaže es-San’ani: „Tj. budalaštine.“ Vidjeti: Subulus-selam, 2/156.
[3] Tj. Allah ne želi njegovo ostavljanje hrane i pića. Vidjeti: Subulus-selam, 2/156.
[4] Bilježi ga Buharija u Sahihu.
[5] Bilježe ga en-Nesa’i (3236), Ibn Madže (1690) i Ahmed (3/379), a vjerodostojnim ga ocjenjuju Ibn Huzejme i Hakim, prema uslovima Buharije.
[6] Džennetski miris. (op. prev.)
[7] Zabilježena je slična predaja od Hasana el-Basrija u Musannefu Ibn Ebi Šejbe, 13/500., i od Sulejmana et-Tejmija u djelu Hiljetul-evlija’ od Ebu Nu’ajma el-Asbehanija, 3/ 30.
[8] Tj. dao mu posljedice tog djela. (op. prev.)
[9] Vidjeti: Ibnul-Kajjim, el-Vabilus-sajjib minel-kelimit-tajjib, 31., Darul-hadis, Kairo, 1999.