Prenosi se od Abdullaha ibn Mes'uda, radijallahu anhu, da je rekao: „Rekao mi je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Uči mi Kur'an.“ Rekao je: „Pa sam rekao: Božiji Poslaniče, da učim tebi, a tebi je objavljen?“ Rekao je: „Ja volim da ga slušam od drugog.“ Pa sam mu učio suru En-Nisa dok nisam došao do ajeta: „A šta će, tek, biti kada dovedemo svjedoka iz svakoga naroda, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih?“ (En-Nisa, 41), pa sam podigao glavu, ili me neki čovjek gurnuo pa sam podigao glavu, i vidio kako mu suze teku.“ (El-Buhari, Muslim, a tekst je kod Muslima).
Koristi hadisa:
Prva korist, riječi Poslanika s.a.v.s: „Ja volim da ga slušam od drugog“, u njima se nalazi izražavanje ljubavi prema slušanju Kur'ana na bilo koji način i razmišljanje o Njemu. Onaj koji zapostavi slušanje Kur'ana u tajnosti, biće uskraćen uspjeha slijeđenja Kur'ana u javnosti.
Druga korist, onaj koji sluša Kur'an ima nagradu i sevabe kao i onaj koji uči Kur'an. Kao što nas je obavijestio Allah swt kada je Musa a.s. upućivao dovu: „I Musa reče: “Gospodaru naš! Ti si dao faraonu i glavešinama njegovim bogatstva da u raskoši žive na ovome svijetu, pa oni, Gospodaru moj, zavode s puta Tvoga! Gospodaru naš, uništi bogatstva njihova i zapečati srca njihova, pa neka ne vjeruju dok ne dožive patnju nesnosnu!” A Allah odgovora Musau: “Uslišena je molba vaša!” Jedini koji je upućivao dove bio je Musa a.s, da li nam je Allah swt spomenuo na drugom mjestu da je i Harun dovio? Nije, ali bez obzira na to, Allah swt kaže: “Uslišena je molba vaša!” Učenjaci kažu da je Musa upućivao dove, a Harun je slušao i aminovao na njegovu dovu, neka je Allahov spas i mir na obojicu.“ Iz govora imama Ibn Usejmina rahmetullahi alejhi.
Treća korist, govor Poslanika s.a.v.s.: „Uči mi Kur'an“, upućuje na propisanost traženja učenja Kur'ana od drugog kako bi slušao njegovo učenje. Slušanjem se postiže potpunije razumijevanje i razmišljanje o Kur'anu nego samim učenjem, i može da se desi da bude koncentrisaniji onaj koji sluša od onog koji uči, zbog njegove okupiranosti učenjem.
Četvrta korist, riječi Poslanika s.a.v.s: „Uči mi Kur'an. Rekao je: Pa sam rekao: Božiji Poslaniče, da učim tebi, a tebi je objavljen?“. U njima je skromnost učenih prema onima koji ih slijede posebno, ali i prema svim ljudima uopšteno. „A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.“ Vjerovjesnici, 107.
Peta korist, riječi: „Pa sam rekao: Božiji Poslaniče, da učim tebi, a tebi je objavljen?“ ukazuju na poznavanje vrijednosti onih koje je Allah počastio posebnim blagodatima, i ophođenju sa njima davajući im njihovo pravo.
Šesta korist, riječi: „Pa sam rekao: Božiji Poslaniče, da učim tebi, a tebi je objavljen?“. U njima je priznanje počasti učenih i onih kojima je data posebna počast. Učenik koji god nivo da dosegne, to nije ni kap u moru u odnosu na znanje njegovog učitelja.
Sedma korist, riječi „Pa sam mu učio suru En-Nisa“, uče nas da treba dopustiti učeniku slobodu izbora shodno njegovom razmišljanju, ako je njegovo istraživanje ispravno i ne kosi se šerijatom.
Osma korist, u riječima: „Pa sam mu učio suru En-Nisa“ je dozvola govora: „Proučio sam Bekaru, Ali ‘Imran, En-Nisa, El-Maide, Jusuf, Merjem, i tako dalje.“
Deveta korist, riječi: „Dok nisam došao do ajeta: A šta će, tek, biti kada dovedemo svjedoka iz svakoga naroda, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih? (En-Nisa, 41)“, pa je zaplakao Allahov Poslanik s.a.v.s zbog veličine onoga što ovaj ajet skriva sa sobom od strahota Sudnjeg dana koje su se približile, od žestine tog događaja, od težine stanja u kome će biti daije toga Dana, i zbog svjedočenja protiv svih naroda, i zbog traženja šefa'ata u toj situaciji, a to je trenutak koji zaslužuje da zbog njega zaplače onaj koji o njemu razmišlja.
Deseta korist, riječi „Pa sam podigao glavu, ili me neki čovjek gurnuo“, u njima je upozorenje učaču Kur'ana na edeb prema onima koji ga slušaju, niti oni treba da prekidaju njegovo učenje, kako se ne bi remetila smirenost i bogobojaznost.
Jedanaesta korist, riječi „Pa sam podigao glavu“, upućuju na njegovu skrušenost koja prouzrokuje da ne oseća šta se događa oko njega, kao i na ostavljanje radoznalog okretanja desno-lijevo, kada u tome nema nikakve koristi prilikom učenja Kur'ana.
Dvanaesta korist, njegov govor „Pa sam podigao glavu, i vidio kako mu suze teku.“ je odgovor onima koji vrište i plaču povišenim tonom prilikom učenja Kur'ana. To je suprotno sunnetu Allahovog poslanika s.a.v.s, koji bi zaplakao niskim tonom i čuo bi ga Abdullah ibn Mesu'ud radijallahu anhu, a nije bio u potrebi za njegovom pažnjom.
Zabilježio je imam Ahmed i Ebu Davud predaju od Mutarrifa r.a., a on od svog oca, da je rekao: „Došao sam kod Poslanika s.a.v.s., a on je klanjao. U njegovim prsima se čulo zujanje poput zujanja lonca.“
Rekao je imam Ibnul Kajjim rahmetullahi alejhi: „Plač Poslanika s.a.v.s. je bio odmeren poput njegovog smijanja. Nije plakao jakim i povišenim glasom, baš kao što se nije smijao grohotom, nego bi mu oči zasuzile i suze potekle, a u prsima bi se čulo zujanje. A „zujanje lonca“ je zvuk stvoren zbog jačine ključale vode.“
Trinaesta korist, rekao je Ibnul Betal rahmetullahi alejhi: „Vjerovatno je Allahov Poslanik sallahu alejhi ve sellem preferirao da sluša Kur'an od drugoga, kako bi to ostao sunnet poslije toga. Kao što je rekao Zejd ibn Sabit radijallahu anhu: „Učenje Kur'ana je sunnet, kojeg preuzimaju potonji od prvih.“
Četrnaesta korist, riječi Poslanika s.a.v.s: „Uči mi Kur'an.“ kojim se daje prilika učeniku i usadjuje samopouzdanje kako bi postao sposoban za preuzimanje emaneta.
Petnaesta korist, riječi Poslanika s.a.v.s: „Uči mi Kur'an.“ ukazuju na dozvolu pravednog izdvajanja nekih učenika u odnosu na druge, a Allah swt je odlikovao jedne nad drugim.
Iz knjige: “El-erbe'une-l-Kur'anijje” (40 hadisa o Kur'anu)
Autor: dr. Ahmed el-Ankari