Četvrti hadis: Primjer vjernika koji uči Kur'an i dvoličnjaka (munafika)
Prenosi se od Ebu Musaa El-Eš'arija, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Primjer vjernika koji uči Kur’an je kao primjer cedra (poput narandže): lijepog je mirisa i okusa, a primjer vjernika koji ne uči Kur’an je kao primjer datule: nema mirisa ali je slatkog okusa. Primjer licemjera koji uči Kur’an je kao primjer bosiljka: lijepog je mirisa ali gorkog okusa, a primjer licemjera koji ne uči Kur’an je kao primjer divlje tikvice: nema mirisa a gorka je okusa.“ (Muttefekun ‘alejhi)
Koristi ovog hadisa:
Prva korist: odlike (fadileti) učenja Kur'ana. Odlikovan je onaj koji uči Kur'an i data mu je prednost nad drugima, pa čak i da ima pri sebi nešto od nifaka (licemjerstva).
Druga korist: navođenje primjera kao metod približavanja značenja nekog pojma. Poslanik s.a.v.s je navodio primjere, a i Allah Slavljeni i Uzvišeni katkad navodi primjere. Rekao je Uzvišeni Allah: „To su primjeri koje Mi ljudima navodimo, ali ih samo učeni shvaćaju.”
Treća korist: ljudi se, prema ovom hadisu, dijele na četiri vrste:
Prva vrsta: vjernici koji uče Kur’an. Oni su najbolji, uopćeno, i na najvećem stepenu, zato što su spojili iman (vjerovanje) koje je osnov svakog dobrog djela, i učenja Kur’ana, koje je jedno od dobrih djela koje povećavaju iman.
Druga vrsta: vjernici koji ne uče Kur’an. Oni su na nižem stupnju od prve vrste, zato što imaju pri sebi osnove imana (vjerovanja), ali nedostaje učenje Kur’ana.
Treća vrsta: munafici koji uče Kur’an. Oni su na nižem stupnju od druge vrste, zato što im nedostaju osnovi imana (vjerovanja), a imaju pri sebi spoljašnje djelo u vidu učenja Kur’ana koje je nevažeće bez temelja (ruknova) imana.
Četvrta vrsta: munafici koji ne uče Kur’an. Oni su na nižem stupnju od treće vrste. Oni su najgori, jer nemaju u sebi osnove imana, a nedostaje im i vanjsko učenje Kur’ana.
Četvrta korist: ostavljanje (ustručavanje) od lijepih jela nije zuhd. Vidimo kako je Poslanik s.a.v.s uporedio vjernika koji uči Kur’an sa cedrom (pomorandžom), čiji su i ukus i miris lijepi. I uporedio je Poslanik s.a.v.s vjernika koji ne uči Kur’an sa hurmom, čiji je ukus lijep, ali bez mirisa. U ovome se nalazi podsticaj na jedenje lijepih i ukusnih jela, što je Poslanik s.a.v.s uporedio jedanput sa učenjem Kur’ana, a jedanput sa imanom. Kao što je preferirao vjernika koji uči Kur’an, tako je preferirao i lijepu i ukusnu hranu nad ostalom hranom. Dokaz za ovo je hadis Allahovog poslanika s.a.v.s u kome kaže: “Vrijednost Aiše r.a. u odnosu na ostale žene je kao vrijednost kaše u odnosu na druga jela.” Također, ovo je Poslanikova uputa na korišćenje kaše u jelu zbog njene vrijednosti. I uporedio je Allahov poslanik s.a.v.s munafika sa bosiljkom i divljom tikvicom koji imaju gorak ukus, što ukazuje na nisku vrijednost hrane koja je gorka i iz koje se osjeća neugodan miris.
Iz knjige: “El-erbe'une-l-Kur'anijje” (40 hadisa o Kur'anu)
Autor: dr. Ahmed el-Ankari