Bolest licemjerstva

O tome da je licemjerstvo strogo zabranjeno i da su licemjeri prezreni govore brojni kur’anski ajeti, Poslanikova, salallahu alejhi we selem, praksa i bogata islamska tradicija. Uzvišeni Allah kaže:

A teško onima koji, kad molitvu obavljaju, molitvu svoju kako treba ne izvršavaju, koji se samo pretvaraju! (Kur’an, sura El-Ma’un, 4-6)

Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome, ne smatra Njemu ravnim nikoga! (Kur’an, sura Pećina, 110)

U kudsi-hadisu Uzvišeni Allah kaže: “Ja sam najneovisniji od sudruga. Ko od vas bilo šta uradi, pripisujući Meni sudruga, prepustiću  ga onome koga Mi je pripisao.’”

Allahov Poslanik, salallahu alejhi we selem, je rekao: “Najviše čega se za vas bojim je mali širk (mnogoboštvo).” Na to su upitali: “Allahov Poslaniče, a šta je to mali širk?” – pa je rekao: “Pretvaranje. Uzvišeni Allah će takvima, na Sudnjem danu, kada bude nagrađivao Svoje robove za njihova djela, reći: ‘Idite onima pred kojima ste se na dunjaluku pretvarali, pa vidite hoćete li kod njih nagradu dobiti!””

Vidjevši jednog čovjeka kako u džamiji na sedždi plače, Ebu Umame el-Bahili ga je upitao: “Zar nije bolje da si to u svojoj kući radio?”

Šta je licemjerstvo i u čemu se pokazuje?

Arapski izraz ”er-rijaa” / ”licemjerstvo; pretvaranje” izveden je od riječi “ru’ja” / ”viđenje, gledanje”. Licemjerstvo u osnovi znači pokazivati se drugima u pozitivnim osobinama i pretvarati se drugačijim nego što čovjek jeste,sve  u cilju pridobijanja njihove naklonosti i visokog mišljenja o njemu. Licemjerstva ima više vrsta. Licemjerstvo u vjeri pokazuje se u pet sljedećih stvari: u tijelu, u izgledu, u govoru, u načinu obavljanja vjerskih obreda i načinu odnosa prema drugima.

– Licemjerstvo u tijelu ogleda se u pokazivanju mršavosti, iscrpljenosti, blijedila i sl., predstavljajući to kao posljedicu iznurenosti od ibadeta, sažaljenja na položaj na koji je pala vjera i straha od onog svijeta.

– Licemjerstvo u izgledu i odijevanju ogleda se u pokazivanju neočešljanosti kose, obaranju glave u hodu, smirenosti u kretanju, ostavljanju na licu tragova od sedžde, pohabanosti odjeće i sl. Ukoliko se to namjerno radi, sve su to znaci licemjerstva.

– Licemjerstvo u govoru ogleda se u pretvaranju pred pobožnim ljudima, savjetovanju, opominjanju, citiranju mudrih izreka i primjera iz islamske tradicije, kako bi se na taj način pokazala navodna pobožnost i privrženost povođenju za dobrim ljudima. U ovo, također, spada mrmljanje tj. pokazivanje pred drugim ljudima da smo zauzeti spominjanjem Allaha.

– Licemjerstvo u obredima npr., u namazu, ogleda se u namjernom oduljivanju namaza, obaranju glave, neokretanju i slično, sve radi toga da bi to drugi vidjeli.

– Licemjerstvo u odnosu sa drugima ogleda se u probirljivosti onih koje će pozvati u posjetu, npr. poznatu osobu ili učenog čovjeka, samo sa ciljem da bi se pričalo kako je taj i taj posjetio toga i toga.

Zbog čega su ljudi  licemjerni?

Znaj da se iza pretvaranja svakog licemjera, sigurno, krije neki cilj koji želi postići! Oni mogu biti različiti:

  1. Da se drugima pokaže kako je pobožan i kako se čuva od grijeha. U tu vrstu spadaju oni koji pred drugima pokazuju svoju pobožnost, bogobojaznost i skrušenost, s ciljem da steknu povjerenje, pa da im se, kao takvima, povjeri kakav položaj i mjesto od utjecaja na kome će moći da se materijalno okoriste. To je Uzvišenom Allahu najmrznija vrsta licemjera, jer čin pokornosti prema Njemu zloupotrebljavaju i koriste kao sredstvo za dokazivanje nepokornosti.
  2. Da se iza pretvaranja krije nijjet postizanja kakve ovosvjetske blagodati; imetka, žene i sl. U tu vrstu spadaju oni koji svoje znanje i pobožnost pokazuju drugima sa ciljem da se ožene ili dobiju kakvu materijalnu nagradu. I ova je vrsta pretvaranja zabranjena, jer se pokazivanjem pobožnosti i pokornosti Allahu želi postići neka od ovosvjetskih blagodati, s tim što je ona manje opasna od prve vrste.
  3. Da se iza pretvaranja ne krije nikakav cilj za postizanje neke od ovosvjetskih blagodati, imetka ili žene, već da se na njega ne bi gledalo s poniženjem i da se ne bi ubrajao u obični svijet, nego u odabrane i pobožne ljude.

Skriveno licemjerstvo

Licemjerstvo može biti očevidno i skriveno. Očevidno je ono koje podstiče i navodi na praktičnu primjenu i ima za cilj nagradu. To je najočevidnija vrsta. Nešto skrivenije od ovoga je ono koje samo ne navodi na praktičnu primjenu, ali, ipak, umanjuje djelo kojim se želi postići Allahovo zadovoljstvo. Primjer za to je neko ko svake noći sa teškoćom obavlja noćni namaz, ali kada se kod njega na konaku zadese gosti, onda mu to ulije dodatni motiv pa lakše obavi noćni namaz.

U skriveno licemjerstvo, također, spada i to da neko prikriva svoju pobožnost, ali i pored toga, kada vidi druge, poželi da ga dočekuju sa uvažavanjem, nasmijanog lica, riječima punim hvale, da mu budu pri ruci u slučaju potrebe, da sa njim u kupoprodaji budu susretljivi i da mu ukazuju počasno mjesto, a kada mu to neko uskrati, to mu teško na srce padne.

Zato se iskreni vjernici boje skrivenog licemjerstva, pa se trude da svoju pobožnost prikriju, više nego što se drugi trude da prikriju svoje prijestupe. Ovo sve zato da bi im dobra djela bila što iskrenija i da bi ih Allah na Sudnjem danu za njih nagradio, znajući da će On na Sudnjem danu primiti i nagraditi samo, iskreno, učinjena dobra djela i da će im to na Sudnjem danu toliko biti potrebno.

 Kako se liječi srce od bolesti licemjerstva?

Sada, kada si uvidio koliko licemjerstvo kvari djela, spoznao razloge zbog kojih je kod Uzvišenog i Svemoćnog toliko prezreno i kao takvo veliki grijeh, trebaš da se ozbiljno upoznaš i sa tom kako se najlakše i najbrže uklanja. Za liječenje bolesti licemjerstva postoji nekoliko načina:

Prvi način liječenja bolesti licemjerstva je sasijecanje njegovih žila u korijenu a to su: sklonost uživanju u hvalisanju, izbjegavanje bola prezira i pohlepa za postizanjem ličnih interesa kod drugih ljudi. Te tri stvari su glavni pokretač svakog licemjera. Ova vrsta bolesti liječi se spoznajom njene štetnosti, uviđanjem da ono sprječava čistoću srca, onemogućava postizanje uspjeha, sreće i visokog položaja kod Uzvišenog Allaha na Budućem svijetu, i da čovjeka izlaže, kazni, žestokoj prezrenosti i poniženju. Sve što čovjek više razmišlja o posljedicama licemjerstva i svoj ugled kod drugih na ovom svijetu poredi sa propuštenom nagradom za dobra djela na onome svijetu, sve će mu biti lakše oduprijeti se ovoj opakoj bolesti, slično onome ko zna da je med sladak, ali ga neće okusiti ukoliko je svjestan da mu je u njega poturen otrov.

Drugi način je da prilikom obavljanja namaza i drugih vrsta ibadeta izbjegava pretvaranje pred drugima. Za to je, također, potrebno znati da onoga ko se bori protiv pretvaranja, sasijecajući ga u korijenu, čuvajući se pohlepe i prezirući hvaljenje i ukoravanje drugih, tokom ibadeta, šejtan neće lahko ostaviti na miru, nego će ga i dalje zasipati nevaljalim mislima i navoditi na licemjerstvo. Tako će, ako mu naleti pomisao i želja da ga drugi vide kako je pobožan, sam u sebi pomisliti: Šta ja imam od toga znaju li ili ne znaju za ovo drugi ljudi? Važno je da za ovo zna Allah. Kakve koristi imam ako za ovo znaju i drugi mimo Njega?

Ukoliko mu se, pak, javi želja da uživa u tome kako ga hvale drugi, prisjetiće se da je ta misao ponikla na licemjerstvu u dubini srca i da bi zbog toga mogao biti izložen preziru od svoga Gospodara i izgubiti nagradu na budućem svijetu.

Izbjegavanje pobožnosti u strahu od licemjerstva je greška

Ima ljudi koji izbjegavaju neka dobra djela, bojeći se da njihovo činjenje ne bude obojeno licemjerstvom. To je pogrešno, jer tako šejtan hoće čovjeka da navede na besposlenost i da ga odvrati od činjenja dobra.

Dakle, sve dok je motiv za činjenje dobra sam po sebi ispravan i u skladu sa propisima vjere, činjenje dobrih djela ne treba prekidati, bojeći se da je to, možda, iz licemjerstva. Naprotiv, čovjek je dužan boriti se protiv misli koje potpiruju licemjerstvo, svoje srce navikavati da se stidi Allaha i umjesto zahvaljivanja drugima, zahvaljivati Njemu.

U tome smislu od el-Fudajla b.’Ijada se prenosi da je rekao: “Činiti dobra djela radi ljudi je pripisivanje Allahu  sudruga (mnogoboštvo). Ne činiti ih radi ljudi je licemjerstvo. Iskrenost je moliti Allaha da te sačuva i jednog i drugog.”

Neko drugi je rekao: “Ko prestane činiti dobra djela, bojeći se da ih ne čini iskreno, ostaće i bez iskrenosti i bez dobrih djela.”

Odlomak iz knjige “Bistro more pobožnosti i suptilnosti” – Ahmed Ferid

Izvor: pozivistine.com

image_pdfimage_print