Vrijednosti nijjeta

Razumijevanje posebno vrijednovanih djela

U ovom poglavlju sam naveo neke ajete i vjerodostojne hadise koji govore o vrijednosti djela koja čovjeka približavaju Allahu, i koji, nakon iskrenog imana, bivaju uzrokom da se čovjek što više trudi u činjenju dobrih djela. Govor o vrijednostima ovih djela proizvodi kod čovjeka želju za dobročinstvom i odagnava od njega svaku vrstu nemara i lijenosti.

Allah Uzvišeni kaže:

  1. A one koji vjeruju i dobra djela čine obraduj džennetskim baščama kroz koje rijeke teku; svaki put kada im se iz njih da kakav plod, oni će reći: “Ovo smo i prije jeli” – a biće im davani samo njima slični. U njima će čiste žene imati, i u njima će vječno boraviti. (El – Bekare, 25.)
  2. Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili. (En – Nahl, 97.)

Vrijednost iskrenosti i lijepe namjere (nijjeta)

Allah Uzvišeni kaže:

     1. A naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, i             da molitvu obavljaju, i da milostinju udjeljuju; a to je – ispravna vjera.(El -Bejjine, 5.)

  1. Onima koji govore: Gospodar naš je Allah – pa poslije ostanu pri tome – dolaze meleki: „Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan. Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovome svijetu, a i na onome; u njemu ćete imati sve ono što duše vaše zažele, i što god zatražite – imaćete, bićete počašćeni od Onoga koji prašta i koji je milostiv.“ (Fussillet, 30 – 32.)
  2. Reci: „Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog – jedan Bog. Ko žudi da od Gospodara svoga bude l ijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome, Njemu nikoga ne pridružuje!“ (El – Kehf, 110.)

Omer prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Zaista se djela cijene samo prema namjerama i zaista će svaki čovjek dobiti samo ono što je naumio svojim djelom, pa ko bude hidžru učinio u ime Allaha i Njegova Poslanika, njegova hidžra je Allahu i Njegovu Poslaniku, a ko bude hidžru učinio radi materijalne dobiti, ili zbog žene da bi je oženio, njegova hidžra je za ono za šta ju je naumio.”[1]

Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Zaista Allah ne gleda u vaše likove i imetke, nego gleda u vaša srca i djela .“[2]

Vrijednost onoga ko ima namjeru da učini dobro djelo

Ibn Abbas prenosi hadis kudsijj u kome Allah Uzvišeni kaže: „Allah je zapisao[3] i dobra i loša djela, a zatim ih pojasnio. Allah će upisati potpuni sevap onome ko bude htio da učini dobro djelo, pa ga ne učini, a ako ga učini upisat će mu sevap od deset do sedam stotina puta, pa i više od toga. A onome ko bude htio učiniti loše djelo pa ga ne učini, Allah će upisati potpuno dobro djelo, a ako ga pak učini, upisat će mu samo jedno loše djelo.“[4]

 

 

[1] Bilježe Buharija, br. 6689., i ovo je njegova verzija i Muslim, br.1907.

[2]Bilježi Muslim, br. 2564.

[3] Šejh Muhammed ibn Salih el – Usejmin kaže: „Allahovo zapisivanje dobrih i loših djela može imati dva značenja: 1. zapisivanje u Leuhi Mahfuzu, jer je Allah u njemu sve zapisao, kao što kaže: Mi smo, doista, sve sa mjerom stvorili. (el – Kamer, 49.), i kaže: I svaka sitna i krupna stvar zapisana je… (el – Kamer, 53.) 2 . zapisivanje djela nakon njegovog činjenja od strane čovjeka.“ Vidjeti: Šerhu rijadis -salihin, 1/75.

[4] Bilježe Buharija, br. 6491., i Muslim, br. 131., i ovo je njegova verzija. Ibn Redžeb el – Hanbeli, rahimehullah, kaže: „Četvrto: želja za činjenjem lošeg djela bez njegovog činjenja. U hadisu od Ibn Abbasa stoji da će mu biti upisano jedno cijelo dobro djelo, a to stoji i u hadisu kojeg prenose Ebu Hurejre i Enes ibn Malik. U hadisu Ebu  Hurejre stoji i: ’On je to djelo ostavio radi Mene.’, što ukazuje na to da ko bude mogao da učini loše djelo koje je poželio, ali ga ostavi radi Allaha Uzvišenog, bez sumnje biva nagrađen pisanjem dobrog djela, jer je njegovo ostavljanje grijeha iz ovakve namjere – dobro djelo. Međutim, ukoliko poželi učiniti loše djelo, ali ga ostavi iz straha od stvorenja, ili da bi stvorenja imala lijepo mišljenje o njemu (iz rijaluka), neki učenjaci kažu da će biti kažnjen, jer je davanje prednosti strahu od stvorenja nad strahom od Allaha haram. Također, rijaluk (licemjerstvo) je zabranjen, pa kada uz to dođe i ostavljanje grijeha iz licemjerstva, čovjek biva kažnjen za to. (…) Što se tiče onoga ko da sve od sebe da učini loše djelo, ali bude spriječen u tome, takav  je  radio  po  tom  djelu, i na to se odnose Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ’Kada se dva muslimana sukobe svojim sabljama, i ubijeni i ubica će u Vatru.’ Ashabi ga upitaše: ’U redu ubica, ali zašto ubijeni?’, pa on reče: ’Zato što je težio da (bespravno) ubije svog protivnika.’“ Vidjeti: Džami’ul -’ulum vel – hikem, 718., tahkik: Mahir el -Fahl.

Muhammed b. Ibrahim et – Tuvejdžiri