Razlike između čovjeka i žene

Obaveza vjerovanja u postojanje različitosti između čovjeka i žene

Razlike između čovjeka i žene su tjelesne i mentalne prirode kao i razlike koje je definisao Šerijat. One se potvrđuju kroz Šerijat, Allahovu odredbu, čula i razum. Objašnjenje toga bi bilo, da je Allah, stvorio čovjeka i ženu kao ljude u paru, te ih učinio muškom i ženskom. O tome On kaže: I da On par, muško i žensko, stvara. (Еn-Nedžm, 45)

Oni podjednako učestvuju u formiranju ovog svijeta u stvarima za koje su zaduženi. Također, i čovjek i žena, bez razlika, imaju jednaka zaduženja u pogledu obožavanja Uzvišenog Allaha, kada su u pitanju opšti postulati vjere kao što je tevhid (monoteizam), temelji imana, te predanost Allahu. Zatim u pogledu nagrade i kazne, obećanja i zastrašivanja, te u pogledu očuvanja časti i čednosti.

Također, podjednako su obuhvaćeni šerijatskim prop­isima u pogledu prava i obaveza. Otuda Uzvišeni kaže: Džinne i ljude nisam stvorio osim da mi ibadet čine. (Ez-Zarijat, 56)

I rekao je Uzvišeni Allah: Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život. (En-Nahl, 97)

Također je rekao: A onaj ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, – ući će u Džennet i neće mu se učiniti ni koliko trun jedan nepravda. (En-Nisā’, 124)

Pa neka je slavljen Onaj Koji stvara i upravlja, kome pripada vlast i određivanje propisa. U tom kontekstu Uzvišeni Allah kaže:

Gospodar vaš je Allah, koji je nebesa i Zemlju u šest vremenskih razdoblja stvorio, a onda se uzdigao iznad Arša; On tamom noći prekriva dan, koji ga u stopu prati, a Sunce i Mjesec i zvijezde se pokoravaju Njegovoj volji. Samo On stvara i upravlja! Uzvišen neka je Allah, Gospod­dar svijetova! (El-E’araf, 54)

Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje. Zbog toga su čestite žene poslušne i za vrijeme muževljeva odsustva vode brigu o onome o čemu treba da brigu vode, jer i Allah njih štiti. (En-Nisā’, 34)

Pogledaj šta za sobom povlači riječ, “pod” (tahte), u riječima Uzvišenog u suri Et-Tahrim: Allah navodi kao pouku onima koji ne vjeruju ženu Nuhovu i ženu Lutovu: bile su udate za dva čestita roba Naša, ali su prema njima licemjerne bile – i njih dvojica im neće ništa moći kod Allaha pomoći, i reći će se: “Ulazite vas dvije u vatru, sa onima koji ulaze! (Et-Tahrim, 10)

Riječi Uzvišenog, “pod”, (u prijevodu ajeta se spominje: bile su udate) je obznana da one nisu imale vlast nad njima dvojicom već su oni kao dva muža imali vlast nad njima. Žena se nikada ne može izjednačiti sa čovjekom niti se uzdizati iznad njega.

Od tih propisa je i stvar poslanstva i objava. Naime ovo dvoje su uvijek nosili i prenosili ljude za razliku od žena. U tom kontekstu Uzvišeni Allah kaže:

A Mi smo i prije tebe samo ljude slali, građane koj­jima smo objave objavljivali. (Jusuf, 109)

U tefsiru ovog ajet mufesiri su rekli:Allah nikada kao Poslanika nije poslao: ženu, meleka, džinna niti beduina.

Zatim opšte starateljstvo i uprava, i oni koji ga zamjenjuju, kao što je šerijatsko sudstvo i administracija, i drugo pored njih, kao što je starateljstvo u pitanjima braka, nije osim u rukama muškaraca.

Muškarci se odlikuju mnogim ibadetima za razliku od žena kao što su npr.: obavezni džihad, džume, prisustvovanje džema’tu, učenje ezana i ikameta, i drugo. Zatim, razvod je ostavljen u ruci čovjeka a ne u ruci žene, i djeca se zovu po očevima a ne po ženama (shodno Kur’anskim uputama).

Muškarci imaju duplo veći udio u: nasljedstvu, krvarini, svjedočenju i drugim stvarima. Ovi i drugi propisi sa kojima su odlikovani muškarci odslikavaju značenje kur’anskih riječi ajeta 228 sure El-Bekare: One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti, prema zakonu, – samo, muževi imaju prednost pred njima za jedan stepen. – A All­lah je Silan i Mudar.

Muškarci imaju nad njima jedan stepen a Allah je Sil­lan i Mudar.

Ovi propisi, kojima je svakog od njih odlikovao Uzvišeni Allah, upućuju na sljedeće stvari:

Prvo: Vjerovanje i prihvatanje razlika između čovjeka i žene; osjetilnih, moralnih i šerijatskih, kako bi svako bio zadovoljan onim što mu je Allah propisao u svome kaderu i Šerijatu. Te da su ove razlike potpuno pravedne i da se kroz njih ogleda urednost i sklad ljudskog društva.

Drugo: Nije dozvoljeno muslimanu i muslimanki da žude za nečim čime je Allah odlikovao jedan pol nad drug­gim od pomenutih razlika jer bi to značilo mržnju i nezadov­voljstvo spram Allahove, Dželleša’nuhu, odredbe i onoga što je propisao i odredio. Na robu je da traži da mu Allah da iz svoje dobrote. Ovo je šerijatska etika kojoj nas je podučio Kur’an. Na taj način se otklanja zavist a duša se odgaja da bude zadovoljna sa onim što joj je Allah, odre­dio i propisao. Zabranjujući tako nešto Uzvišeni je rekao: I ne poželite ono čime je Allah neke od vas odlikovao. Muškarcima pripada nagrada za ono što oni urade, a ženama nagrada za ono što one urade. I Allaha iz izoblja Njegova molite. – Allah, zaista, sva dobro zna! (En-Nisā’, 32)

U povodu objave ovog ajeta prenosi se da je Mudžahid rekao: Ummu Selema je rekla: O Allahov Poslaniče, muškarci ratuju a mi ne ratujemo, a nama pripada pola nasljedstva, pa je tom prilikom objavljeno: Nemojte žuditi za onim čime je Allah odlikovao jedne nad drugima. Ovu predaju bilježi imam Taberi, Hakim, Ahmed i drugi.

Rekao je Ebu Džafer Et-Taberi u pogledu značenja tog ajeta: “Nemojte da vam se sviđa stvar kojom je Allah odlikovao jedne nad drugima.”

Također se prenosi da je povod objave pomenutog ajeta to, što su žene htjele da dostignu stepen muškaraca i da im pripadne ono što pripada i njima, pa im je Uzvišeni Allah to zabranio, i naredio svojim robovima da se klone neispravnih želja, te im je naredio da Ga mole da im da iz Svoje dobrote. Jer takve želje kod njihovih nosioca uzrokuju zavist i neopravdanu mržnju.

Treće: Ako se zna de se ova Kur’anska zabrana odnos­si na same želje u pogledu pomenute tematike, šta onda reći za onoga ko niječe postojanje šerijatskih razlika između čovjeka i žene, i poziva da se iste dokinu, te zagovara izjednačavanje pod parolom, “jednakost čovjeka i žene”?

Nema sumnje da je to jedna nova teorija koja se suprostavlja Allahovoj kosmičkoj volji i odredbi kada su u pitanju tjelesne i duhovne razlika između čovjeka i žene.

Islam i njegov vjerozakon su daleko od toga da i jedna trunkica ovakvih shvatanja bude zastupljena u Šerijatu onoga Koji je od svih najpravedniji. Otuda je žena u Islamu, uživajući plodove Šerijata, dobila ulogu kraljice kuće i maj­ke koja će odgajati buduće generacije za ovaj Ummet.

Neka se Allah smiluje Mahmudu Muhammedu Šakiru koji je nadovezujući se na prethodni govor Taberija rekao: “Ovo je govor koji se proširio i koji je zaokupio ljude našeg vremenu. Nastala je zbrka u koju su upali i iz koje nema spasa osim sa iskrenim nijjetom i ispravnim razumij­evanjem i poimanjem stvari u pogledu ljudske prirode.

Obaveza je povući razliku između lažnih želja koje nemaju osnovu kako bi skinuli omču slijepog slijeđenja vladajućih naroda i osloboditi se utjecaja porodica pokvarenog društva koje unosi velike pometnje u druga zdravija društva. I naš Ummet, da ga Allah uputi i popravi njegovo stanje, je krenuo putem zablude te su pomiješali ono što je korisno, nakon što je ponestalo pameti i mudrosti, sa onim što je pokvareno a što im se predstavlja u lijepom svjetlu.

I zaista su mnogi u tom pogledu pretjerali od naših savremenika pogotovo oni koji u rukama drže štampu od onih koji ne kriju svoju mržnju prema Islamu. Otuda su mnogi pustili jezike i preokrenuli svijetu pamet te se mnog­go ljudi povelo za njihovim pozivom tako da smo počeli slijediti put mnogih koji se deklarišu kao učenjaci od vjere a koji su o tome izrekli ono čega se svaki vjernik odriče.

Allaha molimo da nas uputi na Pravi put u vremenu kada lažljivi jezici govore oni što im pamet ne poima. I neka se pripaze oni koji se suprostavljaju Allahovom naređenju i odredbi u pogledu njih, da ih ne stigne kakva kazna koja bi pobrisala sve njihove tragove na zemlji kao što je to bio slučaj sa onima prije njih.

U ovom poglavlju smo potvrdili osjetilne, moralne i šerijatske razlike između čovjeka i žene.