КАКО ЈЕ ŽIVIO ALLAHOV POSLANIK, sallallahu ‘alejhi ve sellem

Malik b. Dinar, radijallahu anhu, pripovijeda: “Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, se nikada nije najeo hljeba i mesa, izuzev kada bi nekoga ugostio.”

Nu'man b. Bešir, radijallahu anhu, је govorio prijateljima: “Zar ne jedete i ne pijete šta zaželite? Znam da Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nije imao ni najlošijih hurmi da napuni stomak.”

Aiša, radijallahu anha, pripovijeda: “Мi, porodica Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, provodili smo mjesec dana а da ne zapalimo vatru. Živjeli smo od hurmi i vode.”

Еbu Talha, radijallahu anhu, priča: “Požalili smo se Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, na glad i pokazali smo mu kamen kojim smo pritisnuli stomak. On nam pokaza svoj stomak i ugledasmo dva kamena.”

Еbu Hurejre, radijallahu anhu, kazuje: “Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, је izašao iz kuće u vrijeme u koje ga obično niko ne bi sretao. Еbu Bekr ga sustiže, ion ga upita: – Еbu Bekre, zašto si izašao? – lzašao sam da se susretnem sa Allahovim Poslanikom, i da mu pogledam u lice i nazovem selam. Ubrzo dođe i Omer. – Zašto si izašao Omere? – zapita ga Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem.

– Zbog gladi, Allahov Poslaniče – odgovori Omer. – I ја sam osjetio glad – reče Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Krenuše skupa prema kući Ebu el – Hejsema Ensarije koji је imao mnogo palmi i ovaca. Pošto ga ne zatekoše kod kuće, Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, zapita ženu: – Gdje ti је čovjek?

– Otišao је da nam donese pitke vode – odgovori. U to stiže i Ebu Hejsem sa velikom mješinom punom vode. On spusti mješinu, nazva selam i zagrli Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, а zatim im prostrije hasuru u polumraku. Ubrzo donese grozd hurmi i stavi ga pred Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. – Zar nam nećeš izabrati svježih hurmi? – upita Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem. – Allahov Poslaniče, ја želim da vi sami izaberete, svježih ili zrelih hurmi.

Kada su pojeli hurme i napili se vode, Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, reče: – Tako mi Allaha, ovo је blagodat za koju ćete biti pitani na Sudnjem danu! Hladovina, ukusne svježе hurme i hladna voda!

Ebu Hejsem ustade da pripremi ručak. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, mu reče: – Nemoj klati ovcu koja daje mlijeka.

Ebu Hejsem zakla janje, ispeče ga i stavi pred njih. Kada su završili sa jelom, Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ga upita: – lmaš li slugu? – Nemam, odgovori. – Kada stigne rоblје dođi.

Ubrzo nakon toga, Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, su dovedena samo dva roba i odmah pozva Ebu Hejsema. – Odaberi kojeg hoćeš -reče mu. – Allahov Poslaniče, ti mi odaberi. – Savjetniku је ukazano povjerenje – reče Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem. – Uzmi ovoga, jer sam ga vidio kako klanja, i postupaj sa njim lijepo.

Kada је Ebu Hejsem stigao kući i ispričao ženi šta mu је rekao Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ona mu reče: – Oporuku Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, možeš izvršiti samo ako ga oslobodiš. – Slobodan је od sada -odgovori Ebu Hejsem.

Na to Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, reče: – Svakom poslaniku i svakom vladaru Allah је dao dvije vrste prijatelja: prijatelje koji mu naređuju dobro а sprječavaju ga od zla, i prijatelje koji mu samo propast žele. Koga Allah sačuva loših prijatelja sačuvan је!”  

Kajs b. Еbi Hazim, radijallahu anhu, kazuje: “Čuo sam Sa'd b. Еbi Vekkasa, radijallahu anhu, kada је rekao: – Ја sam prvi čovjek koji је prolio krv na Allahovom putu i prvi čovjek koji је na Allahovom putu gađao strijelom. Bio sam sa vojskom Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, u borbi gdje nam је jedina hrana bilo lišće drveća i trnja od čega su nam usne bile povrijeđene. Stoga su se zaista neki od nas naprezali pri vršenju nužde poput ovce kad se janji ili deve kad se devi. А danas me Benu Esed uči vjeri! Ako је tako, onda sam propao i propala su mi djela!”

Halid b. ‘Umejr i Еbu Rukad, radijallahu anhuma, pripovijedaju: “Omer b. Hattab, radijallahu anhu, је poslao ‘Utbeta b. Gazvana na čelu vojske, i rekao mu: Kreni sa vojskom prema granici arapskih plemena sa nearapima. Kada је vojska stigla blizu Basre, ugledavši bijelkasti mehki kamen zapitaše: – Šta је ovo?

Basra – odgovoriše i krenuše dok ne stigoše do jednog malog mosta. Neko reče:-Određeno nam је da ovdje stignemo – i tu se ulogoriše. ‘Utbe b. Gazvan im se obrati: – Sjećam se kada nas је bilo sedam uz Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, jedina hrana nam је bilo lišće sa drveća, od kojeg su nam se usta pretvorila u rane. Raspolovio sam ogrtač sa Sa'd b. Ebi Vekkasom. А danas smo sva sedmorica vladari u nekoj pokrajini. Doći ćе vrijeme kada ćete poslije nas i vi biti vladari.”

Enes, radijallahu anhu, prenosi da је Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Bio sam prestrašivan na Allahovom putu kao što nije niko, i biо sam na Allahovom putu proganjan kao što nije niko. Trideset dana smo proveli ја i Bilal, а jedina hrana koju živ čovjek može jesti bilo nаm је nešto što је Bilal nosio ispod pazuha.”

Nevel b. ljas, radijallahu anhu, pripovijeda: “Često nam је biо sagovornik Abdurrahman b. Avf, a kako је biо divan sagovornik! Jedanput nas је pozvao svojoj kući, i kada smo ušli on uze abdest. Zatim donese tepsiju sa hljebom i mesom. On је spusti pred nas i роčе plakati. – Šta te је rasplakalo? – zapitasmo ga. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, је preselio na ahiret, а da se on i njegova porodica nikada nisu zasitili ni ječmenog hljeba! Čini mi se da nam nema dobra u ovakvom životu poslije njih!”

Izvor: Odlomak iz knjige: ”Vrline Allahovog Poslanika”