Dvanaesti hadis: Način učenja Kur'ana od strane Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem

Prenosi se od Huzejfe, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao, pa kada bi došao do ajeta u kojima se govori o milosti tražio bi je, a kada bi došao do ajeta u kojima se govori o kazni tražio bi od nje spas, a kada bi došao do ajeta u kojima se govori da je Allah Uzvišen od onoga kako ga drugi opisuju veličao bi Ga. (Ibn Madže, a El-Albani ga je ocijenio ispravnim).

Od njega se također prenosi da je jedne noći klanjao pored Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je on kada bi došao do ajeta u kome se spominje kazna zastao i tražio od Allaha spas od nje, a kada bi došao do ajeta u kojima se govori o milosti, zastao bi i dovio Allahu za nju. (En-Nesai, a El-Albani kaže da je ispravan).

Pojašnjenje:

Poslanik sallahu alejhi ve sellem nam je u ovom hadisu ostavio put kojim trebamo ići kada je u pitanju način učenja Kur'ana, razmišljanje o ajetima, razumijevanje njihovih značenja, zastajanje i započinjanje kod njegovih tajni i bitnih poruka.

Koristi hadisa:

Prva korist: Pohvalno je onom ko uči Kur’an ili koji sluša Allahov govor, u namazu ili van njega, da bude prisutnog srca i pomno da sluša, da zastane i zamoli svog Gospodara za milost i oprost kada naiđe ajet u kome su spomenuti milost i Allahov magfiret, da traži utočište kod Allaha kod ajeta u kom je spomenuta kazna, da slavi i veliča Allaha kod ajeta u kome se Allah slavi, i da traži od Allaha kada se spomenu dobra i nagrade.

Druga korist: Rekao je Ibnul Kajjim rahmetullahi alejhi u svom djelu „Miftahu daru-l-sea'de“: „Hvala Allahu koji je Njegov govor učinio da bude život za srca, i lijek za ljudska prsa, i ne postoji ništa korisnije za srce od učenja Kur'ana sa dubokim razmišljanjem. On je obuhvatio sve stepene onih koji putuju ka Allahu i sva stanja onih koji ulažu trud na tom putu, i ostavio u nasljeđe ljubav, čežnju, strah, nadu, pokajanje, oslanjanje na Allaha, zadovoljstvo, prepuštanje Allahovom određenju, zahvalu, strpljenje, i ostala stanja koja predstavljaju život za srce i koja ga upotpunjuju. Takođe, Kur'an je udaljen od svih prezrenih osobina i djela koja kvare i uništavaju srce. Kada bi ljudi samo znali šta se krije u učenju Kur'ana sa razmišljanjem posvetili bi mu više pažnje od svega ostalog, do te mjere da bi ponavljao jedan ajet stotinu puta, ili cijelu noć, jer on je u potrebi za onim u čemu je lijek za njegovo srce. Čitanje ajeta sa dubokim razmišljanjem je bolje od cijele hatme bez razmišljanja, korisnije je za srce i povećava iman.

Ovako su postupali naši dobri prethodnici i to je bio njihov običaj. Neki od njih bi ponavljali jedan ajet sve do sabaha, a od Poslanika s.a.v.s se prenosi da je klanjao noćni namaz ponavljajući do sabaha ajet „Ako ih kazniš, robovi su Tvoji, a ako im oprostiš, silan i mudar ti si.”, Maide, 118. Učenje Kur'ana sa razmišljanjem je srž ispravnosti srca.

Treća korist, ispravno i polako učenje Kur'ana sa razmišljanjem pomaže da razum i srce budu prisutni tokom učenja.

Od Ibn ebi Mulejke se prenosi da je rekao: „Putovao sam sa Ibn Abbasom radijallahu anhu od Mekke do Medine, i od Medine do Mekke, i klanjao je dva rekata. Kada je pala noć, ustao je i klanjao pola noći, učeći Kur'an harf po harf, plačući i jecajući, i ponavljao: „Smrtne muke će zbilja doćito je nešto od čega ne možeš pobjeći”, Kaf, 19. Ovu predaju bilježi ibn Ebi Šejbe.

Četvrta korist: Rekao je neki čovjek Abdullahu ibn Mesu’udu radijallahu anhu: “Oporuči mi nešto”. Pa mu je Abdullah ibn Mesu’ud rekao: “Kada čuješ da Allah azze ve dželle kaže: “O, vjernici”, dobro načulji uši, jer je u tome neko dobro – pa ga prihvati, ili je neko zlo – pa ga se kloni.” Bilježi Bejheki.

Peta korist: Dio hadisa: “da je jedne noći klanjao pored Poslanika sallahu alejhi ve sellem“, upućuje na dozvolu klanjanja noćnog namaza u džematu van Ramazana, ali bez ograničavanja i određivanja konkretne noći u kojoj bi se praktikovalo džematsko obavljanje noćnog namaza. Mnogo je dokaza koji upućuju na to.

Iz knjige: “El-erbe'une-l-Kur'anijje” (40 hadisa o Kur'anu)

Autor:  dr. Ahmed el-Ankari